Bitka kojom su Tigrovi preokrenuli tijek rata: ‘Dečki, ovo je bio direktan pogodak’
HEROJSKA BORBA
Početkom travnja 1992. godine počelo je premještanje postrojbi 1. gardijske brigade Tigrovi na jug Hrvatske. Tigrovi su u kombinaciji s 4. gardijskom brigadom trebali postati nositelji deblokade Dubrovnika. Trebali su osloboditi okupirani dio Hrvatske na jugu. General Janko Bobetko 10. travnja stigao je na južna bojišta te je postavljen za tamošnjeg zapovjednika, piše Dnevno.hr.
Bobetko je istaknuo da je situacija “više nego kritična” u tom trenutku. Tigrovi su od 4. gardijske brigade preuzeli kotru Vjetreni mlin, iako su ga oni zvali Bezimeni vis. Na tom brdu bilo je nekoliko bunkera u kojima su se hrvatski vojnici skrivali od raznih napada, piše Domovinski rat.
Bitka za Bezimeni vis dogodila se na današnji dan, 22. travnja 1992. godine. Obranom Bezimenog visa hrvatske snage su oduzele inicijativu agresoru.
Herojska bitka
Neprijatelji su tog dana pokrenuli ofenzivu prema mostu na Bistrini i Bezimenom visu, a cilj im je bio odsijecanje Pelješca i okolice od ostatka Hrvatske. Oko 11:30 sati započeli su napad na Bezimeni vis. Kotu je tada držalo 15-ak pripadnik 1. gardijske brigade Tigrovi koje je vodio Marijan Kosić, zapovjednik 1. voda 3. satnije 3. bojne legendarnih Žuna.
Napadnuti su s tri strane, a dva sata kasnije Kosić je radiovezom potražio pomoć, a dozapovjednik bojne Dragan Basić odmah je na lice mjesta poslao raspoložive pripadnike 4. satnije. Nakon nekoliko trenutaka, Ivica Kopecki se javio i obavijestio da je Marijan Kosić izgubio život. Neprijateljski napadi trajali su cijeli dan sve do večernjih sati kada je situacija malo smirena.
Osim Marijana Kosića, stradao je i Andrija Palfi, dok je 13 pripadnika Tigrova pretrpjelo ozbiljne ozljede. Unatoč tome, uspjeli smo obraniti Vis, poznat i kao Vjetreni mlin, a brza intervencija medicinskog osoblja Tigrova spriječila je još veće gubitke u ljudstvu.
Svjedočanstvo doktora govori o potresnim trenucima
Kopecki je preuzeo obranu viza te dva sata s deset gardista drži svoje položaje. To su bili Ivan Bačić, Darijo Strehovac, Dražen Sesvečanec, Miljenko Rožić, Ivan Abramović Muški, Josip Bjelopavlović, Damir Trupković, Dino Kramer i Ivon Thaqi. U pomoć su stigli pripadnici izvidničkog voda 3- bojne predvođeni Marjanom Brletićem, a nakon toga su Hrvati s nekoliko izravnih pogodaka opasno ugrozili agresore.
Kakvi su to potresni trenuci bili jasno govori svjedočanstvo doktora Dine Kramera, koji je pričao kako je ulazio u bunker, a oko njega su bili teško ranjeni Hrvati. Dok su dovlačili Petra Paraca Dalmatu u bunker, pokraj njih pala je granata te nanijela nove ozljede na nozi Petra Paraca.
On je doslovno pao u nesvijest, da bi se nakon pada granate probudio i rekao: “Dečki, ovo je bio direktan pogodak” te se potom ponovno onesvijestio.
