"Božje čudo": Hrabra borba malene Gorane za život

MOJ MILI ANĐELE

Jednog ružnog dana za obitelj Mile Žepina, dogodila se situacija, koju nitko ne bi volio da se dogodi. Točnije dana 21. veljače (srijeda) 2024. godine, njegovoj 10-to godišnjoj kćerci Gorani prestalo je kucati srce. Praktički bila je mrtva. No prisebnošću oca i reanimacijom uspio je održavati dijete na životu, sve dok nije stigla hitna pomoć iz Gračaca. Njihova brzina i reakcija u postupanju, malenu Goranu vratilu su u život. Tada je izmjereno da njezino srce kuca svega od 19%. Je li to dovoljno, odnosno kreće borba za život malene Gorane. Iz Gračaca dijete je prevezeno na hitni prijem zadarske bolnice. Tu dolazi do ponovnog zastoja rada srčanog mišića, da ne kažemo, opet je dijete umrlo, ali upornošću liječničkog tima i ostalog medicinskog osoblja, Gorana se ponovo rodi. Vratilu su joj život.

Nije bila stabilna, ali oko 03,45 sati uspjelu su ju odvesti u KBC Zagreb, gdje zaprimljena, znači 22. 02. 2024. i od tog dana stalno je pod nadzorom liječnika i medicinskog osoblja, koji sve daju od sebe, da se situacija sa srčanim mišićem stabilizira, odnosno da se uspostavi dijagnoza bolesti, kako uzroka tako i posljedice. Uzrok nije poznat, dijagnoza je za sada nepoznata, sumnjalo se na miokarditis (upala srčanog mišića). Moramo napomenuti da je Gorana bila u induciranoj komi, 10 – 15 dana, gdje su liječnici pokušavali doći do dijagnoze, jer se tijelo moralo odmarati da oštećeno srce ne trpi napore i na kraju prestane kucati. To je istina i svakodnevna borba za život djevojčice Gorane! Uz sve muke i napore liječnika, dijagnoza nije uspostavljena, ali postojala je mogućnost otkazivanja zdravih organa, stoga su Goranu, probudili iz kome. Sve moguće bolesti vezane uz rad srčanog mišića, nisu otkrivene, te se i dalje nastoji utvrditi o čemu se točno radi. Postojale su naznake da boluje od auto imune bolesti sistematski lupus ili možda vaskulitis, ali Gorana slijedom događaja nema te bolesti.

Daljnje liječenje je bilo usmjereno na operativni zahvat i postavljanje defibratora na lijevo strani srca, ali tu se otkrilo da ima zakrčenu žilu s trombovima.

Malena Gorana i danas se nalazi u bolnici, hvala Bogu, ona je veliki borac, dvije velike reanimacije nisu ostavile velikih posljedice na njezinom fizičkom i psihičkom zdravlju, jer njezin ishod nakon toga nije bilo moguće predvidjeti. Taj mali ili bolje rečeno veliki borac, osvojio je srca svih onih koji skrbe i brinu o njoj u bolnici, stoga je dobila nadimak „BOŽJE ČUDE“. No, svaki poziv na mobitel izaziva strah, od onog najgoreg.

U KBC-u Zagreb, poduzimaju sve u svojoj moći, od aparata, lijekova, te je plan ugradnje novog defibratora i eventualnog puštanja na kućnu njegu, uz stalnu pripomoć i pažnju roditelja.

Sve to vrijeme njezini roditelji i dva mlađa brata bili su u Zagrebu, u privatnom smještaju, jer druge opcije nije bilo da budu uz svoje dijete. Sve to, uz pružanje ljubavi prema djetetu ili sestri iziskivalo je i financijske izdatke. Odmah po prvom saznanju o bolesti malene Gorane, u pomoć su priskočili uža obitelj, djeda i tetka, šira obitelj (stric, tetke i njihova djeca) te kumovi i prijatelji, te znani i neznani jer se vijest o bolesti i teškoj financijskoj situaciji roditelja brzo proširila.

Djeda Vlado je dragovoljac Domovinskog rata sa činom poručnika,  1991. zapovjednik satnije 134 brigada HV-a Biograd. 1992. godine bio je taktičke grupe 134. brigade na Južnom potezu, a potom i VRO "Maselinica". A 1994. bio je zapovjednik izvidničke takčtike satnije izvidnika, a u 1995. godine zapovjednik satnije polaznika škole i pripremanje zapovjednog kadra za VRO "Oluja 95". Otac malene Gorane, je bio hrvatski branitelj. isti je kao ročnik stradao u VRO "Oluja" prilikom izvlačenja ranjenog zapovjednika. 

Stoga su se u prikupljanje pomoći priključile i braniteljske udruge, a među njima i Općinski ogranak udruge  hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata Pakoštane.

Putem društvene mreže također je pokrenuta humanitarna akcija:

Bok moje ime je Bosa Veselinovic Pišem ovo u vezi naše voljene osobe, uz dozvolu roditelja Mile i Milene, tu je djevojčica Gorana Žepina stara 10 godina. rođena u (Gračac, HRVATSKA) iznenada u komi zbog slučajnih srčanih problema.. kako bih spasila ovaj dragocjeni život, tražim donacije, bilo što pomaže da dobije liječenje koje ona tako voljna zaslužuje kao Goranini roditelji koji su trenutno nesposobni za rad zbog ove tragične situacije ponovno sve pomaže da se spasi ovaj prekrasan život.. spasimo ovu djevojčicu molitve cijenjene, s ljubavlju opet sve pomaže hvala vam puno ….. https://www.gofundme.com/f/fhufc-with-the-medical-expenses?utm_campaign=p_cp+share-sheet&utm_content=fbxp4&utm_medium=social&utm_source=facebook&utm_term=CP_SSS_variant

 Kako se još točno ne zna kada će „Božje čudo“ ići na kućnu njegu, a jedan od braće ide u Pešćenici u školu i čeka završetak, dok će drugi u školu krenuti na jesen. U ovoj situaciji traži se adekvatan smještaj za obitelj Žepina. Pošto su kao obitelj u Zagrebu, nemaju mogućnost korištenja smještaja u nekoj od ustanova, već su prisiljeni biti podstanari, a to je sve teže financijski podmiriti. Isti su nezaposleni, te se snalaze na svakojaki način, a računi su im blokirani. Ako ima neka ponuda za smještaj možete se obratiti na našu mail adresu. Financijska pomoć može se uplatit na račun:

VESNA BUŠIĆ (teta malene Gorane)

IBAN: HR7424070003201270418 (OTP banka)

SWIFT: OTPVHR2X

POZIV NA BROJ: 00 - 01

U SVRHU: DONACIJA ZA GORANU.

 Zahvaljujemo se svom liječničkom i medicinskom osoblju  koji su oživjeli i na životu drže našu Goranu, a ujedno i svima koji onima koji su se ujedinili u molitvi i mole se i dan danas, kao i svima onima koji su pomogli do sada obitelji Žepina.

 

(liječnička dokumentacija nalazi se u uredništvu PDN-a)