Dobili ste opomenu za stari račun i strahujete od ovrhe? Ovo je sve što trebate znati o zastari

Institut zastare uređen je Zakonom o obveznim odnosima, a predstavlja protek zakonom određenog vremena, nakon kojeg dužnik stječe pravo odbiti ispunjenje obaveze zbog toga što vjerovnik nije pokrenuo prisilnu naplatu u vremenu u kojem je mogao tražiti ispunjenje obaveze.

Važno je naglasiti da nastupom zastare ne prestaje automatski potraživanje vjerovnika, niti obaveza dužnika, već vjerovnik gubi pravo da zastarjelu tražbinu ostvaruje prisilnim putem, protiv volje dužnika.

Prigovor na opomenu ili rješenje o ovrsi

Bitno je voditi računa o tome da sud i druga nadležna tijela ne paze na zastaru po službenoj dužnosti, već se dužnik na nju mora pozvati isticanjem prigovora zastare u ovršnom ili drugom postupku.

Ako ste primili opomenu za zastarjelu obavezu, trebate uputiti prigovor u kojem stoji da ćete se u slučaju pokretanja postupka prisilne naplate (ovrhe) pred javnim bilježnikom ili sudom pozvati na svoje zakonsko pravo o zastari. Prigovor na opomenu za zastarjeli račun treba napisati odmah, a najkasnije 15 dana od primitka opome­ne, i preporučeno te s povratnicom poslati poštom.

Treba naglasiti da vjerovnici mogu pokrenuti ovrhu za stare tražbine i bez prethodnog slanja opomene, što im omogućuje zakon. U tom slučaju još je važnije na vrijeme reagirati, odnosno, nakon zaprimanja rješenja o ovrsi, nadležnom tijelu (sudu ili javnom bilježniku) poslati prigovor (žalbu) u zakonskom roku od osam dana.

Ako propustite podnijeti prigovor u zakonskom roku, sud se neće obazirati na zastaru, već će donijeti odluku kao da je nema. Jednom kad rješenje o ovrsi postane pravomoćno, rok zastare za naplatu tražbine iznosi deset godina, što znači da se u tom roku može pokrenuti prisilna naplata.

 

Rokovi zastare za pojedine obaveze

Zastarni rok počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obaveze, odnosno prvog dana nakon navedenog datuma dospijeća tražbine. Zastara nastupa kada protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obaveze.

Rokovi zastare za pojedine tražbine propisani su prije svega Zakonom o obveznim odnosima (u člancima 225. do 234.) ili nekim od posebnih propisa (Opći porezni zakon, Zakon o trgovačkim društvima i sl.).

Prema Zakonu o obveznim odnosima, opći rok zastarijevanja tražbina iznosi pet godina ako nije određen posebni rok zastare.

No već nakon proteka zakonskog roka od godine dana možete se pozvati na zastaru za redovne račune koji se plaćaju svaki mjesec (tzv. režije). To su računi za struju i toplinsku energiju, plin, vodu, čistoću, HRT-ovu pristojbu, poštanske usluge i sl.

Nešto duži rok zastare, tri godine, računa se za obaveze koje ne ovise o mjesečnoj potrošnji. Riječ je o tražbinama povremenih davanja, a koje dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, poput kreditnih obaveza, najamnine (zakupnine), pričuve, dopunskog zdravstvenog osiguranja, naknade štete te svih obaveza za osiguranje, osim životnog, koje zastarijevaju za pet godina.

Za porezne obaveze zastarni rok iznosi šest godina, a najduži je rok zastare, deset godina, za tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom (nagodbom) ili odlukom (nagodbom) drugog nadležnog tijela javne vlasti. U navedene obaveze, primjerice, ulaze dugovi nastali pravomoćnim rješenjem o ovrsi.

Prekid zastare

Rokovi zastare prekidaju se ako vjerovnik podnese tužbu, pokrene ovrhu ili bilo koju drugu radnju pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

Zastara se prekida i kada dužnik prizna dug, bilo izravnim priznanjem vjerovniku, bilo posredno plaćanjem dijela ili cjelokupne obaveze.

Nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

Smatra se da prekid kao da nije ni nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo. Također se smatra da nije bilo prekida zastare ako vjerovnikova tužba bude odbačena ili odbijena.