Bili su glavni, donosili odluke, a pojma o ratovanju nisu imali...

Oni su stvarno vodili ratove, zapovjedali vojskama, vodili tisuće ljudi u borbe. Svojim lošim i besmislenim odlukama odveli su u smrt cijele generacije mladih ljudi...

Neki od njih nikad se oružju nisu ni trebali približiti, a pogotovo ne davati naređenja. Izabrali smo šestoricu zapovjednika koji su svaki na svoj način bili obilježili sukobe u kojima su sudjelovali. Neki su čak svojedobno u karijeri bili i uspješni, ali ih je jedan nesmotren i nepromišljen potez svrstao u najgore zapovjednike ikada

Arthur Percival 

Britanski general Arthur Percival glavni je akter "najveće nesreće" u britanskoj povijesti  odnosno njihove najveće vojne sramote. On se 1942. godine sa 80 tisuća svojih vojnika u Singapuru predao Japancima. A Singapur je već desetljećima glasio za najsnažniju tvrđavu na svijetu. Nazivali su ga “Gibraltar Istoka“.

Foto: wikimedia

Bio je u britanskom posjedu i činio je stratešku točku kroz koju je prolazila većina prometa između Kine i Indijskog oceana. Gradski je garnizon brojio oko 85.000 dobro istreniranih, vrlo motiviranih i discipliniranih vojnika.

Grad su štitili ogromni topovi kalibra 380 milimetara, okrenuti prema moru, od kamo se očekivalo da će Japanci napasti. Međutim, japanska je carska vojska upotrijebila neočekivanu strategiju. Iskrcala se na poluotoku Malaji i počela s kopna prodirati prema Singapuru kroz prašumu. Predvodila ju je japanska carska garda. Britanci nisu računali s time da bi netko mogao provesti značajan broj vojnika kroz prašumu pa nisu ni branili tu stranu grada.

Japanska opsada grada trajala je samo sedam dana jer je general Arthur Percival uvidio da premda su brojno nadmoćni i bolje naoružani jednostavno nemaju šanse spram Japanaca, pa je u zarobljeništvo Japana predao sebe i 80 000 preživjelih vojnika. 

Sam tadašnji britanski premijer Winston Churchill nazvao je to “najvećom nesrećom” u britanskoj povijesti.

George B. McClellan 

Glavni zapovjednik vojske Unije (Sjevera), u američkom građanskom ratu prve dvije godine bio je George B. McClellan . Iako je imao i dobrih poteza bio je u stvari kukavica. Ustručavao se ulaziti u bitke, čak i kada je četiri puta bio brojniji. Svojim postupcima doslovno je izluđivao američkog predsjednika Abrahama Lincolna. 

Foto: wikipedia

Ovaj ga je žestoko kritizirao zbog nedostatka agresivnosti i precjenjivanja snage neprijatelja. Smijenio ga je, pa opet vratio i ponovo se razočarao. Naime 2. rujna 1862. McClellan je s vojskom krenuo u susret suparničkom generalu Robertu Leeju. Iako je čuo vijesti da je Lee vojsku poslao u dva smjera McClellan se nije požurio prije nego se vojska Konfederacije ponovno spoji.

Petnaest dana kasnije napao Leeja u bitci kod Antietama kako bi ga spriječio da uđe u Maryland, čime bi bio ugrožen i Washington.  McClellan i jest prisilio Leeja na povlačenje, ali nije krenuo u potjeru za njim, a u tijeku bitke nije angažirao sve snage već je držao golemu rezervu. Nakon toga više nikad nije zapovijedao vojskom..

Nogi Maresuke

Nogi Maresukeu bio je slavni general japanskog Carstva obožavan u narodu, vrhunski educiran, posvećen svom poslu, lojalan, požrtvovan i jedan od rijetkih koji je priznao svoje greške.

Foto: wikipedia

Naime, tijekom rusko-japanskog rata 1904. godine tada 55-godišnjem Nogiju je povjereno osvajanje grada luke Port-Arthur na jugu Mandžurije. On je poslao tisuće vojnika u direktan napad što je rezultiralo masakrom. Samo u jednom napadu stradalo je 16 tisuća vojnika. Tijekom opsade izgubio je čak 100 tisuća vojnika. Iako je bilo zahtjeva da se smijeni, ostao je na svom položaju dok Port Arthur nije osvojen. No, on se osobno nikada  nije oporavio od šoka zbog velikih žrtava prilikom osvajanja.

Foto: wikipedia

Svoje postupke je okarakterizirao kao neprofesionalne i zatražio je od cara dozvolu da počini samoubojstvo. Car je to odbio, ali Maresuke je ipak nakon smrti cara 1912. izvršio ritualni harakiri zajedno sa svojom suprugom.

Sve do svoje smrti najveći dio svog bogatstva je dao za izgradnju bolnica za ranjene i podizanje spomenika palim borcima. Svoje tijelo je donirao u medicinske svrhe.

George Armstrong Custer 

Custer je diplomirao je kao posljednji u svojoj klasi na West Pointu, a bio je veliki hvalisavac koji je hodao okolo u sjajnoj uniformi koju je sam dizajnirao. Stalno se promovirao, a svoj ugled je gradio udvarajući se političarima i novinarima. Bio je strašno popularan u medijima, a slavu je stekao u Građanskom ratu.

Iako zaista jest bio hrabar i uspješno sudjelovao je u nekoliko važnih bitaka za vrijeme rata bio je i strašno tvrdoglav i vjerovao je samo sebi. Često je odbijao naređenja.

Foto: wikipedia

Nakon Građanskog rata  poslan boriti se u indijanskim ratovima. Ignorirajući savjete izviđača i odbijajući čekati da im se pridruži ostatak vojske odlučio je s nekoliko stotina konjanika krenuti protiv tisuće ujedinjenih indijanskih plemena Sijuksa, Arapaha i Šajena pod vodstvom poglavice Bika Koji Sjedi. U bitci na Little Bighornu  Custer i svi njegovi ljudi poginuli su.  

Georgios Hatzianestis

Bio je više političar nego vojnik, a on je imenovan zapovjednikom u grčko-turskom ratu koji je trajao od 1919. do 1922. godine. Georgios Hatzianestis svoj štab je smjestio na svoju jahtu u Smirni jer mu je tamo bilo lijepo i ugodno, a i sviđala mu se ponuda lokalnih restorana.

Osim što je bio dekadentan i narcisoidan, bio je i lud. Znao je duže vrijeme ležati mirno uvjeren da je mrtav. Pa bi govorio da su mu noge od stakla i da će se razbiti ako izađe iz kreveta. Čak i kada je bio koliko toliko normalan pravio je nered, a njegova naređenja su doslovno upropastila grčku vojsku.

Maurice Gamelin

Vrhovni zapovjednik francuskih snaga u Drugom svjetskom ratu zvao se Maurice Gamelin. Francusku su nacisti osvojili u samo šest tjedana. Prije rata Gamelin je bio poštovan u zemlji i inozemstvu.

Foto: - / Imagno / Profimedia

Ovaj veteran Prvog svjetskog rata bolovao je od neurosifilisa koji za posljedice ima propuste u koncentraciji, memoriji i procjenama. Njegova strategija je bila utemeljena na taktici iz Prvog svjetskog rata bez obzira što se od tada puno toga promijenilo. Za svoj neuspjeh okrivio je niže rangirane zapovjednike te nije htio prihvatiti činjenicu da je njegova strategija bila loša.