Božo Bionda – prvi poginuli branitelj u Bitci za Vukovar: Heroj od 21 godinu čije ime Hrvatska ne smije zaboraviti
U hrvatskoj povijesti postoje imena koja, premda ispisana krvlju i žrtvom, premalo odjekuju u javnosti. Jedno od njih je i ime Bože Bionde, pripadnika Antiterorističke jedinice Lučko, mladića iz Videkić sela pokraj Slunja, koji je 25. kolovoza 1991. godine postao prvi poginuli branitelj u borbenim djelovanjima obrane Vukovara. Imao je samo dvadeset i jednu godinu.
Djetinjstvo i školovanje u Slunju
Božo Bionda, najmlađe dijete Marije rođ. Bukovac i Jure Bionde, rođen je 4. prosinca 1969. godine u obiteljskoj kući u Videkić selu. No, zbog visokog snijega i nepovoljnih uvjeta tog ljeta, njegov otac nije mogao odmah prijaviti rođenje, pa je Božin datum u dokumentima zabilježen kao 1. siječnja 1970. godine.
kolovao se u Lađevcu i Slunju, gdje je završio srednju školu za elektrotehničara. Bio je marljiv učenik i iznimno društven, visok 196 cm, zaljubljenik u košarku, nogomet i borilačke sportove. Njegovi prijatelji i obitelj pamtit će ga kao vedrog mladića, uvijek spremnog na šalu i druženje.
Dragovoljac i hrvatski redarstvenik
Kada je u srpnju 1990. objavljen natječaj za upis u Prvi hrvatski redarstvenik, Božo se među prvima prijavio. Njegova dragovoljnost i domoljublje nikada nisu bila upitna. Nakon tečaja, sudjelovao je u suzbijanju pobune na Banovini, a ubrzo postao i jedan od prvih pripadnika Antiterorističke jedinice Lučko, elitne postrojbe koja se prva organizirano suprotstavila agresoru.
Bio je i među sudionicima akcije na Plitvicama, na Krvavi Uskrs, kada je poginuo redarstvenik Josip Jović, prva hrvatska žrtva Domovinskog rata.
Put prema Vukovaru
Na svom putu obrane domovine, Božo se povezao s Robertom Zadrom, sinom legendarnog Blage Zadre. Priče suboraca govore kako je Bionda neizmjerno želio doći u Vukovar. Prema jednoj anegdoti, kada je Robert Zadro odlazio iz Zagreba, Božo je u papučama, s oružjem i opremom u rukama, trčao za njim vičući: „Čekajte mene!“.
Bez obzira na verziju događaja, činjenica ostaje ista – Božo Bionda je dragovoljno, na vlastiti zahtjev, došao braniti Vukovar.
Kobni 25. kolovoza 1991. – početak Bitke za Vukovar
Dan ranije, 24. kolovoza, branitelji su na Borovskoj cesti uništili vojni kamion JNA, dok je Luka Andrijanić oborio dva aviona. To je bio povod za otvoreni izlazak tenkova JNA na Trpinjsku cestu, čime je de facto započela Bitka za Vukovar.
Istoga jutra Božo je sa suborcima kupio kruh kod silosa, a zatim se na Trpinjskoj cesti dugo družio sa suborcima, šaleći se i smijući toliko glasno da je, prema riječima Stipe Mlinarića Ćipeta, „cijela Trpinjska cesta odzvanjala od njegova smijeha“.
Kada su stigle vijesti o tenkovima, Božo i Robert Zadro među prvima su zauzeli položaj u Industrijskoj ulici. Pokušavajući pogoditi transporter JNA tromblonom, Božo je pretrčavao čistinu, no pogođen je rafalom iz mitraljeza. Pogodilo ga je sedam metaka, jedan ravno u srce. Branitelji nisu uspjeli odmah doći do njegova tijela.
Posljednji poziv i oproštaj
Dva dana prije pogibije, 23. kolovoza, Božo je posljednji put razgovarao sa sestrom Rozom Skender. Čestitao joj je godišnjicu braka i upozorio: „Bilo bi dobro da odeš s djecom, jer ovo neće brzo završiti.“
Nažalost, imao je pravo. Već 25. kolovoza poginuo je u borbi, ostavljajući iza sebe obitelj, suborce i neizbrisiv trag.
Njegovo tijelo su iz Vukovara izvukli suborci iz ATJ Lučko i prevezli do Slunja. Pokopan je 28. kolovoza 1991. na groblju u Lađevcu, u obiteljskoj grobnici.
Zaboravljeni heroj
Premda je povijest zapisala njegovu žrtvu, tužna je činjenica da danas na pitanje: „Kako se zove prvi branitelj poginuo u Bitci za Vukovar?“ – rijetko tko zna točan odgovor.
Bio je to Božo Bionda, mladić od 21 godinu, pripadnik ATJ Lučko, koji je dao život za Vukovar i Hrvatsku.
Ime koje Hrvatska mora zapamtiti
Božo Bionda simbolizira sve one mlade živote položene u temelje hrvatske slobode. Njegova priča nije samo sjećanje, nego i trajna opomena da sloboda nije darovana, nego izborena krvlju i životima najboljih sinova domovine.
Božo Bionda zaslužuje da njegovo ime stoji među herojima koji su utkali svoje živote u temelje moderne hrvatske države. Hrvatska ga ne smije zaboraviti.
