Diverzant Goran je poginuo spašavajući suborca: ‘Poludio sam, želio sam i ja umrijeti’
Ubrzo nakon ponoći, na današnji dan 24. ožujka ’92. godine započeo je žestok agresorski napad pri čemu je obrana mosta na Bistrini kod Stona tijekom Domovinskog rata bila ključna kako srpsko-crnogorske snage ne bi odsjekle jug Hrvatske.
Ta kiša granata bila je kobna za pripadnike diverzantskog voda 4. gardijske brigade Hrvatske vojske. Najprije je pogođen Ivica Vuco, a u pomoć su mu priskočili njegov zapovjednik Goran Kliškić te Izudin Bečirčić.
Granate su precizno pogađale prve položaje diverzantske postrojbe ove brigade, a Vuco koji je bio pogođen gelerom u glavu, nalazio se u vrlo teškom stanju. U cijelom tom kaosu, Ivičin suborac Izudin dobio je geler u ruku, no iako ranjen, sa zapovjednikom Goranom je pokušao spasiti i nekako izvući Vucu.
“Obojica su umrli, a ja im nisam mogao pomoći”
Na žalost, slijedeća eksplozija je izrešetala i zapovjednika Gorana, a Izudin je odbačen snažnom eksplozijom. Nakon što se malo pribrao, nadnaravnom snagom pokušava i uspijeva izvući Gorana, a zatim i Ivicu, do obližnjeg zaklona.
Izudin Bečirčić taj tragičan događaj u svojoj knjizi “Braća po oružju”: “Obojica su umrli a ja im nisam mogao pomoći. Ljubio sam čas Gorana, čas Vucu i preklinjao da me ne ostavljaju. Bolove koji su razdirali moje tijelo nisam više ni osjećao. Bol za prijateljima, braćom po oružju, razdirala me sto puta više. Poludio sam. Sjeo sam između njih i poželio da iskrvarim i umrem zajedno s njima. Gledao sam ih. Ni Goran ni Vuco nisu više davali znakove života. Kako da objasnim svoje suze i plač i tugu. Kako, Bože dragi?!”
Izvor:Dnevno.hr
Autor: S.V./Foto: snimka zaslona/YouTube
