Dubrovnik se prisjetio heroja: Trideset i četiri godine od najtežeg dana obrane Grada

U spomen na četrnaest hrvatskih branitelja koji su poginuli u obrani Dubrovnika 1991. godine, u srijedu su kod spomen-obilježja u Komolcu i na Strinčjeri položeni vijenci i zapaljene svijeće.

Počast su im odali suborci, članovi obitelji i udruga proizašlih iz Domovinskog rata te predstavnici Dubrovačko-neretvanske županije, Grada Dubrovnika, Ministarstva hrvatskih branitelja i Policijske uprave dubrovačko-neretvanske. Tri dana ranije, počast je odana i na Bosanci, naselju ponad Dubrovnika, gdje je 1991. godine život izgubilo sedam hrvatskih branitelja.

Poginuli branitelji bili su pripadnici Hrvatske ratne mornarice, djelatnog i pričuvnog sastava Ministarstva unutarnjih poslova te borbenih skupina iz 4. gardijske brigade ZNG, njezine 9. bojne HOS-a, kao i 3. omiške bojne 114. brigade. U opkoljeni Dubrovnik prevoženi su gliserima Odreda naoružanih brodova (ONB), riskirajući život na otvorenom moru pod neprijateljskom vatrom.

Dan 12. studenoga 1991. u povijesti se bilježi kao jedan od najtežih dana u obrani Dubrovnika. Tog je jutra, prema zapovijedi komandanta 9. Vojno-pomorskog sektora Boka, admirala Miodraga Jokića, srbocrnogorski agresor započeo masovni napad na Grad. U 6.20 sati otvorena je žestoka topnička i pomorska vatra na tvrđavu Imperial na Srđu, koja je tada bila ključna točka obrane Dubrovnika.

Granate su padale na sve dijelove grada — od starog gradskog Porta, lukobrana Kaše, Lovrijenca i Sv. Ivana, preko Straduna, gradskog zvonika i Sponze, sve do Lapada, Gruža, Montovjerne, Rijeke dubrovačke i Mokošice. Posebno su stradali vjerski i kulturni objekti, kao i brojni turistički simboli Dubrovnika poput hotela Excelsior, Argentine i Imperijala. Gorjela je i luka Gruž, a pod udarom se našla i dubrovačka bolnica.

Unatoč teškim gubicima i nadmoćnom neprijatelju, dubrovački su branitelji pokazali iznimnu hrabrost i odlučnost. Neprijatelj je uspio privremeno zauzeti strateške točke ponad grada — Bosanku i Strinčjeru — no tvrđava Imperial, simbol otpora na Srđu, nikada nije pala. Od 12. do 15. studenoga branitelji su je nakratko morali napustiti, ali se već dva dana kasnije vratili i ponovno učvrstili obranu. Imperial je ostao jedina neosvojena točka agresoru, čime je sačuvan simbol slobode i otpora Dubrovnika.