Dr. sc. Sekula pobija Veljka Džakulu: Prikazuje se čovjekom koji je htio mir. Evo što je istina

GOSTOVAO NA HRT-u

Hrvatska radio televizija ugostila je u četvrtak 19. veljače vođu pobunjenih Srba zapadne Slavonije Veljka Džakulu. Povod tomu bila je obljetnica Daruvarskog sporazuma koji su u 18. veljače 1993. potpisali predstavnici pobunjenih Srba i lokalnih hrvatskih vlasti. Na njegove izjave u emisiji reagirala je dr. sc. Janja Sekula iz Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata koja je doktorirala na temi zapadne Slavonije.

Donosimo njen tekst u kojemu argumentirano pobija izjave Džakule i otkriva istinu o njemu i Daruvarskom sporazumu:

Veljko Džakula tvrdi da je želio mir „ali je bilo ljudi s obje strane koji su htjeli rat“?

Da, teško je vjerovati, ali tako danas sebe opisuje Veljko Džakula. O njegovoj ulozi u srpskoj pobuni i zatim ratu već sam pisala u medijima, no detaljno sam o tome pisala u svojem doktorskom radu o zapadnoj Slavoniji u Domovinskom ratu.

Tko je Veljko Džakula?

Životopis Veljka Džakule obuhvaća mnoštvo političkih dužnosti. Osnivač je Srpske demokratske stranke u Pakracu, jedan od osnivača Regionalnog odbora SDS-a za Slavoniju i Baranju i njegov predsjednik od veljače 1991., predsjednik Vlade SAO Zapadna Slavonija od njezina osnivanja u kolovozu 1991. godine, od veljače 1992. potpredsjednik je Vlade i ministar privrede u Vladi RSK, a od svibnja 1992. predsjednik je Oblasnog vijeća Srpske oblasti Zapadna Slavonija. Nakon njegovog političkog pada 1993. godine, jedno vrijeme nije bio na važnijim političkim dužnostima, no 1995. ponovno se počinje uspinjati u vlasti te je od ožujka obnašao dužnost potpredsjednika Izvršnog savjeta općine Pakrac.

Prije svega treba reći da je politička platforma na kojoj je djelovao Veljko Džakula bila identična onoj ostalih krajinskih vođa, i zasnivala se na ideji stvaranja srpske paradržave u Hrvatskoj, na temelju protjerivanja Hrvata i ostalog nesrpskog stanovništva s tih područja, koja će se zatim pripojiti proširenoj Srbiji. Svakako, Džakula je bio daleko obrazovaniji i inteligentniji od primjerice skladištara Gorana Hadžića i milicionera Milana Martića i shvaćao je da će se taj cilj daleko lakše postići vode li se, uz oružanu pobunu, paralelno i pregovori sa Zagrebom.

Početkom 1992., Džakula je tražio da područje pod zaštitom UN-a Zapad (UNPA Zapad) obuhvati puno šire i u međuvremenu oslobođeno područje zapadne Slavonije, koje bi time de facto došlo pod srpsku vlast. Srpski čelnici u zapadnoj Slavoniji smatrali su da će se Daruvarskim sporazumom omogućiti organizirano vraćanje srpskog stanovništva na područja pod hrvatskom vlašću. Nadali su se da će se tako kod predstavnika UN-a isposlovati širenje granica UNPA Zapad na šire područje zapadne Slavonije, što je Veljko Džakula tražio krajem 1991., 1992. i 1993. godine i time pod svoju vlast vratiti područja koja su vojno izgubili 1991. godine.

Dakle, ni o kakvoj mirnoj reintegraciji ili mirnom završetku rata Džakula nije razmišljao već naprotiv, Daruvarskim sporazumom planirao je, uz pomoć UNPROFOR-a, proširiti teritorij pod srpskom vlašću u zapadnoj Slavoniji. Knin nije imao sluha za političke igre koje je vodio Džakula i on je zbog toga doživio progon, no to ga ne čini mirotvorcem nego samo nešto snalažljivijim i lukavijim od ekipe u Kninu i istočnoj Slavoniji, područjima koja su bila i u daleko boljoj poziciji od Džakuline SAO Zapadne Slavonije te stoga tamo nije bilo želje za pregovorima.

‘Nema dvojbi o negativnoj ulozi Veljka Džakule u Domovinskom ratu’

Nema također govora, kako je ustvrdio u emisiji na Hrvatskoj televiziji prije dva dana, o tome da je Džakula proveo demilitarizaciju zapadne Slavonije sukladno Vanceovu planu. Dapače, snage iz zapadne Slavonije ratovale su i u BiH. Primjerice, tijekom lipnja i srpnja 1992. u operaciji „Koridor-92“ sudjelovalo je 168 pripadnika SUP-a Okučani, a u studenom i prosincu 1992. godine 431 pripadnik, uglavnom iz Posebne jedinice milicije. Komandant snaga milicije iz zapadne Slavonije u Bosanskoj Posavini bio je Krsta Žarković, koji je početkom srpnja 1992. imenovan pomoćnikom ministra unutrašnjih poslova „RSK“ zadužen za zapadnu Slavoniju, a jedinica je, prema riječima ministra Milana Martića „osvjetlala obraz“ Srbima zapadne Slavonije i zaslužila prijelaznu zastavu za najbolju jedinicu. A kako Džakula objašnjava djelovanje 18. korpusa Srpske vojske Krajine u „Bljesku“? 

Zato je doista problematično da čovjek koji je od samog početka jedan od inicijatora pobune i rata na području zapadne Slavonije iznosi niz neistinitih tvrdnji kojima sebe prikazuje čovjekom koji je htio mir „ali bilo je ljudi s obje strane koji su htjeli rat i dobili su rat”. Tim više jer se o toj temi u hrvatskoj historiografiji već puno pisalo, sve je jasno istraženo i prikazano na temelju arhivskog gradiva i nema dvojbi o negativnoj ulozi Veljka Džakule u Domovinskom ratu, što god i koliko god on pričao o tome.

U konačnici, Džakula danas mirno i normalno živi u državi protiv koje se pobunio i koju je napao (iako on kaže da se pobunio protiv predsjednika Tuđmana, a ne države), čime u potpunosti negira sve svoje razloge pokretanja pobune i rata protiv te iste države, dok nas istovremeno uvjerava u svoju pravednu i čistu borbu.

Dr. sc. Janja Sekula povjesničarka je i arhivistica. Doktorirala je iz područja zapadne Slavonije i radi na Odjelu za znanstveno istraživanje Domovinskog rata Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centar.