BOGU VJERNI – ZA DOMovinu SPREMNI - 16. 04. 2011. godine

OVA PRIČA NASLOV NEMA...
No svi vi se u njoj nalazite... Na ovaj ili onaj način. Nakon početka progona hrvatskih branitelja i uhićenja Purde, Marića i procesuiranja generala pobjedničke Hrvatske vojske, jedna grupa hrvatskih sinova i kćeri, hrvatskih branitelja, zauzela je stav koji i danas drži, brani i za koji se bori – stav koji je u suprotnosti s odlukama političke antihrvatske vlasti, bilo da je na čelu te vlasti HDZ ili SDP. Mi smo znali i znamo kako je to jedno te isto.

Upozoravamo na to , a prije točno 14 godina, na današnji dan – 16. 04. 2011. – u vrijeme kada je ista ova politička klatež, crveno-plava kvazidomoljubna „elita“, započela lov na ponajbolje sinove i kćeri hrvatskoga naroda kako bi se umilili europskim nalogodavcima, jedna je grupa hrvatskih ljudi, hrvatskih branitelja, protiv njih počela s prosvjedima, upozoravajući ih tako kako se odnarođuju i donose odluke suprotne težnjama i željama onih preko čijih pleća su se popeli na vlast – obmanjujući i lažući, obećavajući jedno, a čineći drugo.

Rijetko se tada tko usudio prozvati moćnu HDZ-ovu političku mašineriju, čiji su sastavni dijelovi rabljeni komunistički kotačići u liku negdašnjih političkih komesara ili trećerazrednih omladinaca i suradnika UDBA-e. No mi jesmo – grupa od desetak-petnaest domoljuba upozoravala je što nam čine, što su nam na prijevaru do tada činili i što će nam tek učiniti.

Jedini koji su tada, kao i danas, slušali bilo naroda, suosjećali s njime i borili se za njega, iako je taj isti narod opetovano birao i bira manje ili veće zlo umjesto dobrih ljudi. Nije bez razloga skinuta europska zastava na tom prosvjedu sa jarbola na Trgu svih Hrvata, nije bez vraga policijska palica udarila po hrvatskim plećima zbog toga čina. Iako, gle čuda – toj zastavi tada nije bilo (a po meni nije niti danas) mjesto ni pokraj, a kamoli iznad hrvatskog državnog barjaka. To je bila poruka naroda.

Ista ta grupa ljudi je upozoravala na prijevaru i obmanu koju nam nameću s Trga svetog Marka i s Pantovčaka. Upozoravali smo i prozivali imenom i prezimenom tko nam je domovinu pokrao, tko ju je osiromašio i zadužio. Upozorili smo, ukazivali i prokazivali te i takve antihrvatske slugane tada, kao što na njih i njihove sinove, kćeri, unuke i đake upozoravamo i danas.

Jer kad oni odu s vidljivog spektra vlasti, podmetnu, nametnu i postave baš te i takve svoje – kakvima su ih po sebi obučili, naučili i za daljnju pljačku, izdaju i prodaju svega hrvatskoga pripremili i postavili.

Upozoravali smo i prozivali ratne profitere, političke profitere koji su, nakon sanacije hrvatskih banaka, te iste prodali u bescjenje, a danas su savjetnici u državnim institucijama i ujedno u stranim korporacijama. Na čiju korist – zna se.

Dok su mnogi koji se danas busaju u prsa i s gnušanjem gledaju na sadašnji HDZ u tom trenutku kusali janjetinu s takvim vlastodršcima i strankama – ne slušajući bilo naroda, već kako bi im udruge i firme dobile poslove, proračunski novac, a najbliži suradnici pozicije i poslove – ujedno su svojom potporom isluženim, nedemokratski i od naroda neizabranim izdajničkim političarima poput imenovane poznate po izjavi „Kud Ivo tu i ja“, zbog koje i čije politike su na snazi mnogi današnji problemi – jer je potpisala, kad je bila na sastanku „dej after jesterdej“, englesku inačicu predpristupnih akata i poglavlja 23 na njoj nepoznatom engleskom jeziku.

I mnogi koji su danas „ljuta“ desnica, suverenisti, onomad su nogama i rukama podržavali te i takve politike, političare i stranke. Hvala Bogu, neka su i oni, nakon sedam i više godina šurovanja sa SDP-HDZ koalicijom, konačno progledali, posuli se pepelom i bore se protiv njih... Ako su. Ako nisu dio neke nove igre. Valja nam vidjeti.

I tada, i u tom trenutku, samo jedna mala skupina hrvatskih sinova i kćeri, nazivanih nazadnjacima, ustašoidima, kamenjarcima i tko zna kako sve ne, smo o svom trudu i trošku vodili kampanju i prosvjede NE u EU, i upozoravali na nespremnost društva i države na probleme – od ekonomskih do društvenih – s kojima se oni koji potpisuju ulazak u Europsku uniju neće moći, htjeti niti znati nositi.

Upozoravali smo mišlju, perom, riječju i djelom na gubitak suvereniteta na moru. Upozoravali smo kako je nužno proglasiti ZERP – izdvojeni gospodarski pojas – i zaštititi naš akvatorij i hrvatske ribare, dok su u Saboru političari koji su na prijevaru došli u Dom svih Hrvata glasovali suprotno, i time doveli do stanja kakvo je danas.

I eto, ovih dana sudjelovali smo opet u zaštiti tradicijskih, povijesnih, uljudbenih, nacionalnih interesa Hrvatske i Hrvata kroz suorganiziranje prosvjeda protiv ratifikacije Istanbulske konvencije, koju nam nameću isti oni koji su pokrali, rasprodali i uništili državu u interesu svojih nalogodavaca i šefova. Ti i takvi se dadu prepoznati u liku SDP-a, HDZ-a i njihovih satelita – a u stvari, oni su nastali iz jednog te istog legla drugova – nastali su i proizvod su Komunističko-UDBA-ško-KOS-ovskog komiteta.

I na kraju – sve što sam napisao dade se naći na internetu. Valja se podsjetiti i pokazati kako oni koji se na današnji dan podsjete zajedništva, truda, znoja, prijetnji, žrtve – kako bi bili na korist hrvatskom narodu i Domovini – imaju ime i prezime. Baš kao i oni koje smo pod svojim imenima, njihovim imenom i prezimenom, prozvali – prozivat ćemo ih i dalje, i žešće. Boriti se protiv njih i njihovih zlih namjera i politika svim raspoloživim sredstvima, a ponajprije našim imenima.

Hvala mojim prijateljima i prijateljicama koji su u tome od prvog dana. Neke ću imenovati jer ih mnogi poznajete, oni drugi kojima se imena ne mogu sjetiti neka se sami svojim imenom i prezimenom pod ovaj tekst potpišu, jer su bili i jesu dijelom otpora koji se nazivao i naziva ZA DOMovinu.

Hvala Kristijanu Fereži – Crnom, Draženu Šemovćanu – Šekiju, Daliboru Bošnjaku – Brki, Jasni Dautanac, Željku Cvrtili, Miji Jaiću, Mariju Andrineku, Marinu Kovačiću – Gringo (pok.), Goranu Horvatoviću – Kuni, i na kraju onom tko je oko sebe okupljao i vodio bitke u Domovinskom obrambenom ratu baš kao što je to na naš zahtjev činio i čini u miru – hvala generalu Željku Sačiću, a ponajviše našim obiteljima koje su se žrtvovale materijalno i duhovno za sve ono što činimo. Hvala Renato, pok. Bleky, Thompson, svima koji su nas pratili u teškim trenucima i za Hrvatsku i za nas

http://www.hkv.hr/reportae/ostali-autori/8153-proljee-2011-nicanje-nove-nade-vidimo-se-za-7-dana-u-splitu.html
(Kad pogledate slike i govore na ovoj poveznici, vidjet ćete tko nije ono što se predstavlja, tko je tu, a koga nema.)

Rat za Hrvatsku i njezin boljitak nije gotov – on se premjestio na drugačije bojište i vodi se drugačijim oružjem. Mi smo spremni i za taj boj. Na vama je – želite li nam se priključiti, baš onako kao što smo bili skupa i zajedno tog 16. 04. 2011. na Trgu bana Josipa Jelačića, boreći se za Hrvatsku – nastaviti taj boj.

Pozdrav svim marginalcima, modernim križarima, katolibanima, kockastoglavim dinaridima – jednom riječju: nazvanima hrvatskim domoljubima, ma gdje bili...

P.S. Jeste li čuli za sporazum DUBLIN 2? Niste? E, uskoro ćete... Ne piše nam se dobro. Proguglajte.

Budite blagoslovljeni, zdravi i BOGU VJERNI – ZA DOMovinu SPREMNI!