Cvrtila o hibridnom ratu: Ne reagiraju ni tajne službe, ni diplomacija. Gdje su prosvjedne note?!

“Preko Thompsona se vodi hibridni rat protiv Hrvatske”, upozorava stručnjak za sigurnost Željko Cvrtila u razgovoru za Narod.hr. Povodom medijske kampanje koja je prethodila i pratila veliki koncert Marka Perkovića Thompsona, Cvrtila bez zadrške tvrdi da je riječ o organiziranoj informacijskoj operaciji koja se uklapa u dugotrajan hibridni rat protiv Hrvatske, i to ne od jučer.

Od selektivnog izvještavanja stranih medija do dvostrukih kriterija domaćih redakcija, Cvrtila iznosi niz primjera koji, kako kaže, pokazuju da je Thompson samo povod, a prava meta identitet hrvatskog naroda. U ovom razgovoru govori o strukturama koje stoje iza takvih narativa, šutnji sigurnosnog aparata, nepostojanju diplomatske reakcije, te mehanizmima koji bi se, da postoji politička volja, mogli i morali aktivirati. 

Preko Thomsona se vodi hibridni rat protiv Hrvatske

Na pitanje vidi li u izvještavanju svjetskih medija o Thompsonu elemente hibridnog rata, Cvrtila tvrdi – apsolutno.

”Kad se nešto ne prikazuje realno, kad je prenaglašeno ili čak netočno, moramo se zapitati — zašto? Jer to nije uloga novinarstva. Uloga novinarstva je da objektivno i argumentirano informira, bez ideološke obojenosti i bez navijanja. A kad toga nema, kad se informira tendenciozno, postavlja se pitanje — u čijem interesu?

Pogledajte tko su ti autori, što su prije pisali, kakav im je svjetonazor. Onda se ne možete ne zapitati — postoje li u pozadini neki drugi motivi?

Još prije samog koncerta rekao sam na televiziji da mi sve to izgleda kao operacija zastrašivanja. Prvo je vladao muk — najavljen je koncert, a danima nijedna redakcija nije ništa objavila. Ignorirali su. A kad se više nije moglo ignorirati, kad su karte planule, prvo 100 tisuća, zatim 200, pa 400 tisuća, onda su krenuli s kampanjom i izvlačenjem svih mogućih problema”, primjećuje Cvrtila.

Za Ultru u Splitu nitko ne pita koliko će biti umrlih, koliko nagodiranih, koliko hospitaliziranih…

Cvrtila je usporedio medijska izvještavanja o Thompsonovom koncertu s drugima.

”Pogledajte samo razliku. Za Ultru u Splitu nitko ne pita koliko će biti umrlih, koliko nadrogiranih, koliko hospitaliziranih. Nitko ne traži sigurnosne elaborate kada neki istočni izvođač puni Arenu pet puta zaredom. Ili kada je neki drugi izvođač imao nastup pred 100, 200 tisuća ljudi na Hipodromu, što je također velika brojka.

Ovdje su se tražili tri, četiri elaborata, brojile ambulante, analizirao razglas. Nisu isti kriteriji za sve. I potpuno je jasno zašto se vodi toliki napad. Riječ je o istim ljudima koji su i ranije pisali slične stvari. Njihov se svjetonazor jasno iščitava. Upravo oni sustavno plasiraju te informacije u svjetsku javnost, čime stvaraju iskrivljenu sliku i zapravo iznose klevetu na račun Hrvatske”, kaže Cvrtila.

Hibridni rat protiv Hrvatske traje još od kraja 1990-ih

”Hibridni rat protiv Hrvatske traje još od kraja 1990-ih. Prvo se vodio kroz pravne i političke optužbe, prvenstveno preko Haaškog suda, gdje su srpska, ali i muslimanska strana imale izuzetno snažna uporišta. To je na kraju dovelo do toga da se Srbija praktički potpuno izuzela iz odgovornosti za ratove koje je sama pokrenula i vodila na ovim prostorima.

Iako su upravo oni bili glavni kreatori sukoba, uspjeli su izbjeći odgovornost, dok hrvatska strana nije adekvatno reagirala. Naše službe nisu ništa poduzele, bile su paralizirane. A nakon 2000., odnosno 2002. godine, sigurnosne službe koje su se do tada borile za nacionalne interese, potpuno su raspuštene.

“To je dio šire strategije koja, u velikoj mjeri, dolazi iz Srbije i predstavlja oblik hibridnog rata protiv Hrvatske. Dio te strategije je i stvaranje privida ‘antifašizma’. Jer ako želite promovirati antifašizam, onda najprije morate nekoga proglasiti fašistom. I upravo se to događa: stalno se u Hrvatskoj traže i konstruiraju fašisti i ustaše, čak i tamo gdje ih nema”, tvrdi Cvrtila. 

Hibridni rat proteže se i na hrvatsku nogometnu reprezentaciju

Crvtila navodi kako se isti manipulativni medijski obrazac ponašanja primjenjuje i na naše sportaše.

”Taj obrazac nije ograničen samo na Thompsona. On se proteže i na hrvatsku nogometnu reprezentaciju, na sportaše, na javne osobe koje simboliziraju nacionalni identitet. Njih se sustavno pokušava diskreditirati i obezvrijediti u očima javnosti. A kad jednom narušite njihov ugled, automatski slabi i međunarodni ugled Hrvatske. Kao što se to radilo i kroz presude u Haagu i razne političke konstrukcije koje su slijedile.

Sve je to dio jedne šire hibridne operacije koja se protiv Hrvatske vodi na više razina. Thompson je pritom izuzetno snažan integracijski i identitetski simbol hrvatskog naroda. I upravo zato postoji interes da ga se pod svaku cijenu diskreditira. Cilj je obezvrijediti ga, proglasiti ga ekstremistom, ustašom, i tako ga potpuno izbaciti iz javnog prostora.

U njegovim pjesmama već se godinama pokušavaju pronaći elementi koji bi se mogli tumačiti kao radikalni ili politički neprihvatljivi. Nije više riječ samo o ‘Bojni Čavoglave’, nego se i u drugim pjesmama traže stihovi koji bi se mogli proglasiti problematičnima.

I u drugim Thompsonovim pjesmama traže se elementi fašizma, okupacije….

”Primjerice, ako spomene ‘Herceg-Bosnu’, odmah se govori o osvajačkom diskursu. Ako pjeva ‘rađaju se nova dica, pare krvi bijelog lica’, to se tumači kao prikriveni rasizam ili fašizam. Dakle, čim se koriste takve poetske slike, odmah se traži najgore moguće značenje.

Dakle, kada bi se uspjelo srušiti ‘Čavoglave’, išlo bi se redom, pjesmu po pjesmu, sve bi se s vremenom maknulo. Jer uopće nije stvar u samom Thompsonu. Nije problem on kao osoba. Pravo pitanje je nalazi li se u pozadini toga pokušaj rušenja ugleda i identiteta Republike Hrvatske? Tko god želi oslabiti Hrvatsku, može to pokušati upravo ovakvim podmuklim potkopavanjem”, smatra Cvrtila.

Tajne službe, kao ni diplomacija ne radi posao dovoljno dobro

Cvrtila se osvrnuo i na činjenicu da oni koji bi mogli nešto učiniti, na tome ne rade.

”Bojim se da naše službe na to ne odgovaraju ni na koji način. Ne reagira ni diplomacija, ni sigurnosno-obavještajni sustav. A trebali bi. Sigurnosne službe bi takvim osobama trebale jasno poručiti: ‘Hvala i doviđenja.’ Ako su stranci, proglasiti ih sudionicima specijalnog rata. A ako su naši, onda treba ispitati tko su, što stoji iza njih, jesu li povezani s nekim strukturama, jesu li plaćeni ili djeluju iz vlastitih uvjerenja.

Što se tiče diplomacije, ona bi u tim stranim državama trebala slati snažne prosvjedne note i pokrenuti ozbiljnu medijsku protuofenzivu, suprotstavljajući se ovome što se u inozemstvu plasira o Hrvatskoj. Ali, nažalost, ja trenutačno ne vidim ni jedno ni drugo”, zaključuje naš sugovornik.