Goran i Ivica su zajedno poginuli: ‘Plakao sam i ljubio mrtve suborce’

Obrana mosta na Bistrini kod Stona tijekom Domovinskog rata bila je ključna kako srpsko-crnogorske snage ne bi odsjekle jug Hrvatske. Na današnji dan, ubrzo nakon ponoći 24. ožujka ’92. godine započeo je žestok agresorski napad…

Tog dana i tijekom tog napada, smrtno su stradali pripadnici diverzantskog voda 4. gardijske brigade Hrvatske vojske Goran Kliškić i Ivica Vuco. Granate su precizno pogađale prve položaje diverzantske postrojbe 4. gardijske brigade čiji je zapovjednik bio Goran Kliškić. U toj kiši čelika pogođen je Ivica Vuco, a u pomoć su mu priskočili njegov zapovjednik Kliškić te Izudin Bečirčić. 

Ivica je bio pogođen gelerom u glavu i nalazio se u vrlo teškom stanju. Kako je žestok napad i dalje trajao, Ivičin suborac Izudin dobio je geler u ruku. Goran i ranjeni Izudin pokušavali su izvući Ivicu, no od sljedeće eksplozije geleri su izrešetali i Gorana, a Izudin je odbačen snažnom eksplozijom. Dolazi k sebi i nadnaravnom snagom pokušava i uspijeva izvući Gorana, a zatim i Ivicu, do obližnjeg zaklona.

“Nisam im mogao pomoći, umrli su”

Izudin Bečirčić taj tragičan događaj u svojoj knjizi “Braća po oružju”:  “Obojica su umrli a ja im nisam mogao pomoći. Ljubio sam čas Gorana, čas Vucu i preklinjao da me ne ostavljaju. Bolove koji su razdirali moje tijelo nisam više ni osjećao. Bol za prijateljima, braćom po oružju, razdirala me sto puta više. Poludio sam. Sjeo sam između njih i poželio da iskrvarim i umrem zajedno s njima. Gledao sam ih. Ni Goran ni Vuco nisu više davali znakove života. Kako da objasnim svoje suze i plač i tugu. Kako, Bože dragi?!”

Heroj bez premca

Prvi puta našao se ispred zapovjedništva s Ivicom Boškovićem kada je osjetio da će uz njih pasti granata, bacio se na Boškovića, oborio ga na zemlju i pao po njemu, te mu tako spasio život. U trenutku kada se našao s Boškovićem ispod sebe rasprsnuti dijelovi projektila pogodili su ga u leđa na kojima je zaradio 30 šavova. S još nezacijeljenom ranom i neizvađenim olovom iz pluća vratio se među svoje prekaljene suborce. Odbio je ponude da se smjesti na neku dužnost izvan bojišnice ili da ide na vojno školovanje. Kao zapovjednik jedinice diverzantske postrojbe 4. gardijske brigade sa svojim momcima otišao je na jednu od najkritičnijih točki dubrovačkog ratišta – most na Bistrini kod Stona. Ondje je prilikom spašavanja života svome suborcu Ivici Vuci položio svoj život na oltar Domovine.