ĆIPE NASTAVLJA PISATI O VUKOVARU: Prisjetio se kako su se u Bosanskom odvojku vodile borbe za svaku kuću
7dnevno · · 3 min čitanja
Zastupnik Domovinskog pokreta Stipo Mlinarić Ćipe nastavlja pisati o posljednjim danima opsade Vukovara 1991. godine.
U petak je na svom Facebooku objavio novi tekst u kojem opisuje kako je početkom 11 mjeseca nakon ulaska JNA i četnika u Bosanski odvojak počela borba za svaku kuću.
Kaže kako je razmak između četnika i njih bio 50 metara te da su se mogli gađati kamenjem.
Prisjetio se kako je jedan četnik pokušao pretrčati cestu, ali su ga ranili nakon čega je pao i urlikao od bolova. Nitko od njegovih nije htio otići do njega pa su po njega, nakon što je dogovoreno da nitko neće pucati, otišli branitelji. Bio je teško ranjen pa su ga prevezli u Borovo Commerce gdje je preminuo nakon nekoliko dana. Ćipe zaključuje da bi možda preživio da su ga njegovi htjeli preuzeti.
Prenosimo njegov tekst.
Početkom 11 mjeseca JNA i četnici probili su crtu i ušli u Bosanski odvojak i na tom djelu počinje ulična borba, doslovno kuća za kuću.
Mi iz Turbo voda bili smo interventni vod pa smo išli gdje je trebalo od Sajmišta, Lušca, Budžaka, pa nas je dopalo da idemo pomoći našim dečkima u Bosansku ulicu koja je bila preko puta naše Slavonske ulice gdje smo mi iz Turba bili smješteni.
Teže se boriti u uličnim bitkama nego kada napadaju tenkovi. Oni koji su to okusili znaju o čemu pišem. Ovdje između nas i četnika nije bilo dalje od 50 metara. Mogli smo se gađati kamenjem. Ostao mi je u sjećanju jedan događaj koji se dogodio u Bosanskom odvojku. Jedan četnik je pokušao pretrčati preko ceste na drugu strani kuća i tu smo ga pogodili. Pao je na cestu i urlikao je od bolova. Prestali smo pucati pa su i četnici utihnuli nakon par minuta. Nastala je tišina koju je parao urlik ranjenog vojnika. Netko je od naših momaka viknuo da mi nećemo pucati i da odu po njega i pomognu mu. Čekamo minutu, dvije te nam četnici odgovaraju da oni neće ići po njega nego da mi odemo. Obećali su da neće pucati.
Svi smo bili iznenađeni. Ne žele otići po svoga ranjenog vojnika. Valjda su se bojali, to je jedini moj neki racionalni zaključak. U trenu mi je tada prošlo kroz glavu događaj od prije 20ak dana kada je u Kupskoj ulici poginuo Blago Zadro. Toga istog dana poginuo je i Zvonko Mlinarić Špeki kada je pokušao izvući mrtvo tijelo Blage Zadre. Toga dana mi svi bili smo spremni dati svoj život za mrtvo Blagino tijelo, a oni ne žele po svoga ranjenog vojnika. Nakon par minuta dogovora dvojica naših branitelja istrčavaju na cestu po četnika, a mi ih pokrivamo. Moram reći da su bili fer i da stvarno nisu pucali po našim dečkima. Odvukli su ranjenog četnika do kuće gdje smo bili.
Rana je bila velika i ružna, držao je svojim rukama svoja crijeva koja su ispadala kroz otvorenu ranu na trbuhu. Bio je pri svijesti pa smo ga pitali odakle je. Rekao je da je iz Niša, a na naše pitanje što radi u Vukovaru samo nam je kratko odgovorio da je došao osvetiti prijatelja koji je poginuo u Vukovaru nekoliko dana prije. Naši dečki prevezli su ga u Borovo Commerce ali je nakon par dana preminuo. Da su ga toga dana četnici izvukli nesretnik bi možda preživio.
