(FOTO) HRVATSKA Banovina, Vukovar krcati su četničkim spomenicima: ‘Poginuo sam i nije mi žao, za Krajinu svoj sam život dao’…Na potezu je Vada RH!
Na potezu su Hrvatske institucije i Vkada RH....
Hrvatska javnost slabo je upoznata sa situacijom na Banovini gdje se stanovnici već više od desetljeća žale na groblja krcata četničkim spomenicima. Pritom napominju, nije problem u činjenici da je neki srpski vojnik koji je ratovao protiv Hrvatske a ovdje rođen, ovdje i pokopan. Problem je u „dvoglavim orlovima”, srpskim trobojnica i četiri s, četničkim simbolima, srpskim uniformama, oružju na spomenicima koji iznimno vrijeđaju Hrvate koji dolaze na svoja groblja.
” Poginuo sam i nije mi žao. Za Krajinu svoj sam život dao. Sad Krajina postoji slobodu. To je ponos srpskome narodu “, vrišti natpis s groba u selu Gornjem Klasniću kraj Gline na koji hrvatske institucije ravnodušno gledaju, a koji hrvatskim građanima bodu oči. U Glini je, kao i u okolnim selima, u ratnom vihoru poginulo ili nestalo više od 390 Hrvata. Ćirilične posvete poput „poginuo za slobodu Krajine” na Banovini su vremenom postala sasvim uobičajena stvar, jednako kao i fotografije pokojnika srpske agresorske vojske, naoružanih noževima i puškama te odjevenih u neprijateljske uniforme…
U Gornjem Klasniću, selu nadomak Gline, ali i u samom gradu Glini tijekom Domovinskog rata ubijeno i nestalo 392 hrvatskih civila i građana.
Presudili su im upravo ti krajišnici čija se hrabrost i neustrašivost besramno danas veliča na nadgrobnim pločama groblja u Gornjem Klasniću.
Ovako nešto je nezamislivo u uljuđenim državama koje drže do sebe, svoje povijesti, obrambenog domovinskog rata, svih hrvatskih branitelja i svog naroda…
Usred Vukovara se nalazi goblje šajkača…U blizini grada koji su srbi sravnili sa zemljom i napravili najstravičnije pokolje nad hrvatskim narodom, nakon drugog svjetskog rata postoji i mauzolej, zamislite samo-mauzolej četniku Šoškočaninu o kojem smo pisali nekoliko puta, ali ni za taj mauzolej kao i još neke po Banovini, okolici Knina i nadalje, Hrvatska nema odgovor.Čini se da ovakvi natpisi na grobovima, kakve Ustav Hrvatske zabranjuje nikoga ne diraju. Pogotovo nikoga u sustavu pravnih institucija RH.
Sve izgleda kao da više nikog nije briga…Ali…
Još su svježe rane i teške boli onih koji traže svoje najmilije. Još su svježe boli zatočenika srpskih koncentracijskih logora. Još su svježe boli teških invalida obrambenog Domovinskog rata. Još su svježe boli velikog broja silovanih i iskasapljenih u srpskim koncentracijskim logorima, djece poginulih hrvatskih branitelja, obitelji poginulih, udovica , ali i svih hrvatskih građana koji su u vrijeme velikosrpske agresije bili u napadnuto hrvatskoj. No , Hrvatska politika ne može naći rješenje za ovakve natpise, koji nisu samo na Banovini, već ih ima po cijeloj domovini.
Sporni spomenik nalazi se i na groblju u Općini Kistanje, a posvećen je borcu tzv. srpske Krajinena kojem piše; ‘Krasila te hrabrost Obilića, a milost anđela i Boga. Tvoje Knindže. Niz lice nam suza kanu za Krajinu, Mišo pade i svoj život mladi dade.’
Po našim spomenicima se iživljavaju usred Vukovara…Ovako se tamošnji srbi odnose prema spomen obilježju ubijenim hrvatskim policajcima, i nikom ništa…
Kako će se Vlada riješiti problem sa spomenicima koje HOS spominje još 2017 godine, nije poznato. Problem bi mogla biti činjenica da se većina problematičnih tekstova nalazi na nadgrobnim spomenicima poginulih srpskih agresorskih vojnika.
Nekoliko ih je u Borovu Selu kraj Vukovara, mjestu u kojem je u svibnju masakrirano 12 hrvatskih policajaca, što je označilo početak oružanih sukoba u tom dijelu Hrvatske. A vođi oružane pobune u Borovu Selu i osobi koja je zapovjedila ubojstvo policajaca, Vukašinu Šoškočaninu, u čast je podignut veliki mauzolej na kojem piše:
Tekst u prijevodu na latinično pismo glasi;
-OVDE POČIVA Vukašin Vule – Šoškoćanin Tragično preminuo u talasima Dunava u 32. godini života 15.5.1991. – komandant obrane Borova sela ZA NARODNOG JUNAKA Proglašen na velikoj narodnoj skupštini u Belom Manastiru 25.9.1991. I sada gledam Borovo rođeno moje selo, braću i sestre i srpske borce. Moje bitke biju žestoko, ponosno dižu čelo i srpske zastave visoko i tvrdo na srpskoj zemlji stoje, piše na spomeniku srpskom agresoru.
‘Na ovom mestu 2.5.1991. poginuo je Vojislav Milić, prva žrtva rata u Borovu. Na Koreji kraj Dunava, levo, i ulazak je u Borovo selo, gde se mutni sastaju oblaci, tu padoše krajiški junaci. Živote su dali za slobodu, slobodu srpskome narodu. Slava im, Beli orlovi, Borovo 1991…
Ovdje je izdvojen samo mali dio od četrdesetak jako spornih spomenika podignuth u Hrvatskoj na koju su isti izvršili agresiju…Na potezu su Hrvatske institucije i Vkada RH.
M.M.Viribus Unitis
Nastavit će se…
