Dvostruki standardi: kada drugi zabrane – šute, kada Hrvatska reagira – napad

ZABRANA ULASKA U HRVATSKU: Vučić viče o “divljaštvu”, a prešućuje ključnu činjenicu

ZAGREB / BEOGRAD – Odluka hrvatskih vlasti da zabrane ulazak srpskom povjesničaru Miloš Ković izazvala je burnu reakciju službenog Beograda. Predsjednik Aleksandar Vučić potez je nazvao “nezabilježenim divljaštvom u Europi”, najavljujući i diplomatsku reakciju.

No iza političke buke ostaje pitanje koje se uporno izbjegava – što je stvarni razlog zabrane i je li Hrvatska postupila u skladu sa svojim ovlastima?

Granična policija 27. ožujka zabranila je ulazak u Hrvatsku Miloš Ković, profesoru s Filozofskog fakulteta u Beogradu, nakon što je na prijelazu Batrovci zadržan oko 30 minuta. U rješenju mu se navodi da predstavlja prijetnju javnom poretku, unutarnjoj sigurnosti, javnom zdravlju i međunarodnim odnosima.

Što piše u rješenju: sigurnosna procjena, ne politička osveta

Ković je na graničnom prijelazu Batrovci zadržan kratko vrijeme, nakon čega mu je uručeno rješenje o zabrani ulaska u Hrvatsku.

U dokumentu se navodi da predstavlja prijetnju prijetnju javnom poretku, unutarnjoj sigurnosti, javnom zdravlju i međunarodnim odnosima.

Riječ je o standardnim pravnim formulacijama koje države koriste kada procjenjuju da bi određeni pojedinac mogao izazvati političke ili sigurnosne tenzije.

Drugim riječima – nije riječ o proizvoljnoj odluci, nego o sigurnosnoj procjeni.

Tko je Miloš Ković: akademik ili politički akter?

U javnosti se Kovića pokušava prikazati isključivo kao znanstvenika koji je krenuo na promociju knjige. Međutim, njegov javni angažman daleko nadilazi akademske okvire.

Ković je aktivan sudionik političkih i društvenih rasprava, bio svjedok obrane na suđenju Ratko Mladić u Den Haagu i poznat po izjavama koje izazivaju snažne reakcije u regiji.

Podsjetimo, Miloš Ković već je 2022. godine bio suočen sa zabranom ulaska u Bosnu i Hercegovinu, uz obrazloženje da predstavlja sigurnosnu prijetnju, iako je ta odluka godinu dana kasnije ukinuta. Nakon najnovijeg slučaja s Hrvatskom, Ković je iznio teške optužbe tvrdeći da se “u Hrvatskoj ništa nije promijenilo od 1941. godine” te da postoje “crne liste za Srbe”, čime je dodatno zaoštrio ionako napetu retoriku.

Vučićeva reakcija: oštra retorika bez konteksta

Predsjednik Srbije reagirao je očekivano – snažno i bez zadrške.

Nazvati odluku jedne države “divljaštvom” pritom ignorirajući razloge koji su do nje doveli, predstavlja nastavak već poznatog političkog obrasca:
eskalacija retorike bez suočavanja s činjenicama.

Jer svaka država, uključujući i Srbiju, ima pravo ograničiti ulazak osobama koje procijeni kao sigurnosni rizik.

Dvostruki standardi: kada drugi zabrane – to je u redu?

Dodatnu dimenziju cijelom slučaju daje činjenica da je Koviću ranije bio zabranjen ulazak u Bosnu i Hercegovinu, uz slično obrazloženje.

Time se otvara pitanje zašto je takva odluka tada bila prihvatljiva, a sada se proglašava “divljaštvom”. 

Takav pristup ukazuje na očit dvostruki standard, u kojem kriteriji ovise o tome tko donosi odluku.

Knjiga u prvom planu, politika u pozadini

Formalni povod Kovićeva dolaska bila je promocija knjige “Tesla – Srbin sam”. No u političkom kontekstu regije, takvi događaji često nadilaze kulturni okvir.

Oni postaju platforma za jačanje identitetskih narativa, političke poruke i potencijalne provokacije

Upravo zato sigurnosne službe procjenjuju ne samo događaj, nego i širi kontekst.

Suverenitet države ili politička polemika?

U konačnici, cijeli slučaj svodi se na jednostavno pitanje ima li država pravo odlučiti tko može ući na njezin teritorij?

Odgovor je jasan – ima.

Hrvatska, kao članica Europske unije, ima i pravo i obvezu štititi javni poredak, procjenjivati sigurnosne rizike i spriječiti potencijalne političke incidente

Takve odluke mogu biti nepopularne, ali su legitimne.

Više politike nego činjenica

Slučaj zabrane ulaska Milošu Koviću pokazuje kako se brzo sigurnosna odluka može pretvoriti u politički sukob.

S jedne strane stoji odluka temeljena na procjeni rizika.
S druge – oštra retorika i optužbe bez dubljeg konteksta.

U toj razlici nalazi se i odgovor na pitanje što se zapravo dogodilo manje “divljaštva”, a više – politike.