Deutsche Welle: Njemačka bira, ili masovno useljavanje ili kataklizma

Vlada u Berlinu priprema njemačku verziju zelene karte po uzoru na Kanadu jer ima milijune otvorenih radnih mjesta, a demografija je neumoljiva

Posebno se rado gleda na radnu snagu sa Zapadnog Balkana, piše Deutsche Welle.

“Uvodimo kartu šansi s transparentnim sistemom bodovanja, kako bi ljudi, koji su potrebni našoj zemlji, lakše došli do nas”, rekao je ministar rada Hubertus Hail (SPD) za nedjeljno izdanje tabloida Bild.

Takozvana karta šansi (Chancenkarte) jako podsjeća na američku ili kanadsku zelenu kartu (Green Card). Tako nešto već odavno zazivaju posebno poslodavci u Njemačkoj. Jer zemlji nedostaje radne snage. Neumoljiva demografija kaže da će do 2035. biti sedam milijuna manje ljudi na tržištu rada – ako se doseljavanje osjetno ne pojača.

Socijaldemokratski ministar Hail kaže da je teško tražiti posao u Njemačkoj ako niste fizički tu, pa želi olakšati i sam dolazak. Kako sada stoje stvari, svatko tko je u Njemačkoj završio školovanje – bilo kojeg stupnja – automatski će dobivati kartu šansi.

Ako nije, onda mora ispuniti tri od četiri kriterija: obrazovanje (kvalifikacija) iz inozemstva, radno iskustvo od barem tri godine, znanje njemačkog ili raniji boravak u Njemačkoj, i to da je mlađi od 35 godina.

“Treba nam useljavanje”

“Treba nam useljavanje”, rekao je Hail. “Iz godine u godinu bismo, u skladu s potrebama, određivali kontingent koliko ljudi može dobiti kartu šansi kako bi neko određeno vrijeme tražili posao ili praksu. Tijekom tog razdoblja će se morati financijski sami brinuti o sebi.”

Karta šansi bi trebala olakšati i sam dolazak u Njemačku, čak i bez radnog mjesta – kako bi se to mjesto potražilo.

Iako stvar još nije dogovorena u Vladi kancelara Olafa Scholza, nema sumnje da će biti ove jeseni. Jer, sva tri koalicijska partnera – Socijaldemokrati, Zeleni i Liberali – zalažu se za olakšavanje useljavanja.

Pogled ka Balkanu

Relativno novi njemački zakon o doseljavanju omogućuje rad svima koji nađu poslodavca – pod uvjetom da su za nešto stručni. Mogu da budu računovođe ili vozači, važno je imati neki papir.

Izuzetak je takozvano “zapadnobalkansko pravilo”, doneseno u jeku izbjegličke krize kada su se migrantima iz Sirije i daljeg istoka masovno pridruživali potražitelji azila iz Srbije, Makedonije ili s Kosova.

Tada je dogovoreno da godišnje 25.000 ljudi iz zemalja Zapadnog Balkana može dobiti radne dozvole u Njemačkoj, čak i kad su u pitanju nekvalificirani radnici.

No ovog ljeta ispostavilo da ni to nije dovoljno. “U zemljama Zapadnog Balkana ima dosta radne snage koja bi radila u hotelima i restoranima u Njemačkoj”, zavapio je Guido Celik, šef udruženja ugostitelja i hotelijera Dehoga.

Toj branši je, poslije brzog oporavka nakon ere lockdowna, odjednom nedostajalo mnogo radne snage. Slično se desilo s aerodromima i aviokompanijama koji su otpuštali ljude tijekom lockdowna. Ovo ljeto je zato u Njemačkoj bilo kaotično za mnoge koji su htjeli odletjeti na odmor.

Doduše, pitanje je koliko još ima ljudi spremnih na iseljavanje na isušenom Zapadnom Balkanu. To su ove godine dobro osjetili u hrvatskom turizmu gdje konobari i sobarice, umjesto iz Srbije i BiH, sve češće dolaze iz Nepala i Filipina.

Useljavanjem protiv kataklizme

“Nikada prije u Njemačkoj nije bilo toliko upražnjenih radnih mjesta kao danas”, pisao je nedavno magazin Spiegel u naslovnoj temi. “Manjak personala guši aerodrome, restorane ili bazene – a opet je tek sitnica u odnosu na ono što prijeti zemlji.”

Statistika pokazuje da je 1.74 milijuna radnih mjesta slobodno, mada ih je zapravo vjerojatno mnogo više.

Tako radno mjesto u njezi starih lica ostaje upražnjeno u prosjeku 239 dana – dakle poslodavci po skoro osam mjeseci ne mogu naći njegovatelja. Jedva da je bolje s limarima, majstorima za grijanje i monterima klima-uređaja gdje se na novog zaposlenog čeka po 224 dana. U visokogradnji se radnik traži 221 dan u prosjeku, a kod medicinskih sestara, babica i bolničara prosjek je 188 dana.

Sve to može odvesti horor-scenariju za njemačko gospodarstvo u kojem bi do 2060. na jednog penzionera dolazilo tek 1.7 radnika. Ni danas taj odnos nije sjajan (2.7) što vodi relativno niskim penzijama.

Da bi se to izbjeglo, stručnjaci računaju da Njemačkoj svake godine treba 400.000 doseljenika.

Zato je, kažu iz vladajuće koalicije, potrebna promjena paradigme – to jest, da Njemačka sebe konačno proglasi “useljeničkom zemljom” poput Kanade. Tome se desetljećima opirala Kršćansko-demokratska unija, pa i tijekom četiri kancelarska mandata Angele Merkel.

Koliku promjenu to iziskuje lijepo ilustrira jedan od prijedloga Liberala: oni traže da se u njemačke institucije koje rade s građanima uvede engleski kao drugi jezik. Tako bi se moglo desiti da, dok gastarbajteri uče njemački, njemački službenici uče engleski.