Eskalacija sukoba, moguć i veliki rat na Mediteranu: To je zadnje što Europa trenutno treba!

Tumačeći točke mogućeg izbijanja globalne krize prije ruske agresije na Ukrajinu apostrofirao sam liniju Kijev – Beirut

“Izbrisala sam tweet o uzajamnom odvraćanju Hezbollaha i Izraela. Prerano je za reći. No, jasno je da Hezbollah iskorištava izraelsku unutarnju situaciju kako bi pomaknuo granice i testirao to odvraćanje, vidio hoće li i kako Izrael reagirati”, na Twitteru je objavila Mairav Zonszein, analitičarka Međunarodne krizne skupine (ICG).

Petak je svjedočio izuzetno ozbiljnoj eskalaciji sukoba nakon što su Izraelske obrambene snage gađale jug Libanona. Prvi je to napad širih razmjera od 2006. godine kad je izbio rat Izraela i Hezbolaha, šijitske skupine koju podržava Islamska Republika Iran. Rata specifičnog jer u njemu Izrael nije pobijedio. Hezbollah se pokazao ozbiljnim i opasnim protivnikom.

Povod je bio sukob oko džamije Al-Aqsa. Izraelska policija je priopćila u srijedu da je tijekom noći intervenirala u džamiji kako bi izbacila "poticatelje nereda" koji su onamo unijeli "pirotehnička sredstva, palice i kamenje". Osudivši "nezapamćeni zločin", palestinski islamistički pokret Hamas, na vlasti u Pojasu Gaze, pozvao je Palestince na Zapadnoj obali da se "u velikom broju upute u džamiju kako bi je branili", objavio je AFP. Hamas, iako sunitski pokret, prihvaća pomoć šijitskog Irana. Al-Aqsa je na Platou džamija, trećem svetom mjestu islama u istočnom Jeruzalemu, palestinskom sektoru Staroga grada koji je Izrael okupirao i anektirao. Plato je podignut na mjestu koje Židovi zovu Brdo Hrama, najsvetijem mjestu židovstva. Sukob se događa malo prije sredine ramazana, dok su Židovi slavili Pashu, a izraelsko-palestinski sukob se ponovno širi od početka godine. Sažeto tumači AFP.

Sukob Izraelaca i Palestinaca dobio je na intenzitetu svakako u posljednje dvije godine što se može pojasniti zastojem u pregovorima rješavanja spora koji se vuče još od nastanka Države Izrael. Abrahamski sporazumi, kojima je Izrael normalizirao odnose s Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Bahreinom, kasnije i Marokom, bili su dodatni akcelerator: razvoj događaja koji nije odgovarao Teheranu. Izrael je sačuvao dobre odnose s Rusijom te je nastavio napade na iranske interese u Siriji što je dodatni argument. Reuters je 30. ožujka objavio: “Izrael je izveo nekoliko raketnih napada s Golanske visoravni na mete u blizini Damaska. Sirijski opservatorij za ljudska prava, sa sjedištem u Velikoj Britaniji, objavio je da je to peti izraelski napad na Siriju ovaj mjesec." Konačno je svoj obol dala i radikalno desna vlada nizom provokacija.

Gospođa Zonszein ispravno detektira da je Hamas zaključio da izraelski unutarnji prijepori, pa i sukobi koje je izazvala vlada Benjamina Netanyahua najavljenom reformom pravosuđa, slabe obrambeni potencijal zemlje. Ismail Haniyeh, politički lider Hamasa, u srijedu je bio u posjetu šeiku Hasanu Nasrallahu, lideru Hezbollaha, u Beirutu. Cilj je bio, kaže Hamas, "koordinirati stajališta i jačati otpor protiv izraelskog neprijatelja”. Izraelski dnevni list Ha’aretz prenosi da je “izraelski sigurnosni kabinet izviješten da nije sigurno je li Hezbollah unaprijed znao za napad”. Izrael je u Libanonu, potvrđeno, gađao isključivo ciljeve Hamasa što potvrđuje da ne želi sukob s Hezbollahom. UNIFIL, misija UN-a na jugu Libanona, i izraelske vlasti objavili su kasnije u petak kako Izrael i Hezbollah signaliziraju da ne traže rat. "Nitko trenutno ne želi eskalaciju", izjavio je novinarima u petak ujutro glasnogovornik izraelske vojske pukovnik Richard Hecht.

Tumačeći točke mogućeg izbijanja globalne krize prije ruske agresije na Ukrajinu apostrofirao sam liniju Kijev – Beirut uz Republiku Kinu na Tajvanu. Libanon je propala zemlja, “imobilizirana polikrizom”, pregnatno tumači Marina Calculli za ISPI, u kojoj snage sigurnosti gotovo da ne funkcioniraju i Hezbollah strpljivo čeka da se sluče okolnosti u kojima će preuzeti vlast. Iran je trenutno fokusiran na unutarnju scenu i pomoć Rusiji s jedne strane te obnavljanje odnosa sa Saudijskom Arabijom s druge čime je, izgledno, zaustavio, svakako usporio proces normaliziranja odnosa Rijada i Jeruzalema. Mudra operacija potaknuta i djelovanjem arapskih zemalja u približavanju sirijskoj vladi kako bi je, koliko je moguće, odvojili od Teherana.

Hezbollah, pa tako i Iran, nisu trenutno zainteresirani za eskalaciju sukoba, ali će svakako prihvatiti bilo koju situaciju kojom bi testirali izraelsku pripravnost. Stratfor, privatna analitička tvrtka, dodaje sljedeći element: “Izraelske povremene operacije u Libanonu kao odgovor na Hamasove napade dovest će toga da da neki u toj zemlji zatraže Hamasovo protjerivanje što će pogoršati napetosti između raznih grupacija.”

Ako se entropija Države Izrael nastavi, uz jačanje sukoba s Palestincima zbog širenja naselja na Istočnoj obali (Cisjordanija), a u Beirutu i Teheranu su pročitali da je dio sigurnosnih snaga najavio bojkot, nije isključeno da, koristeći Hamas ili takve korisne idiote, sličnim operacijama pokušaju dodatno radikalizirati izraelsku unutarnjopolitičku situaciju. Rado bi vidjeli prekid izraelskog djelovanja u Siriji što bi Iranu omogućilo zauzimanje položaja pogibeljnih po Izrael. Jasna, neposredna i neminovna prijetnja stabilnosti i sigurnosti koja se može aktivirati u bilo kojem trenutku i zapaliti regiju jer bi svoje interese ugroženima vidjeli Egipat i Turska, Rusija i Francuska (u mjeri u kojoj bi se kriza odnosila na Libanon), Saudijska Arabija i UAE koji ne bi htjeli vidjeti jačanje iranskog utjecaja na sjeveru regije. Velike sile također.

Netanyahu je formirao najdesniju vladu u povijesti židovske države koja je dovela Izrael na rub ozbiljne ugroze koju neki uspoređuju s Yom Kipurskim ratom 1973. godine. Nevolja je što takvim vladama odgovara situacija jačanja vanjskog pritiska jer smatraju da u tom ozračju mogu lakše provoditi unutarnjopolitičke promjene. Često u suprotnosti s demokracijom. “Neki od novih izraelskih čelnika mogli bi pokušati iskoristiti palestinsko nasilje, čak i kao odgovor na provokaciju, kako bi povećali izraelsku potporu njihovim ekstremnim stajalištima", piše Daniel Byman sa Sveučilišta Georgetown za Foreign Affairs.

Kriza s mogućim kinetičkim sukobom na prostoru Istočnog Mediterana posljednje je što Europa treba u situaciji ruske agresije na Ukrajinu.