Petar Bočkaj. Ili Pero Bombardero. I baš mu pristaje taj nadimak. I zbog toga što iz ljevice ispaljuje “bombe”, a i zbog toga što je zaista bombastičan tip. On je igrač kojeg navijači vole. To je njegov trademark, u tome može uživati. Kad god se na Maksimiru pojavio na terenu, dobio je pljesak, kad bi ostao na klupi, navijači su ga zazivali... I svi su se pitali “zašto ne igra Pero”. Kad pogriješi, njemu će tribine oprostiti. Jer on je nogometni znalac, njegovi potezi su atraktivni, ali i sama njegova pojava, njegove izjave, ponašanje izvan terena, sve je to zapravo miks nekih drugih nogometnih vremena, kad sve nije bilo tako savršeno i pedantno kao danas, kad nogometaši nisu bili poput robota.

Jednostavan je i pristupačan, uvijek će pristati na razgovor s novinarima, neće glumatati i ponašati se kao neka veličina. Ljudi to prepoznaju, zato i jest miljenik navijača.

- Dobro sam, hvala na pitanju. Kako sam proveo stanku zbog Svjetskog prvenstva? Bio sam na operaciji. Na stopalu mi se stvarala neka cista, nekakvo masno tkivo, kvrga koju sam morao ukloniti. Boljelo me jako u dodiru s loptom. Oporavak nakon operacije trajao je tri tjedna. Nakon toga sam odradio nekoliko treninga prije početka priprema - priča nam Bočkaj.

Veli da sad nema nikakvih problema, da je sve super. Kad smo zaključili da nigdje nije otputovao kako bi se malo opustio, kazao je...

- Klinci idu u školu, oni su supruzi i meni prioriteti, tako se ponašamo.

Radije na krilu

U prvom dijelu sezone zabio je u svim natjecanjima za Dinamo četiri gola, pet puta je asistirao. Jesu li to po njemu dobre brojke?

- Zadovoljan sam s tim brojevima jer to znači da sam doprinosio momčadi. Sretan sam zbog toga. No, težim biti još bolji i još efikasniji.

Pitamo ga - što je on? Lijevi bek, lijevo krilo, desni bek ili desno krilo? U karijeri je igrao na sve četiri pozicije?

- Što sam? Pa, igrač koji želi što više minuta u igri. I zdravlja. I stvarno mi nije bitno koju poziciju igram. Najbitnije mi je igrati, dodatno se razvijati i napredovati, davati svoj maksimum.

Diplomatski odgovor... Ipak, na kojoj poziciji se najbolje osjeća?

- Prije sam se najbolje osjećao prema naprijed, kad sam igrao na krilu. Imam dobar centaršut, udarac..., tako da mi je nekako bilo draže igrati na krilu. Međutim, kad sam postavljen na poziciju beka, zavolio sam novu poziciju. No, eto, da ne budem diplomatski raspoložen, kako vi to kažete, ovako ću kazati: da ja mogu birati, radije bih igrao na krilu, da budem bliže suparničkom golu. Držim da bih tu bio najbolji, da bih mogao dati najbolje od sebe. Međutim, ne zamaram se time, bitno jest da pošteno radim - istaknuo je Bočkaj.

Velika očekivanja

Nego, stalno se priča da mu fali defenzivne igre, da mu je to minus. Je li tako?

- Uvijek u nogometnom životu stigne neko razdoblje gdje se stvari ne poslože najbolje. Bio sam u tom razdoblju. Kad nisam bio pravi, nisam igrao. Igrali su drugi. I nemam s tim problema, slažem se s tim. Davao sam maksimum, ali nije išlo. To, naravno, ne znači da ne znam igrati obranu. Ili da je ne želim igrati. Znate, prije dolaska u Dinamo sam odigrao stotinu utakmica na poziciji beka, pa nitko nije kazao da mi nedostaje defenzivne igre. Onda se dogodilo nekoliko utakmica gdje nije bilo O.K., pa se, kako to biva, sve zaboravi. Nakon dvije ili tri utakmice. Međutim, tako je to u nogometu, prihvaćam to normalno, to me uvijek tjera da moram biti bolji.

Dobro, problem Petra Bočkaja jest i Robert Ljubičić. Došao je kao vezni igrač, ali ga je trener Čačić postavio na lijevog beka i mladić se tamo sjajno snašao. Na toj poziciji postao je i kandidat za Vatrene.

- Pa, logično jest da Robert ne bi bio u Dinamu da nema kvalitetu. Došao je kao pojačanje. Nemam ništa protiv toga da na lijevom beku igra on ako je bolji od mene. Ali, neću dopustiti da igra prije mene! Borit ću se za sebe i svoju poziciju. Kao što se svi drugi bore za svoje pozicije - istaknuo je Bočkaj.

Ali, može Pero zaigrati i na poziciji koju je do odlaska u Southampton igrao Mislav Oršić. Sam je kazao da bi se, da on može birati, radije gurnuo na krilo...

- Naravno da bih mogao igrati na poziciji koju je igrao Oršić. Imam velika očekivanja od proljetnog dijela sezone. Spreman sam, fit sam, zdrav sam. A hoću li i koliko igrati odlučit će trener Čačić.

Nego, tko će nadoknaditi sve te golove koje je zabijao Oršić? Hoće li njegov odlazak biti problem za Dinamo?

- Mislav je sjajan igrač, ali mislim da nakon njegovog odlaska neće biti problema. Zašto tako mislim? Pa, zato jer vidim ovu našu momčad. Sjajno se radi, ima tu ogromne kvalitete, a na koncu momčad izbacuje pojedinca. Svaka čast Orši, zabijao je puno, zabijao je nemoguće, kad god je bilo gusto i kad je trebalo. Zaslužio je Premiership, svu sreću mu želim. Čuli smo se, mi smo si jako dobri. No, ponavljam, kad momčad radi kao naša, opet će se naći neki pojedinac koji će bušiti protivničke mreže. Staviti šlag na tortu.

Može li to biti on?

- Volio bih da sam to ja! Međutim, s obzirom na to kako smo dobri, možda neće samo jedan igrač iskočiti, nego više njih. Imamo momčadsku kvalitetu i možemo pokriti Oršićev izostanak. Bit ćemo dobri, jako dobri na proljeće.

Samo obitelj i nogomet

Morali smo ga pitati još nešto, zbog nekih događaja iz prošlosti... Dakle, pitanje glasi - živi li sportski?

- Živim skroz sportski. Rekao sam zbogom tulumarenju, zbogom alkoholu! Nisam popio kap alkohola od 1. siječnja prošle godine. Dosta je bilo mladenačkih gluposti. Prerastao sam to. Imam divnu obitelj, krasnu djecu, imam se za što boriti. Ne smijem nikad više priuštiti sebi i njima ono što sam radio kad sam bio mlađi. Posvećen sam osim obitelji samo nogometu. Nogomet mi je jedino bitan, želim napraviti nešto veliko - podvukao je Dinamov nogometaš.