BIJEG RUDOLFA PEREŠINA IZ AGRESORSKE VOJSKE - PODVIG ZA PAMĆENJE

Dana 25. listopada 1991. godine, na aerodrom u Klagenfurtu se iznenadno i neplanirano spustio nadzvučni borbeni zrakoplov MIG – 21, Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva.

„Ja sam Hrvat, ne mogu pucati i neću pucati na Hrvate“ – rekao je pilot Rudolf Perešin i te njegove riječi prenijeli su svi mediji. Četiri dana poslije već je bio sa svojom obitelji i odmah se uključio u obranu Domovine kao pripadnik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.

Ovaj podvig hrabrog pilota izazvao je veliku pozornost svjetske javnosti, opće oduševljenje u Hrvatskoj koja je već bila izložena bjesomučnim udarima agresora, ali i ogorčenje u Beogradu.

Perešin je svoje neslaganje s tadašnjom orijentacijom vojnog vrha JNA jasno pokazao već 1990. godine, kad je odbio pristupiti „generalskoj partiji“ (Savezu komunista – Pokretu za Jugoslaviju), na što su po zapovijedi bile obvezne sve aktivne vojne osobe.

Kao Hrvat za kojega se znalo da ne dijeli uvjerenja većine ostalih, pogotovu srpskih pilota, bio je pod stalnom prismotrom, tako da je planiranje bijega bio izuzetno rizičan i složen pothvat. Samo jedan pogrešan korak bio je dovoljan pa da sve završi tragično.

Nakon duljeg pauziranja od letenja (a što je administrativnom zabranom bilo uvedeno za sve Hrvate na Vojnom aerodromu Željava u Bihaću), Perešin je bio određen za nadziranje povlačenja JNA iz Slovenije. Kretao se planiranom trasom: preko Zagreba, Ljubljane do Kopra, a potom natrag preko Ljubljane i tada se rizičnim manevrom kod Bleiburga spustio u razinu tla (kako bi bio izvan dometa radara) i velikom brzinom uletio u zračni prostor Austrije, odmah izvukao stajni trap i zaputio se prema Klagenfurtu. Naravno, prethodno je sve isplanirao do najsitnijih detalja. I sve je izveo savršeno, nepogrešivo.

Ostat će upamćena skromnost ovog domoljuba koji sebe nije smatrao herojem, iako ga je tada cijela Hrvatska slavila, jer njegov podvig bio je od velike važnosti za moral napadnutog naroda.

Nakon što je došao u Zagreb i Glavni stožer Hrvatske vojske rekao je:

"Učinio sam samo ono što mislim da je dužnost svakog građanina Hrvatske. Svatko tko Hrvatsku smatra svojom domovinom treba pridonijeti borbi za slobodu. Pravi su heroji u Vukovaru i na drugim borbenim linijama, no za mnoge od njih nikada se neće čuti."

To je bio Rudi. Naš Rudi, vrhunski pilot, ali jednako tako i izuzetan čovjek koji nije tražio niti očekivao priznanja i hvalospjeve, smatrajući obranu zemlje svojom dužnošću. Za njega je to bilo pitanje ljudske i nacionalne časti, nešto što se razumijevalo samo po sebi.

Junak Domovinskog rata Rudolf Perešin, nestao je u svojoj trideset osmoj godini, 2. svibnja 1995., nakon što je njegov zrakoplov srušen tijekom obavljanja borbene zadaće u oslobodilačkoj VRO Bljesak u kojoj je sudjelovao kao zapovjednik 1. lovačke eskadrile Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Zarobljen je od neprijatelja na području BiH i o njegovoj daljnjoj sudbini se više nije znalo ništa. Njegovi posmrtni ostaci vraćeni su 4. kolovoza 1997. godine i predani obitelji. Pokopan je na Mirogoju 15. rujna iste godine.

 

Spomenik Rudolfu Perešinu u Gornjoj Stubici

(Izvor za fotografiju: https://hr.wikipedia.org/wiki/Rudolf_Perešin)

Rudi je trajno obilježio naš Domovinski rat i borbu za slobodu hrvatskoga naroda. Sa svojom Prvom lovačkom eskadrilom obavio je niz vrlo važnih i povjerljivih zadaća u obrani Zagreba i zračnog prostora Hrvatske. S te posljednje borbene zadaće se, nažalost, nije vratio. Očito da ga ni pod koju cijenu nisu htjeli pustiti živog, iako je Hrvatska sve učinila kako bi se pokrenuo postupak razmjene (dok se vjerovalo da je na životu).

Od 1994. godine bio je predsjednik novoutemeljenog Zagrebačkog saveza u zrakoplovno-tehničkoj djelatnosti koji je okupljao djecu i mlade na programima tehničke kulture, osobito vezano za zrakoplovno-tehničke djelatnosti. Danas ovaj Savez nosi njegovo ime.

Zrakoplovno-tehnička škola u Velikoj Gorici također od 25. ožujka 1998. godine nosi njegovo ime, kao i Središte za obuku HRZ i PZO u vojarni Zemunik.

U rodnoj Gornjoj Stubici 1999. godine postavljena je bista Rudolfa Perešina, a 24. lipnja 2004. godine otvoren spomen park koji je nazvan po njemu. U parku je postavljena statua pilota i konzervirani MIG – 21, u znak sjećanja na ovog izuzetnog čovjeka, domoljuba i pilota.

Za iskazano junaštvo u ratu i zasluge u borbi za slobodu Domovine odlikovan je:

• Redom kneza Domagoja s ogrlicom
• Spomenicom domovinskog rata
• Medaljom Bljesak
• Medaljom za iznimne pothvate
• Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana sa srebrnim pleterom
• Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom
• Spomenicom domovinske zahvalnosti
• Redom Nikole Šubića Zrinskog
• Redom bana Jelačića
• Redom Stjepana Radića

 

Posmrtno je unaprijeđen u čin stožernog brigadira Hrvatske vojske.

Njegov MIG – 21 dopremljen je iz Austrije u Hrvatsku 2019. godine i izložen ispred zgrade Ministarstva obrane u Zagrebu.

Podsjećanje je to na naš Domovinski rat, na krvave i olovne godine u kojima smo vodili bitke za svoju opstojnost, ali i na jednog hrabrog i časnog čovjeka, junaka, pilota i Hrvata kojega ništa nije moglo zaustaviti u riješenosti da i sam doprinese toj borbi u kojoj je na kraju žrtvovao i svoj život – u slavu Domovine i za slobodu hrvatskoga naroda.

 

Zlatko Pinter