Dubrovnik: U operacijama na jugu Hrvatske poginulo je 240 hrvatskih branitelja, a oslobođeno 1200 km2
Dubrovačko- neretvanska županija, Grad Dubrovnik, općine Konavle, Župa dubrovačka, Dubrovačko primorje i Ston pozivaju sve hrvatske branitelje i članove njihovih obitelji, članove obitelji poginulih i umrlih branitelja te ostale sugrađane da 28. i 29. listopada 2022. u Dubrovniku nazoče obilježavanju 30. obljetnice oslobođenja juga Hrvatske.
Program je započeo u petak, 28. listopada 2022. u 18 sati otvorenjem izložbe „Dani ponosa 1992. – 30. obljetnica oslobođenja hrvatskog juga“ u Muzeju Domovinskog rata Dubrovnik, u tvrđavi Imperijal na Srđu.
Dobrodošli na obilježavanje 30. obljetnice oslobođenja, pozivaju iz Grada Dubrovnika.
Počast poginulim braniteljima
Na gradskom groblju Boninovo počast poginulim braniteljima u 9 sati odali su potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, ministar obrane Mario Banožić i ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek.
U 10 sati počast je odvojeno odao predsjednik Republike Zoran Milanović.
Program obilježavanja nastavio se na Stradunu mimohodom ratnih zastava i postrojba koje su obranile i oslobodile jug Hrvatske, uz predstavljanje Počasno-zaštitne bojne.
Milanović nije pozvan, ali je došao
Na svečanost obilježavanja nije pozvan predsjednik Zoran Milanović. HDZ-ov župan Nikola Dobroslavić u ime organizacijskog odbora to je obrazložio riječima: “Nedopustivo je da ovakvu dostojanstvenu manifestaciju u kojoj su u središtu branitelji i hrvatsko zajedništvo – zasjene prijepori, svađe i razdori koje dnevno producira naš predsjednik.”
Ipak, iz Ureda predsjednika priopćili su da će predsjednik doći u Dubrovnik i odati počast poginulim braniteljima i civilima na gradskom groblju.
U listopadu 1991. opći napad na jug Hrvatske
U rujnu 1991. srpsko-crnogorski agresori pokrenuli su dugo pripremanu vojnu operaciju napada na krajnji jug Hrvatske. S područja Herceg Novog i Trebinja cilj im je bio blokirati Dubrovnik i izbiti u dolinu Neretve. Nakon niza provokacija, ratna djelovanja srpskih i crnogorskih postrojba počela su 22. rujna 1991. minobacačkim napadom na Đuriniće i Vitaljinu u Konavlima.
Komanda Vojnopomorskog sektora Boka obavijestila je dubrovački Krizni štab o uvođenju pomorske blokade, a 1. listopada više od 13 tisuća vojnika jugoslavenske vojske, uz pomoć srpskih i crnogorskih rezervista, kreće u opći napad na jug Hrvatske, uz znatnu potporu zrakoplovstva, više od 120 komada teškog topničkog oružja, oko 100 tenkova te 50 oklopnih transportera.
Na crti obrane dugoj više od 200 kilometara, suprotstavilo im se 750 slabo naoružanih hrvatskih branitelja, pripadnika dubrovačkog Zbora narodne garde (ZNG), policije te dragovoljaca iz sastava Teritorijalne obrane.
Već prvog dana napada Dubrovnik je ostao bez vode i struje, a s ciljem potpune informativne blokade agresor je zrakoplovima raketirao zgradu Centra za obavješćivanje te odašiljač na Srđu, čime su prekinute telefonske i oštećene radijske veze. Samo u prvom tjednu listopada 1991. poginulo je 27, a ranjeno 100 dubrovačkih branitelja i civila. No neprijatelj je već u prvim okršajima doživio neočekivane poraze i gubitke od više od 150 poginulih i više stotina ranjenih, posebno na Čepikućama, Osojniku, Brgatu i u Prapratnu.
Zauzevši Konavle i Slano agresor je presjekao i posljednju kopnenu vezu s ostatkom Hrvatske. Do kraja listopada izbio je na same prilaze gradu Dubrovniku u kojem je, bez struje, vode i redovite opskrbe hranom, ostalo 50 tisuća ljudi. Dubrovački branitelji spriječili su ulazak agresora u grad i učvrstili crtu obrane.
Konvoj Libertas krajem listopada probio pomorsku blokadu
Konvoj Libertas, međunarodni humanitarni koridor velikog broja većih i manjih plovila, krajem listopada probio je pomorsku blokadu Dubrovnika. Organizirali su ga Fond za spas Dubrovnika Sveti Vlaho, Društvo hrvatskih književnika i Matica hrvatska. Konvoj brodova koji je predvodila Jadrolinijina Slavija krenuo je iz Rijeke 28. listopada, a dan poslije u Splitu se pridružuju tadašnji hrvatski premijer Franjo Gregurić, Stjepan Mesić, tadašnji predsjednik predsjedništva Jugoslavije, te brojni drugi političari, kulturni i javni djelatnici. Tijekom plovidbe konvoju se samoinicijativno priključuju turistički brodovi, koče, jedrenjaci, remorkeri i brojna manja plovila iz svih krajeva Jadrana, pa već drugog dana konvoj ima nekoliko desetaka raznih plovila.
Jugoslavenska ratna mornarica je 30. listopada topovnjačama kod Elafita zaustavila humanitarni “Konvoj Libertas”, a nakon pretresa dopustila je uplovljavanje u dubrovačku luku Gruž idućeg jutra, gdje je konvoj dočekalo oko tisuću Dubrovčana.
Najžešći napadi 6. prosinca 1991.
Najteže dane Dubrovnik je pretrpio od 8. do 14. studenoga te naročito 6. prosinca 1991., na blagdan Svetoga Nikole, kada je na grad palo više od 5.000 topničkih projektila. Najsnažniji napadi tog dana usmjereni su na tvrđavu Imperijal na brdu Srđ, ali i na dubrovačku povijesnu jezgru, hotel Belvedere te naselja Sustjepan i Nuncijata. Devet zgrada potpuno je izgorjelo, 461 zgrada pretrpjela je teža oštećenja, a 45 projektila palo je na Stradun. U jednom je danu život izgubilo 19 branitelja i civila, a 60 ih je ranjeno. Među njima od minobacačke granate na Stradunu je poginuo fotograf i novinar Pavo Urban (1968.), snimajući razaranja grada. Na samom mjestu pogibije, u neposrednoj blizini Orlandovog stupa, Urban je 6. prosinca snimio svoju posljednju fotografiju, kasnije nazvanu Kamena prašina iznad Grada.
Nekolicina hrvatskih branitelja u tvrđavi Imperijal u jednom trenutku tražila je od svojih suboraca iz grada da otvore vatru po samoj tvrđavi, jer su na njen gornji dio već kročili daleko brojniji agresorski vojnici. Taj se potez pokazao odlučujući jer je agresorska vojska bila prisiljena povući se uz velike gubitke.
U travnju 1992. pokrenuta operacija Oslobađanje juga Hrvatske
Nakon višemjesečnog okruženja, u travnju 1992. pokrenuta je vojno redarstvena operacija Oslobađanje juga Hrvatske, s više operacija koje su u teškim vremenskim uvjetima i na nepristupačnom i zahtjevnom krškom terenu trajale do listopada 1992.
Najveći doprinos dale su 1. i 4. gardijska brigada, uz značajnu ulogu pričuvnih snaga i taktičkih skupina koje su držale bojišnicu i bile raspoređene na pomoćnim smjerovima napada. U tim operacijama poginulo je više od 240 pripadnika hrvatskih snaga. Oslobođeno je više od 1200 kilometara četvornih ili 8 posto okupiranog hrvatskog teritorija i omogućen povratak oko 20 tisuća izbjeglica.
Simbolički završetak operacije bila je velika vojna smotra u luci Gruž 29. listopada 1992., kada je prijavak predsjedniku RH dr. Franji Tuđmanu podnio general HV-a i načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH Janko Bobetko, piše HRT.
