VIJESTI Najčitanije

Donosimo potresno svjedočanstvo žene koja je preživjela pokolj u Doljanima i zarobljeništvo dvogodišnjeg sina

Donosimo potresno svjedočanstvo žene koja je preživjela pokolj u Doljanima i zarobljeništvo dvogodišnjeg sina
Povodom 31. obljetnice masakra, portal Jabuka.tv donio je svjedočanstvo Milke Rotim koja je u srpnju ratne 1993. preživjela pokolj u Doljanima.

Danas nastanjena u Čitluku, Milka Rotim u Doljanima je živjela četiri godine, sve do kobnog 28. srpnja 1993. godine kada su pripadnici 44. brdske brigade 4. Korpusa Armije BiH ojačani pripadnicima MUP-a i postrojbe za posebne namjene Zulfikar počinili strašan zločin nad Hrvatima u ovom mjestu.

Ukupno 33 hrvatska vojnika i šest civila ubili su i masakrirali pripadnici Armije BiH i mudžahedini. Desetke civila iz ovog sela odveli su, pak, u zarobljeništvo u logor Muzej u Jablanici, a među njima je bio i dvogodišnji sin naše sugovornice.

Za portal Jabuka.tv istaknula je da ništa nije naslućivalo da bi se u Doljanima mogao dogoditi zločin ovakvih razmjera. Život između Hrvata i Muslimana, kaže nam, odvijao se sasvim normalno.

Jako smo se lijepo gledali. Kavu smo pili zajedno, kad se u nekoga nešto događa, kad je u nekoga veselje ili žalost, uvijek smo jedni drugima dolazili. Tog jutra, nismo ništa slutili iako je već bilo zategnuto između Hrvata i Muslimana, ističe Milka Rotim za portal Jabuka.tv.

Njihov plan je bio da će upasti u selo u 4 sata ujutro, ali su zbog nekih tehničkih stvari s tim zakasnili. Bogu hvala da nisu jer je ipak oko 8-9 sati bilo drugačije, ljudi su već bili otišli u Posušje, Tomislavgrad, na Blidinje kupiti sijeno pa se dosta ljudi već razišlo. Ništa nismo slutili, samo je čudno bilo da više od mjesec dana nismo imali struje, a te noći su nam pustili struju. Mi smo bili radosni zbog toga. Kako je konačno došla struja, a imali smo svoje meso, toga jutra sam ja skuhala to meso i domaći kupus. Ali, nismo ga pojeli, prisjeća se Milka tog 28. srpnja 1993. godine.

Pripadnici Armije BiH i postrojbe Zulfikar oko 10 sati ušli su u selo i počeli oružani napad na hrvatsko stanovništvo i njihovu imovinu.

Oni su kasnije upali u kuće, meni je sve ostalo, i novac i zlato. Sve su pokrali, kaže nam Milka.

Njezina kuća nije srušena, ali su pripadnici neprijateljske vojske ovdje napravili svojevrsnu bazu.

Tu su se stacionirali. Nisu oni dugo držali selo pod kontrolom, ali su napravili masakr, što je najgore od svega, ističe Milka Rotim, a za naš portal podijelila je i posebno tešku priču – odvođenje njezinog dvogodišnjeg sina u zarobljeništvo u Muzej Jablanica.

Tog jutra dolazile su informacije da je netko poginuo oko Pisvira. Moj otac je to jutro otišao u svoje selo da vidi iz šume da vidi što je bilo, je li nešto izgorjelo. Ali, nismo imali ni telefona pa smo išli do zapovjedništva HVO-a da zovnemo moju kumu u selo da vidimo je li tamo došao. Ja sam htjela sina sa sobom povesti, a moja sestra mi je tada rekla da ide s njom jer ona ide kravu čuvati, a on je htio ići s njom jer je volio životinje. I tako smo se tu razdvojili.

Ja sam otišla do našeg zapovjedništva kad je odjednom počelo pucati sa svih strana. Svi su bježali prema zapovjedništvu, a tu je u blizini livada gdje je moj sin bio sa sestrom. Ali, njih više nije bilo tu. Došli smo tada do crkve, svećenik mi govori “upadaj u auto, izginu sve”, ja plačem i govorim “nema mi sina”. Oni su onda otišli, ja sam ostala, a čak su i na njihov automobil kasnije pucali. Ostala sam tu sama, a iz našeg sela čujem povike “Allahu Ekber, hvatajte ih žive”. Ja sam stala kao ukopana, prisjeća se Milka Rotim pa nastavlja:

Onda vidim dva vojnika idu iz šume, ja sam mislila da su to oni, sad će i mene ubiti tu kod crkve. Kad vidim da su to naša dva vojnika, Marko i Stipe. Govorim im da je možda moj Goran dolje negdje kod vode, a oni kažu “oni su se sigurno negdje sakrili već, bježi u šumu, sve izginu”. Mi smo otišli gore, kad već za 3 minute zvoni zvono na crkvi – muslimani su već došli i počeli zvoniti, priča Milka.

Uslijedilo je tada dugo lutanje šumama, a skupilo ih se, kaže, više od 20.

Smrzavali smo se, na meni su bile neke sandale koju se se raskinule. Dva dana nismo ništa jeli. Imala je jedna žena malo kruha, ali je davala djeci jer je bilo s nama i djece.  Mi smo išli kroz tu šumu i izašli smo gore iznad Sovića. Gore smo sreli još par vojnika, a posebno je važno tada bilo da su Širokobriježani napravili crtu između Doljana i Sovića. Mene su svi tješili da su moji sigurno gore negdje oko Risovca, na Blidinju. Kad sam ja gore napokon došla, gore mi je bio svekar, svekrva, jetrva, djeca, svi su bili, a mojih nije bilo. Tada sam pala u nesvijest, prisjeća se Milka jednog od vjerojatno najtežih razdoblja u životu, a zatim i objašnjava kako je uopće došla do informacije da joj se sin nalazi u zarobljeništvu.

U Muzeju je inače bilo 623 civila, 69 djece, osmero je Hrvata umrlo, a jedno ili dvoje djece se rodilo u vremenu zarobljeništva.

Na dan su dobivali samo po jednu zdjelicu sočivice u kojoj nije ni kamenje bilo očišćeno. Moj Goran je imao 2 i pol godine, plakao je tamo i govorio “ja sam gladan”. Bio je tu jedan musliman, zvali su ga Kamilica, bio je dobar čovjek i on je jednom prilikom rekao: Ne mogu ja dijete gledati gladno, evo mu moj sendvič. To pokazuje da svugdje ima dobrih ljudi, ističe Milka za portal Jabuka.tv.

Kad su u Jablanici slavili uz harmoniku da su Doljani pali, jedna naša rodica je “uletjela” u UNPROFOR, zovnula sestru u Splitu i rekla: Naši su svi zarobljeni u Jablanici, i Milkin Goran je među njima. Ja sam nakon 10 dana saznala da su živi. Njezina sestra mi je poslala pismo i napisala “Draga Milka, znam da ti je teško, ali Goran je zarobljen u Muzeju”.

Ja sam u to vrijeme bila na Blidinju, lutala, mislila da će se odnekud pojaviti, a oni su čuli u Muzeju da smo mi živi jer je moj brat preko Radio Rama rekao da smo živi i da pitamo za njih. Oni su to čuli jer su imali sa sobom u muzeju jedan skriveni mali radio, objašnjava Milka, a onda nam otkriva i kako se uopće sve odigralo.

Pored rijeke u selu bilo je civila, i tu su bili moja sestra i sin. Tu su čekali noć da bi se popeli u šumu gdje smo i mi bili. Međutim, jedna je curica glasno zaplakala i tu su ih našli. Predvečer su ih stavili u kamion i odveli u Muzej Jablanica. A mi nismo znali za njih punih 10 dana, ističe Milka.

Došla sam na Gospojinu u Posušje, pokojni fra Slavko Barbarić je vodio misu. Ja sam cijelu misu preplakala. Svi su gledali u mene što mi je. Poslije mise sam tražila fra Slavka i pričala s njim jer sam čula da se u Međugorju nalazi Međunarodni crveni križ. On je rekao da dođem i potražim ih. Isti dan sam došla, oni su obećali da će dijete izvući, ali nisu uspjeli. Gdje sam ja tada stanovala u Međugorju, preko puta mene je bio UNPROFOR.

Oni su mene odbijali, govorili da je to posao Međunarodnog crvenog križa, da ga oni ne mogu izvući. Ja sam im tvrdila da mogu, oni su oružane snage, nisam prestajala vršiti pritisak na njih. Od vojnika do generala do zapovjednika – svi su znali za moj slučaj. Svaki dan sam ja išla do njih. Nakon 3 mjeseca, 13. 10. 1993. on je izašao zajedno s još četvero male djece, transporterom su ih prevezli. Nikad ne mogu zaboraviti taj dan kad je prevoditeljica došla do mene i rekla: Ukrcan je Goran na transporter. Hajde u Mostar po njega, prisjeća se Milka.

Njezin sin danas je oženjen, ima dvoje djece, a ubrzo stiže i treće dijete. Nakon svega, još neko vrijeme ostala je u Međugorju da bi se u konačnici smjestili u Čitluku gdje imaju obiteljsku kuću. Kako i sama ističe, nakon odlaska iz Doljana premještala se na čak 8 mjesta te u međuvremenu rodila još troje djece. Jedan od njih je fra Stipe Rotim, hercegovački franjevac, trenutno na službi u kanadskom Norvalu.

Unatoč svim poteškoćama u životu, Milka Rotim zadržala je nevjerojatnu životnu radost i vedrinu.

Iskustvo iz Doljana nije jedina teška epizoda u njezinom životu. U ratu je, naime, stradalo i Milkino rodno selo Tošćanica koje se nalazi između Jablanice i Prozora. To selo je u ratu izgorjelo, a Milka ističe da joj je i danas drago tamo otići i prisjetiti se djetinjstva.

Teško je se živjelo, ali su ostale uspomene. Bili smo uvijek radosni. Ja sam bila dijete kad je se most napravio, do tada smo živjeli praktički odsječeni od svijeta. Radili smo težačke poslove, imali krave, ovce, koze i slično. Tek je se poslije napravio most da je se moglo autom doći u selo. Ali je život bio radost, pjesma, zajedništvo. Ali i gore gdje sam rođena, sve je spaljeno, oba moja sela su nastradala, kaže nam Milka Rotim.

Za kraj ističe kako su se sve teškoće prevladale uz Božju pomoć, a krivce za masakr u Doljanima i danas poziva da se jave, nadajući se da će savjest ipak proraditi.

Nije bilo lako, ali sve se prevladalo uz Božju pomoć i Gospin zagovor. Žao mi je svakoga tko je stradao, i naših i Muslimana i Srba.  Ali oni koji su činili zločine, neka svakome savjest proradi, oprostit će im se. Neka se jave i svoje obveze izvrše – i prema Bogu i prema čovjeku, zaključila je Milka Rotim za portal Jabuka.tv.

Podsjetimo, u napadu u jutarnjim satima 28. srpnja 1993. ubijeno je 39 Hrvata od čega je bilo 33 vojnika i šest civila. Likvidirani su i masakrirani, najprije u selu Doljanima, a najveći broj na lokaciji Stipića livada.

Oko 200 Hrvata odvedeno je u logor u muzeju u Jablanici gdje su zadržani sve do 1. travnja 1994. godine.

Pred sudovima u BiH kao ni pred Haaškim tribunalom za ovaj zločin do danas nitko nije odgovarao.

Izvor:jabuka.tv

Izvor:crodex.net/Foto: Snimka zaslona

#Doljani #zločini nad hrvatima u bih 1991-1995 #zločini Armije BiH #Milka Rotim

Više iz kategorije: VIJESTI

VUKOVARSKE TAJNE: Dva podzemna tunela, pregrađen prolaz i zid koji traži odgovor

VUKOVARSKE TAJNE: Dva podzemna tunela, pregrađen prolaz i zid koji traži odgovor

Sedma epizoda 'Vukovarskih tajni' istražuje dva podzemna tunela u Vukovaru. Saznajte o njihovoj vezi s povijesnim grobljima, boravkom civila tijekom Bitke za Vukovar i misterioznom zidu.

prije 13 min
HRTKOVCI – PRIČE O JEDNOM SELU I NJEGOVOJ SUDBINI: U Zagrebu razgovor o romanu Branimira Miroslava Tomlekina

HRTKOVCI – PRIČE O JEDNOM SELU I NJEGOVOJ SUDBINI: U Zagrebu razgovor o romanu Branimira Miroslava Tomlekina

U Zagrebu 12. listopada razgovor o romanu "Hrtkovci" Branimira M. Tomlekina. Djelo prati sudbinu srijemskih Hrvata i sela Hrtkovci. Organizira Zajednica protjeranih Hrvata.

prije 25 min
8. LISTOPADA 1991. – OKUPIRANI MIKLUŠEVCI: JNA i pobunjene snage preuzele rusinsko selo

8. LISTOPADA 1991. – OKUPIRANI MIKLUŠEVCI: JNA i pobunjene snage preuzele rusinsko selo

Na današnji dan 1991. JNA i pobunjene snage okupirale su Mikluševce. Analiza događaja, granatiranja, stradanja mještana i pravnog epiloga ratnih zločina.

prije 42 min
SAMOSTALNI ZRAKOPLOVNI VOD OSIJEK: Noćni letovi za Vukovar, GPS i bojler-bombe Najčitanije

SAMOSTALNI ZRAKOPLOVNI VOD OSIJEK: Noćni letovi za Vukovar, GPS i bojler-bombe

Priča o Samostalnom zrakoplovnom vodu Osijek: Noćni letovi za Vukovar, dostava pomoći, GPS i improvizirane "bojler-bombe" u Domovinskom ratu.

prije 50 min
Dronovi pogodili najveći Yandexov podatkovni centar u Rusiji: Izbio veliki požar, rad potpuno obustavljen

Dronovi pogodili najveći Yandexov podatkovni centar u Rusiji: Izbio veliki požar, rad potpuno obustavljen

Najveći Yandexov podatkovni centar u Rusiji pogođen je dronovima. Izbio je veliki požar, rad je obustavljen, a Yandex Cloud bilježi probleme. Prvi takav napad.

prije 1 h
KADA JE CESTA PREMA DUBROVNIKU NESTALA, OSTALO JE MORE: Ljudi i brodovi koji su održavali grad na životu

KADA JE CESTA PREMA DUBROVNIKU NESTALA, OSTALO JE MORE: Ljudi i brodovi koji su održavali grad na životu

Saznajte kako je Dubrovnik preživio kopnenu blokadu 1991. godine zahvaljujući pomorskoj vezi. Otkrijte priču o brodovima, ljudima i borbi za svaku pošiljku i putnika.

prije 1 h
VIŠE OD 150.000 PREGLEDANIH BRANITELJA? Što liječnici otkrivaju i koliko ih je pravodobno liječeno

VIŠE OD 150.000 PREGLEDANIH BRANITELJA? Što liječnici otkrivaju i koliko ih je pravodobno liječeno

Istražujemo brojke o pregledanim braniteljima i analiziramo javno dostupne podatke. Jesu li tvrdnje o 90% visokog rizika točne i koliko ih je pravodobno liječeno?

prije 1 h
Gripa stigla neuobičajeno rano. HZJZ objavio koliko je oboljelih u Hrvatskoj i gdje ih je najviše

Gripa stigla neuobičajeno rano. HZJZ objavio koliko je oboljelih u Hrvatskoj i gdje ih je najviše

Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ) objavio je podatke o gripi koja je stigla neuobičajeno rano. Saznajte koliko je oboljelih, koje su županije najpogođenije i kada počinje cijepljenje.

prije 1 h
Britanski komandosi izronili iz njemačke podmornice: Pogledajte za kakav se rat NATO sprema

Britanski komandosi izronili iz njemačke podmornice: Pogledajte za kakav se rat NATO sprema

U sklopu NATO vježbe Strike Warrior, britanski komandosi izveli su složenu operaciju iz njemačke podmornice Type 212A. Saznajte kako se NATO priprema za sukob visokog intenziteta.

prije 1 h
Ratni snimatelj Petar Malbaša nakon obljetnice 126. brigade u Sinju: “Danas ih je bilo malo, baš malo. Premalo!”

Ratni snimatelj Petar Malbaša nakon obljetnice 126. brigade u Sinju: “Danas ih je bilo malo, baš malo. Premalo!”

Ratni snimatelj Petar Malbaša emotivno o 35. obljetnici 126. brigade HV-a u Sinju. Izrazio je tugu zbog malog broja okupljenih branitelja i propadanja sjećanja na Domovinski rat.

prije 1 h
Ne smrdi samo u Zagrebu, već i u Našicama: 'Štipa za oči, vani nije za živjeti'

Ne smrdi samo u Zagrebu, već i u Našicama: 'Štipa za oči, vani nije za živjeti'

Građani Našica ogorčeni su smradom i prašinom zbog spaljivanja otpada iz Gospića u cementari Nexe. Oporba kritizira odluku Vlade, dok Nexe tvrdi da je otpad bezopasan.

prije 1 h
VELIČANJE RATNIH ZLOČINA I PUT PREMA EU: Što Splitska deklaracija stvarno znači za SrbijuIstaknuto Najčitanije 0:20

VELIČANJE RATNIH ZLOČINA I PUT PREMA EU: Što Splitska deklaracija stvarno znači za Srbiju

Analiza Splitske deklaracije MED9: Iako ne imenuje Srbiju, naglašava predanost pomirenju i odbacivanje veličanja ratnih zločina kao uvjet za EU članstvo. Politička težina i budući utjecaj.

prije 2 h

Prikazano 12 od 109577 članaka.