Borna Marinić: Nakon rata ujediniti nas mogu ili uspjesi u sportu ili teške prirodne katastrofe

Svojim obujmom, intenzitetom, ali ponajviše rezultatom, operacija Oluja osigurala je u bogatoj hrvatskoj povijesti mjesto među najvažnijim događajima, a o novijoj povijesti da i ne govorimo. Nju danas moramo promatrati u kontekstu cijelog Domovinskog rata, a osobito 1991. godine. Tada, kada je počeo Domovinski rat, nitko nije davao šanse Republici Hrvatskoj da nađe svoje mjesto na karti svijeta - kaže mag. hist. Borna Marinić, hrvatski povjesničar i novinar, autor više knjiga i dokumentaraca o Domovinskom ratu, voditelj jednog od najgledanijih podcasta u Hrvatskoj - Gdje si bio '91 - u kojem ugošćuje aktere i heroje ključnog događaja novije hrvatske povijesti, te dodaje:

- Ipak, zahvaljujući izuzetnom otporu hrvatskih snaga velikosrpskoj agresiji te mudrosti političkog vodstva, u manje od godinu dana svijet je morao priznati Hrvatsku kao realnost. Iako je tada usvojenim Vanceovim mirovnim planom Hrvatska trebala mirno reintegrirati okupirane krajeve u svoj ustavnopravni poredak, to se nije dogodilo. Treba u tom kontekstu naglasiti kako su i Hrvatska, a još više svjetski politički faktori, htjeli okončati rat mirnim putem, no svi planovi padali su u vodu. Osobito vrijedi istaknuti Plan Z-4 koji je pobunjenim Srbima nudio visoku autonomiju na širem području nekadašnjih općina Knin i Glina. Nakon što Srbi ni njega nisu prihvatili, američka diplomacija koja se predstavila kao ključan vanjski faktor na ovim prostorima dala je zeleno svijetlo hrvatskom državnom vodstvu da vojnim putem riješi pitanje okupiranih krajeva. Zanimljivo, ne svih. U strahu od moguće intervencije Vojske Jugoslavije na istoku Hrvatske nije došlo do vojne akcije hrvatskih snaga. Munjevita operacija hrvatskih snaga u svega nekoliko dana slomila je "Krajinu" i osigurala miran život svima koji su takav život htjeli unutar granica Republike Hrvatske, pa čak i onima koji su u pobuni ne samo sudjelovali već je i poticali. Tim činom hrvatsko državno vodstvo pružilo je ruku pomirenja, koja od mnogih kojima je ponuđena nije prihvaćena, a što itekako dobro danas osjećamo u našem društvu.

Mnogi će reći kako je 5. kolovoz blagdan na koji trebamo biti ponosni, koji moramo poštivati i kojeg se uvijek moramo sjećati. Činimo li to na takav način ili deklarativno sve odradimo pa sve brzo zaboravimo, do idućeg 5. kolovoza...?

- Mislim da je to pitanje na koje svatko od nas treba od sebe zatražiti odgovor. Teško je davati odgovor u ime cijelog naroda, a još teže u ime svih građana Republike Hrvatske. Kada pričam o sebi, 5. kolovoza dio je mojeg identiteta kao datum koji je pružio mogućnosti nama mladima da u miru gradimo svoju budućnost, ali i budućnost društva kojeg stvaramo i kojeg zahvaljujući žrtvi hrvatskih branitelja gradimo na čvrstim temeljima. Shvaćam isto tako da je nekima Dan pobjede zapravo dan poraza u kojem je nešto u što su vjerovali i na čemu su pokušali graditi budućnost pometeno kao kula od karata. Vrijedi još jednom istaknuti da je Hrvatska od 1990. pokušavala da do rata ne dođe, ali odmah nakon pobjede Hrvatske demokratske zajednice na izborima i nedolaska zastupnika Srpske demokratske stranke u Hrvatski sabor bilo je jasno da se veći dio Srba neće pomiriti s tim da hrvatska ide prema samostalnosti.

S ove vremenske distance, koliko je vojno-redarstvena akcija Oluja istražena od strane domaćih i inozemnih povjesničara? Postoji i još kakvih sporenja, dvojbi...?

- Iako su prijepori u javnosti oko Oluje godinama dolazili u prvi plan, oslobađajućom presudom hrvatskim generalima Markaču i Gotovini pred Haškim sudom definitivno je postalo jasno koji je bio karakter najveće vojno-redarstvene operacije hrvatskih snaga u Domovinskom ratu te da se radilo o legitimnom sredstvu za postizanje cilja do kojeg je hrvatska vojska s policijom stigla pokazavši ne samo vrhunsko ratno umijeće već i visoku razinu etičnosti. Pa sjetimo se samo kako je srpska vojska mjesec ranije postupila u Srebrenici, a kako Hrvatska vojska na Banovini kada joj se predao 21. kordunski korpus Srpske vojske Krajine.

Što se tiče inozemnih izvora kada je "Oluja" u pitanju najvrjedniji je izvješće američke obavještajne agencije poznate kao CIA. Analiza koju su napravili američki stručnjaci secira najzanimljivije detalje te iz neutralnog ugla daje pogled na događaje koji su odredili budućnost Republike Hrvatske, ali i susjedne Bosne i Hercegovine, a objavljena je 2002. na čak 500-tinjak stranica. Što se domaćih autora tiče, kapitalno djelo kada je Oluja u pitanju istoimena je monografija povjesničara Davora Marijana. Naravno, ne smijemo zaboraviti niti zanemariti srpske izvore koji su, ako ih čitamo uz "zrno soli", isto tako vrlo vrijedni, a među njima ističe se knjiga njihova generala Milisava Sekulića pod nazivom "Knin je pao u Beogradu".

Prostora za istraživanje ove operacije itekako ima, a na kolegama i meni je da ih ispunimo. Otvaranje arhiva Ministarstva obrane Republike Hrvatske, ako do njega ikada dođe, sasvim sigurno bacit će novo svjetlo na operaciju Oluja.

Urednik ste i voditelj stranice Dogodilo se na današnji dan Domovinski rat... Kakav je tretman Oluje, ali i Domovinskog rata općenito u našem medijskom prostoru, ali i obrazovnom sustavu. Uči li se dostatno o tom (i drugim) datumima, imamo li dostatno relevantnih udžbenika, kompetentnih predavača... ili se i o tom pitanju previše improvizira, odnosno radi površno...?

- Dajem sve od sebe da medijski prostor ispunim relevantnim, zanimljivim i točnim informacijama o Domovinskom ratu. Od spomenute Facebook stranice koju prati više od 140 tisuća ljudi preko portala Domovinskirat.hr do radijske emisije Domoljubne minute, kojom svakodnevno na Hrvatskom katoličkom radiju u 14 i 30 podsjećam slušatelje na najvažnije događaje iz prve polovice 90-ih. Ipak, čini mi se da do publike najlakše dopirem audiovizualnim sadržajima, tako sam uz 12 dokumentarnih filmova počeo snimati i podcaste koje sam nazvao "Gdje si bio '91?". Ključno je zabilježiti svjedočanstva iz Domovinskog rata te ih sačuvati za generacije koje dolaze te vremena u kojima će se otvoriti arhivi. Naravno, usmena svjedočanstva nisu primarni historiografski izvor, ali mogu nam ponuditi informacije koje nikada nigdje ne bi ostale zabilježene.

Udžbenici su goruća tema, vidjeli smo to po aferi nakon koje je jedan izdavač bio prisiljen povući udžbenik povijesti zbog krive interpretacije određenih događaja iz Domovinskog rata. Danas u školama mnogo toga ovisi o profesorima i njihovoj volji. Mene prati golem broj mladih ljudi, evo, neki dan dječak od 11 godina me zaustavio i rekao da je pogledao sve moje podcaste, no moram istaknuti kako mi se čini da je ključna uloga u formiranju i odgajanju mladih na njihovim obiteljima.

I ovaj će 5. kolovoza, kao i nekoliko prethodnih, biti obilježen u sjeni mnogih aktualnih problema s kojima se kao društvo suočavamo. Mogu li zapravo takvi datumi, državni blagdani poput 5. kolovoza, biti ujedno i motivirajući poticaj da kao društvo bolje funkcioniramo, da pokažemo jedinstvo, više odgovornosti i optimizma, umjesto širenje defetizma i crnila?

- Nažalost, pokazalo se nakon rata da nas mogu ujediniti ili uspjesi u  sportu ili teške nedaće poput potresa, poplava ili požara. To više do izražaja dolazi mudrost državnog vodstva predvođenog Franjom Tuđmanom i njegovom politikom pomirbe koja je dovela do jedinstva u Domovinskom ratu. Danas je Domovinski rat ispolitiziran i iskorišten kao instrument političkih borbi kojima nikako nema mjesta kada je Domovinski rat u pitanju. Vidimo to i po proslavama Dana pobjede i Domovinske zahvalnosti u Kninu, čiji su mnogi elementi, ajmo to tako reći, "odnarođeni", od protokola u kojima u prvi red dolaze govori političara do večernjeg koncerta, koji bi trebao izgledati poput nekadašnjih koje smo imali prilike gledati u selu Čavoglave.