Diverzija koja je zaustavila neprijateljske planove: HOS-ov udar na Zemunik Gornji u veljači 1993.

Jedna od najučinkovitijih diverzantskih akcija hrvatskih snaga tijekom cijelog Domovinskog rata provedena je na današnji dan 1993. godine. Nakon uspješno izvedene vojno-redarstvene operacije „Maslenica“, pripadnici 9. bojne HOS-a iz sastava 114. brigade Hrvatske vojske držali su crtu obrane Škabrnje te su istodobno provodili borbene djelovanja kojima su neprijatelju u Ravnim kotarima nanosili osjetne gubitke, i to i na okupiranom teritoriju.

Upravo 19. veljače 1993. godine, tijekom napada na Zemunik Gornji, HOS-ovci su izveli snažan udar na neprijateljske položaje. Tom prilikom uništena su dva topa T-12, više transportera, nekoliko minobacača kalibra 120 milimetara, veća količina pješačkog naoružanja, a neprijateljske snage pretrpjele su i značajne gubitke u ljudstvu. Riječ je o postrojbama koje su se pripremale za novi pokušaj okupacije Škabrnje.

U toj akciji život je izgubio i zapovjednik motoriziranog bataljuna 92. brigade, potpukovnik Živko Tišma. Unatoč snažnom otporu hrvatskih snaga i nanesenim gubicima agresoru, već mjesec dana nakon tog događaja Škabrnja je po drugi put pala u neprijateljske ruke. Podsjetimo, nakon kobnog 18. studenoga 1991. godine, mjesto je bilo okupirano sve do njegova oslobađanja u sklopu operacije „Maslenica“.

HOS-ovce je u Škabrnju uvela hrabra Danka

Srpski protuudar uslijedio nakon oslobođenja dijelova okupiranog teritorija u operaciji „Maslenica“ odredio je i daljnji ratni put 9. bojne HOS-a „Rafael vitez Boban“, koja se u to vrijeme nalazila na području dubrovačkog zaleđa. Krajem siječnja 1993. godine zapovjedništvo 114. brigade HV-a kontaktirao je brigadir Ante Gotovina, zatraživši da se 9. bojna uključi u obranu zadarskog zaleđa. Nakon tog zahtjeva započele su pripreme koje su dovele i do spomenute diverzantske akcije.

Prema Škabrnji su tada upućena 23 najspremnija pripadnika HOS-a, dok je ostatak postrojbe ostao u dubrovačkom zaleđu čuvati iznimno nestabilnu crtu bojišta. Skupina je stigla u Sukošan, gdje je postrojba dobila popunu streljivom, nakon čega je prebačena do sela Prkos, posljednje relativno sigurne točke na pravcu prema Škabrnji.

HOS-ovce je u Škabrnju uvela Danka Dražina, izviđač specijalne postrojbe Glavnog stožera HV-a. U tom trenutku selo je držalo svega 12 pripadnika bojne Zrinski, koji su, nakon dolaska HOS-ovaca, prepustili položaje i priključili se matičnoj postrojbi u borbama za Kašić. Pod zapovjedništvom Marka Skeje, pripadnici IX. bojne HOS-a iz sastava 114. brigade HV-a punih su 43 dana, u gotovo potpunom okruženju paravojnih neprijateljskih postrojbi, branili Škabrnju. Neprijateljske jedinice, među kojima su bile i „Alfe“ Kapetana Dragana, ni u jednom trenutku nisu uspjele probiti crtu obrane IX. bojne, a tijekom tih pokušaja pretrpjele su višestruke gubitke u ljudstvu i tehnici.