EU PLAĆA PRIČU O OLUJI – HRVATSKA U ŠOKU, REAKCIJE SVE JAČE

General planuo zbog plakata o Oluji: “Što trkelja ta protuhrvatska balavurdija?”

Ministarstvo branitelja: pokušaj izjednačavanja agresora i branitelja

Plakat s porukom „Kada kažeš Oluja“, uz poziv mladima iz Hrvatske i Srbije na Erasmus+ program razmjene, izazvao je žestoke reakcije u javnosti, ali i otvorio staro pitanje – tko i zašto pokušava mijenjati narativ o jednoj od ključnih operacija Domovinskog rata.

U fokusu kritika našla se Inicijativa mladih za ljudska prava, organizacija koja godinama zagovara tezu o potrebi „zajedničkog narativa“ o Oluji, a koja se sada kroz europski financiran projekt ponovno vraća na istu temu, ovoga puta pod krinkom razmjene mladih i suočavanja s prošlošću.

Reakcija Ministarstva hrvatskih branitelja bila je nedvosmislena. Poručili su kako Operacija Oluja za Hrvatsku nije i nikada neće biti „zajednička trauma“, upozorivši da se kroz ovakve projekte sustavno provodi selektivan pristup povijesti u kojem nema mjesta za žrtve Vukovara, Škabrnje i brojnih drugih stratišta.

Plakat, poruka i pitanje – tko oblikuje narativ?

Sam plakat, koji uz logotipe Erasmus+ programa i Europske unije poziva na raspravu o „dvije priče i dva sjećanja“, na prvi pogled djeluje kao inicijativa dijaloga, no upravo u toj formulaciji leži problem koji ističu kritičari – jer se kroz takav pristup Oluja pokušava smjestiti u okvir u kojem se izjednačavaju stvari koje nisu iste.

Jer Oluja nije bila početak sukoba, nego njegov kraj.

I nije bila čin agresije, nego oslobađanja okupiranog teritorija.

Upravo zato dodatnu težinu cijeloj priči daje činjenica da je projekt financiran sredstvima Europske unije, institucije koja u svojim dokumentima i političkom okviru priznaje legitimnost obrane i teritorijalnog integriteta država članica, uključujući i Hrvatsku.

To otvara logično pitanje – kako je moguće da se kroz takve programe financiraju projekti koji u javnom prostoru ostavljaju dojam relativizacije jasno utvrđenih činjenica?

Oštra reakcija generala Sačića

Najžešću reakciju dao je umirovljeni general Željko Sačić, koji nije skrivao ogorčenje.

Kako kaže, ovakvi projekti nisu ništa drugo nego nastavak pokušaja nametanja narativa koji negira temeljne činjenice Domovinskog rata, pri čemu se, prema njegovim riječima, svjesno ignorira agresija, zločini i presude međunarodnih sudova.

U njegovoj izjavi posebno odjekuje kritika da se mlade generacije pokušava usmjeriti prema interpretaciji u kojoj se brišu jasne razlike između uzroka i posljedica rata, dok se istovremeno zanemaruju pitanja odgovornosti za agresiju, ratne zločine i nestale osobe. 

Oluja nije tema za relativizaciju

Cijela polemika ponovno je otvorila pitanje granica između dijaloga i relativizacije.

Jer rasprava o prošlosti je potrebna, ali ona ne može počivati na konstrukcijama koje brišu temeljne činjenice.

Operacija Oluja bila je legitimna vojno-redarstvena akcija kojom je Hrvatska vratila svoj teritorij i uspostavila ustavni poredak, a to potvrđuju i međunarodne presude koje su odbacile tezu o organiziranom zločinačkom pothvatu.

U tom kontekstu, pokušaji da se Oluja prikaže kao „zajednička trauma“ za mnoge u Hrvatskoj predstavljaju ne samo pogrešnu interpretaciju, nego i duboko vrijeđanje žrtve branitelja.

Plakat koji je trebao otvoriti dijalog, u praksi je otvorio sukob oko istine.

Posebno pitanje koje se nameće odnosi se na činjenicu da je ovakav projekt sufinanciran sredstvima Europske unije, što dodatno podiže razinu ozbiljnosti cijele priče, jer se otvara dilema kako je moguće da institucije koje formalno priznaju legitimnost obrane i teritorijalnog integriteta država članica istovremeno financiraju projekte koji u javnom prostoru ostavljaju dojam relativizacije te iste obrane. Tko je takav projekt odobrio, kroz koje kanale je prošao i je li hrvatska diplomacija uopće reagirala ili pokušala utjecati na ovakve programe, pitanja su na koja javnost s pravom očekuje jasan odgovor, jer se ne radi samo o jednoj inicijativi, nego o načinu na koji se, uz potporu europskih sredstava, oblikuje percepcija Domovinskog rata.

Jer Domovinski rat nije stvar percepcije, nego činjenica.

A Oluja, bez obzira na sve pokušaje reinterpretacije, ostaje ono što je bila – simbol oslobođenja, a ne predmet političkih eksperimenata.