DINAMO SE OPROSTIO OD ADEMIJA Kapa dolje kapetane, hvala na zidanju zlatne dinamove povijesti

S Dinamom je potpisao takav „doktorski rad“ da bi po završetku karijere mirno mogao zauzeti profesorski gard i otvoriti katedru sa simboličkim natpisom uz sugestivnu igru riječi: „ak-ADEMI-ja“. Nametnuo je tako visoke standarde, i igračke i ljudske, da će ih novi daroviti i ambiciozni naraštaji moći dostići samo uz iznimne napore. Kapetan, vođa, autoritet, nogometni maestro i jedna od najznačajnijih figura Dinamove povijesti, Arijan Ademi, ove je nedjelje završio svoju igračku epizodu u Maksimiru, i to nakon gotovo 13 godina provedenih u najdražem klubu.

Bio je to nedjeljni koloplet različitih emocija, ispreplitali su se sjeta zbog odlaska i rastanka, ali i silan ponos na dojmljive izvedbe i gromke brojke koje je ugravirao u zlatni timeline sportskog simbola Zagreba i Hrvatske. S tribina se razlijevala slavljenička pjesma, navijačka zahvala za sve bajkovite trenutke u ovih gotovo 13 godina...

Čak i igra brojki otkriva da je još krajem listopada, upisavši svoj 360. nastup za Dinamo, „obišao puni krug“. Na kraju se, s dvobojem protiv Rijeke, zaustavio na 373. Tim mu je povodom predsjednik Mirko Barišić uručio simbolični poklon, dres s brojem 373. Predsjednica Uprave, gospođa Vlatka Peras, predala mu je prigodni stilizirani kristal s utisnutim Dinamovim grbom i Ademijevim portretom uz emotivnu poruku za dugo sjećanje.Maestralni Dinamov kapetan, razigrani, rastrčani i energični Aki, kako ga od milja zovu suigrači, prijatelji, navijači, postao je najtrofejniji igrač u klupskoj povijesti, apsolutni rekorder plavih po broju nastupa u europskim utakmicama, a čak i peti na ljestvici najboljih strijelaca maksimirskoga kluba u Europi...

Kapetanova je baština značajnija i od samih brojki i trofeja. Njegova uloga ima i znatnu dublju dimenziju. Ademi i sama momčad zajedno su rasli i stasali, podignuli ljestvicu do razine da je plasman u grupnu fazu europskih natjecanja očekivani minimalni doseg. I još važnije: Dinamo je postao konkurentan na velikoj sceni, igrači više nisu impresionirani kad istrče protiv najvećih svjetskih klubova u Ligi prvaka. Ovdje, dakle, možemo govoriti i o svojevrsnoj promjeni mentaliteta, o tome da se mladi Dinamovi igrači uklapaju u takav pobjednički profil, da uz suigrače osjećaju tu čvrstinu, sigurnost, samopouzdanje koji onda brišu tremu.

Ademi je s plavima osvojio čak 21 trofej od čega 11 naslova prvaka, šest pokala pobjednika Kupa i četiri Superkupa. Dojmljivo je da je baš u svakoj svojoj sezoni u Dinamu izborio plasman u grupnu fazu europskih natjecanja. Pritom je pet puta sudjelovao u Ligi prvaka i šest puta u Europa ligi, a u zadnjih pet sezona čak je triput poveo momčad u europsko proljeće.

Ademi je, dakako, i Dinamov rekorder po broju nastupa u Uefinim klupskim natjecanjima: odigrao je 104 europske utakmice. Zanimljiv je „štiklec“ da je predvodio Dinamo protiv 54 različita kluba na europskoj sceni, s plavima nastupio u točno 30 različitih zemalja.

Pritom s 13 postignutih pogodaka dijeli peto mjesto na ljestvici najboljih Dinamovih strijelaca u Europi svih vremena.

U Dinamovu je dresu, dakle, odigrao je 373 službene utakmice s čime drži drugo mjesto na povijesnoj klupskoj ljestvici igrača s najviše nastupa u natjecateljskim dvobojima. Na vrhu je Dražen Ladić s 468, treći je Mladen Ramljak s 337,  četvrti Marko Mlinarić s 307...

U Dinamu je od 16. lipnja 2010. godine s kratkotrajnim odlaskom na posudbu u Lokomotivu gdje je igrao na proljeće 2012. i dvogodišnje Uefine suspenzije od listopada 2015. do listopada 2017. No, zagrebačkoj se publici predstavio još ranije, kao daroviti 16-godišnji šibenski nogometaš. Dinamo je u prvenstvenoj utakmici u ožujku 2008. pobijedio momčad Šibenika s 5:1, a trener gostujuće momčadi, Ivica Kalinić, pred novinarima je naglašenim sugestivnim tonom istaknuo:

„Dinamo nas je pobijedio s 5:1, ali ovo je za nas veliki dan, jer ste u drugom poluvremenu vidjeli dečka o kojem ćete u budućnosti jako mnogo čuti i zapamtite mu ime: Arijan Ademi!“

I doista, zapamtili smo ime: i tada zbog Kalinićeve snažne sugestije, a i sada nakon što je maestralnim izvedbama bio jedan od glavnih kreatora i potpisnika zlatnoga razdoblja Dinamove povijesti. Kad Ademiju danas spomenete ovu utakmicu, koja mu je ujedno bila i premijerni službeni nastup u seniorskom nogometu, nasmijat će se i ispaliti:

 „Penal na Mandžukiću!“

Vi ste ga skrivili?

„Da!“

U redu, je li doista bio jedanaesterac na Mandžukiću ili je sudac bio preoštar?

„Ha ha ha, bio je penal… Mislim da je bio. Onako, oder'o sam ga dobro. Malo se i on bacio, ali zakvačio sam ga dobro.“

Stisnemo li „fast-forward“ na današnje vrijeme, možda bismo ga najpreciznije mogli opisati uz novu semantičku doskočicu pa primijetiti da je jednako „fast“, a sve češće i „forward“. Brzina mu je i dalje vrlina, a vremenom se iz klasičnoga defenzivca primaknuo bliže suparničkom golu i preuzeo ulogu jednoga od graditelja igre.

Štoviše, igrao je što god bi treneri poželjeli... Treba li ordinirati kao dio dvojca u defenzivnom bloku veznoga reda, treba li kao samostalni zadnji vezni, kao stoper, možda kao „osmica“ koja sudjeluje u kreiranju akcija...? Može što god trener izabere iz tog repertoara. A, jednako tako može i kao – strijelac krucijalnih pogodaka.

Uostalom, i njegov gol u Norveškoj u „roller-coaster“ utakmici u pretkolu Lige prvaka u kojoj je Dinamo vodio s 3:0, a domaći izjednačili na 3:3 što je Zagrepčanima, nakon maksimirskih 1:1, bilo dovoljno za prolaz, simbolički ilustrira sve uspone, padove i nove uspone...

Pamtimo gol u ništa manje dramatičnoj utakmici protiv Shakhtara, a posebice maestralnu izvedbu protiv Ferencvarosa u Budimpešti u pobjedi s 4:0 kad je prvo postigao pogodak, a kasnije asistirao Daniju Olmu u akciji kad su odigrali žonglerski – tripli pas.

Zagrebački dvoboji u kojima su nadigrali Villarreal, Spartak Trnavu za potvrdu povijesnog plasmana u proljetni dio natjecanja, Viktoriju Plzeň, Rosenborg, Atalantu, moskovski CSKA, Krasnodar, Ludogorets, Bodø/Glimt ili slavlja u gostima kad su svladali Brugge, Anderlecht, Ferencvaros, Feyenoord, opet Krasnodar i Ludogorets, Genk... Svi ti uspjesi i velike izvedbe najljepše su sažete u četiri znamenita i nezaboravna okršaja protiv londonskih klubova. Ademi i Dinamo učinili su nešto što nije uspjelo niti jednom klubu u povijesti europskih klupskih natjecanja: pobijedili su sve četiri najbolje i najpoznatije londonske momčadi. Aktualni je maksimirski kapetan nadvisio i Arsenal i Tottenham Hotspur i West Ham United i Chelsea.

Nakon Arsenala uslijedile su dramatične dvije godine suspenzije u kojima su se Dinamo i Ademi držali zajedno i u čemu je maksimirski klub čvrsto stao uz svojega kapetana.

U plavom je dresu čak odigrao i jednu utakmicu u Trećoj HNL kad je uskočio kao pomoć Dinamu II u prvoj sezoni po formiranju druge momčadi.

Nastavimo li igru brojki možemo dometnuti da je u svom maksimirskom opusu nosio četiri različita broja na dresu: od 2010. do svibnja 2013. nosio je šesticu, potom do ljeta 2014. sedmicu, nakon toga broj 16, a po povratku nakon suspenzije, dakle od listopada 2017 godine, preuzeo je peticu. U onoj jedinoj utakmici za Dinamo II zaigrao je s brojem osam na leđima.

Kapa dolje kapetane, hvala na dojmljivim brojkama, sjajnim rezultatima, silnoj energiji, trudu, emociji i zanosu u Dinamovu dresu, hvala na zidanju zlatne klupske povijesti i neka te svugdje prate osmijesi i sreća.