DAN LOGORAŠA: Sačić "Molim ih za oprost, Vlada se mora okrenuti tim ljudima, a jedan Pupovčev mali korak ostavio bi civilizirani trag"

Iz srbijanskih logora na dan 14. kolovoza 1992. u Nemetin je dovezeno 714 hrvatskih branitelja i civila među kojima je bilo i žena, a koji su razmijenjeni za zarobljene srpske vojnike po načelu – svi za sve. Svoje sjećanje na taj dan za portal Direktno podijelio je general i saborski zastupnik Hrvatskih suverenista Željko Sačić.

"Sve što sada mogu je solidarizirati se sa žrtvama i njihovim obiteljima. Svima im poručujem duboku zahvalu i molim ih za oprost što 25 godina nakon tog događaja nismo više učinili za njih. Mnogi od tih logoraša i zatočenika srpskih logora su i umrli, neki i tragično, samoubojstvom, a nisu dočekali niti minimum satisfakcije koju bi kao svaki čovjek u civiliziranoj državi trebao doživjeti od ratnog agresora", rekao je Sačić.

Kako navodi, ti su ljudi još uvijek prepušteni sami sebi, te ih država sili da privatnim putem, preko odvjetnika, ostvaruju pravdu.

"Sve je to skupa neshvatljivo, da smo toliko tupi prema toj žrtvi i da nam ni danas, nakon svih tih godina, ti ljudi nisu u fokusu politike. Kao da se želimo prepustiti zaboravu. Mnogi su podigli tužbe, koje su odbijene od strane Republike Srbije, jer bi tako direktno priznali odgovornost u agresiji na Republiku Hrvatsku", rekao je.

Čak i troškove, koji se penju do 20 il 30 tisuća kuna, žrtve moraju same snositi. Kako navodi Sačić, Ministarstvo branitelja trebalo bi učiniti više po ovom pitanju.

"Ministar Tomo Medved i premijer Andrej Plenković moraju se okrenuti tim ljudima. Neka koalicijski partneri poput Milorada Pupovca tako dokažu svoju lojalnost hrvatskom narodu i žrtvi velikosrpskog agresora i neka pomogne. Za njih bi to bio jedan mali korak koji bi ostavio civilizirani trag", rekao je Sačić.

Kaže da ne može razumjeti krivotvorenje povijesti, kao ni korištenje žrtvi u političke i globalističke svrhe.

"Apsolutno su marginalizirani. Nesreća kod tih obitelji se potencira, a ta knjiga tuge i zla nikad nije zatvorena. Kao saborski zastupnik volio bih ih ohrabriti i poručiti da ću učiniti sve u svojoj moći da im pomognem, kao i svima koji su pretrpjeli zlo od velikosrpskog, četničkog agresora", rekao je Sačić.

Upitan sjeća li se gdje je on bio tog dana, Sačić odgovara:

"Tada smo ratovali na Banovini. Bili su to krvavi dani kolovoza 92. godine, kada smo general Markač i ja upućivali na područje Velebita i planirali akciju 'Poskok'. Ušli smo s naših prvih 300 pripadnika specijalne policije Rijeke na Velebit. Zaposjedali smo područje od Rizvanuše prema Visočici i tamo proživjeli taj sretan trenutak solidarnosti", rekao je Sačić.