HEP hitno prodavao “višak” plina po 1 cent, a plin ostao u istom skladištu!?

Dio plina kupljen od HEP-a bio je i dalje skladišten u postrojenju Okoli

Podzemno skladište plina doo (PSP doo) hrvatski je operater sustava skladišta plina koji vodi, održava i razvija učinkovit sustav podzemnih skladišta prirodnog plina.

Postrojenje PSP Okoli nalazi se u okolici Velike Ludine u Sisačko-moslavačkoj županiji i to je, laički govoreći, »državno« skladište plina – jedino takvo za takvu vrstu plina u Hrvatskoj.

Kapacitet mu je 438 milijuna kubičnih metara plina, a dnevno se može povući oko 5 milijuna kubičnih metara plina. Njegova je prvenstvena namjena skladištenja plina u vlasništvu države, odnosno državnih i javnih poduzeća, dakle u prvom redu HEP-a koji taj plin koristi za proizvodnju struje.

U aferi HEP-a, koja već tjednima trese državu i zbog koje se održava i izvanredna sjednica Sabora, glavno je pitanje zašto se na proljeće, kad su se u HEP-ovim skladištima pojavili viškovi plina koji su sukladno Vladinoj uredbi nabavljani kako se cijena struje za korisnike u Hrvatskoj ne bi rasla do razine neodržive za njihov standard, taj se plin prodavao po cijeni od 1 centa po megavatsatu, a prosječno za 13 eura, kad je ranije nabavljan po čak 46 eura po megavatsatu.

Skladišta su bila zapunjena, i stoga je HEP u jednom trenutku počeo prodavati plin, jer jednostavno dalje nije imao kuda s tolikim viškovima, a prema tvrdnjama prvog čovjeka HROTE-a Borisa Abramovića sa sjednice saborskog Odbora za gospodarstvo kupac čak 63 posto tog plina koji je prodan bila je tvrtka PPD.

 

Velike zarade

Ne, ako je HEP prodavao viškove plina kako bi fizički rasteretio svoja skladišta, među ostalima i najveće državno skladište Okoli, a potom je taj prodani plin ostao u istom prostoru gdje je korisnik ujedno i PPD, koji zauzima dio kapaciteta za svoje potrebe, onda u ovoj aferi dolazimo do ključnog pitanja – je li HEP plin u bescjenju prodao zbog viškova, da bi potom ti viškovi ostali na istom mjestu, samo u vlasništvu PPD-a, za 1 cent?

I također, jesu li tvrtke koje koriste skladište Okoli u sustavu, koji po zakonu moraju biti uravnoteženi za dnevne potrebe tržišta, na dnevnoj bazi nominirali količine plina koje će biti puštene, a onda svjesno u praksi puštali manje plina po višoj cijeni, da bi se potom ta razlika nadoknadila iz naknadno kupljenog plina po nižoj cijeni.

Samo jedan mjesec takvog načina rada mogao bi privatnim korisnicima skladišta Okoli donijeti velike zarade. O tome su predstavnici HERA-e već upozoravali u svom izvješću koje je poslano Saboru uoči sjednice Odbora za gospodarstvo.

Stoga smo tvrtki PPD poslali sljedeći upit: »S obzirom na to da su se u javnosti pojavile teze da su oni koji su otkupljivali plin od HEP-a, a među kojima je nepobitno u određenom postotku bio i PPD, kasnije taj isti plin nastavili skladištiti u državnom skladištu Okoli, lijepo bismo molili potvrdu ili zahtijevali te informacije.

Dakle, naše pitanje glasi gdje je tvrtka hranila plin kupljen od HEP-a, i naravno koliko je točno tog plina kupljen od HEP-a?« Odgovor koji smo dobili je, međutim, uopćen.

– Prvo plinarsko društvo je plin kupljeno tijekom lipnja putem HROTE-a uvrstilo u dio svoga dobavnog portfelja. Naglašavamo kako je riječ o neznatnim količinama u ukupnom našem portfelju.

Konkretno, ukupni plin koji je PPD preuzeo od HROTE-a (zajedno energetsko uravnoteženje i dnevna odstupanja) u prvih šest mjeseci 2023. iznosi oko 1,5 posto ukupnog PPD-ovog dobavnog portfelja.

U tom kontekstu, ističemo da je obveza svakog Voditelja bilančne skupine balansirati svoju bilančnu skupinu i cjelokupni sustav koji se obavlja svakodnevno, a čime se pridonosi sigurnosti samog transportnog sustava te posljedična sigurnost opskrbe plinom.

PPD ima, vjerojatno, najveći portfelj u Republici Hrvatskoj pa stoga i najveću fleksibilnost te je sav naš plin kojim svakodnevno upravljamo ili izvezen na inozemna tržišta, ili plasiran kupcima, ili je uskladišten u našim skladišnim kapacitetima u Republici Hrvatskoj i Europskoj uniji.

PPD ima veći broj ljudi koji svakodnevno upravljaju ukupnim portfeljem u Hrvatskoj, ali iu više država članica EU-a, gdje je prisutan, kažu u svojoj izjavi.

 

Čekamo odgovore

Iz ovog odgovora, dakle, nema demantnih informacija da je dio plina kupljenog od HEP-a ujedno i dalje skladišten u sustavu Podzemnog skladišta plina Okoli. Stoga smo dodatno pitali i detalje o skladištenju bašte u skladištu Okoli, ali na taj dio odgovora zasad nismo dobili.

Isti upit poslali smo i tvrtke PSP Okoli te HEP-u, čije odgovore još čekamo. Prema dostupnim podacima, skladište Okoli je nakon lipnja ove godine bilo popunjeno sa 93 posto – od toga je najveći dio kapaciteta korišten upravo za HEP, oko 300 milijuna kubičnih metara, a odmah zatim slijede zalihe tvrtke PPD koja ondje skladišti oko 25 milijuna kubika, dok Ina ima 20-ak milijuna kubika trećih po zalihama u skladištu. Tu su još i tvrtke E.ON, Geoplin, MET, Međimurje-plin i Plinacro.

Čini se da svi smatraju da su detalji za koje pitamo poslovnu tajnu, dok su u Ministarstvu gospodarstva zaokupljeni pripremama za saborsku sjednicu na ovu temu, odnosno pitanje je imaju li uopće i oni podaci koji spadaju u poslovnu tajnu.

Ne, ostaje pitanje zašto PPD, Ina i ostali koji su kupovali plin od HEP-a za 1 cent nisu pokušali novokupljeni plin skladištiti izvan Hrvatske, primjerice u Mađarskoj, nego je on na kraju fizički ostao u skladištu Okoli. U kojem točno omjeru – čekamo odgovor.

Što se tiče inozemnih kapaciteta, prema podacima AGSI-ja, platforme koja osigurava sve globalne podatke o podzemnim skladištima plina i LNG terminala, mađarski kapaciteti bili su tijekom lipnja slobodni za skladištenje.

Pitanje je, međutim, jesu li tvrtke koje su kupovale jeftini plin od HEP-a u tom trenutku imale rezervirane termine i kapacitete za prijenos te plinske mreže u Mađarskoj – naime, i zakup mreže je, logično, nužan da bi se plin transportirao.

Također, u samom skladištu Okoli su Plinacro, E.ON i Međimurje-plin imali slobodnih prostora za dodatne količine, sukladno broju ugovorenih SBU-a.

Da se vratimo na početak priče, što je i apsurd cijele afere, HEP je dakle zbog uredbe morao kupovati plin, a mreža je bila zapunjena do maksimuma, stoga se dogodilo da HEP prodaje svoj plin u bescjenju, kako bi oslobodio kapacitete, a komercijalni korisnici skladišta Okoli kupuju od HEP-a plina za famozni 1 cent po megavatsatu i istovremeno se rješavaju svog plina prodajući ga znatno skuplje, dok istovremeno uredba HEP-u brani da učini to isto – za mnogo višu cijenu.

Na taj način komercijalni zakupci skladišta ostvaruju dodatnu zaradu, a HEP gubi.

Logika dakle kaže da bi se višak HEP-ovog plina, zbog maksimalne popunjenosti jednog skladišta i mreže, mogao prodati samo onima koji su već imali kupce u tom trenutku za svoj ranije nabavljeni plin.

Ali ostaje otvoreno ključno pitanje – čiji će odgovor i biti finale ove afere – je li plin koji su PPD, Ina i drugi komercijalni korisnici skladišta Okoli kupovali za 1 cent, kako bi se fizički oslobodilo skladište Okoli, na kraju ostao u tom istom skladištu. Ako se ustanovi da je upravo tako, onda je jasno da ima još mnogo neodgovorenih pitanja u ovoj aferi.