VIJESTI Najčitanije
Herman Vukušić - KORONA DNEVNICI (IX): Kako lakše podnijeti bolničke dane
Hrvatski branitelj i naš poznati psihijatar dr. Herman Vukušić, prije izvjesnog vremena bio je hospitaliziran u covid bolnici Dubrava jer je obolio od koronavirusa.
Vukušić je u svojoj bolničkoj sobi počeo pisati ‘Korona dnevnik’ koji objavljuje na svojoj Facebook stranici u kojem opisuje kakvo mu je zdravstveno stanje, a i nakon izlaska iz bolnice nastavio je pisati, pa je tako danas objavio deveti dio.
Današnju objavu dr. Hermana Vukušića prenosimo u cijelosti.
"KORONA DNEVNICI (IX): KAKO LAKŠE PODNIJETI BOLNIČKE DANE
Evo, dragi FB prijatelji, danas sam po prvi puta nakon bolničkog liječenja izašao u šetnju sa svojim sinom Lucianom i "odradio" punih pola sata laganim (da ne kažem puževim
) korakom.
) korakom.Tri tjedna hospitalizacije i borbe za život na odjelu za najteže COVID bolesnike veliki je stres za organizam i psihu, te sam danas, po blagom oporavku, odlučio javno podijeliti neke svoje mentalne tehnike i trikove koji su mi uvelike pomogli da sve to izdržim.
Napominjem da su u ova moja osobna iskustva utkana i neka osnovna načela medicine stresa i duhovne medicine, čime se profesionalno bavim već skoro trideset godina, a što ih čini primjenjivljivim i prilagodljivim za druge.
I) NE FORSIRAJTE POZITIVNE MISLI
Premda svakodnevna popularna psihologija i new age filozofija uvjerava mase da "pozitivno razmišljanje" privlači pozitivna zbivanja, to u stvarnosti često i nije tako.
Daleko od toga da optimizam u bolničkoj postelji nije poželjan, ali "forsiranje" pozitivnih misli sa intencijom utjecaja na svoje zdravstveno stanje može imati nepoželjan kontra učinak u slučaju pogoršanja kliničke slike.
Pacijent se potom pita "ne misli li dovoljno pozitivno" s obzirom da mu se nalazi pogoršavaju, počinje kriviti samoga sebe za progresiju svoje bolesti, razina stresa i duševnog nemira mu se povećava, što dovodi do tzv. "nocebo" efekta, suprotnosti poznatijeg "placeba" u kojem misli i uvjerenja pospješuju terapiju.
Kod "noceba" se nažalost dešava upravo obrnuto i terapijske mjere postižu slabiji učinak.
II) PREPUSTITE SE VIŠOJ SILI
Prije nekih petnaestak godina jedan ugledni medicinski časopis objavio je rezultate tzv. "metastudije" (usporedba rezultata svih studija na neku temu) o učinku pedesetak različitih psihoterapijskih pravaca, od psihoanalize do kognitivno-bihevioralne terapije.
Pokazalo se da je u samom vrhu najuspješnijih psihoterapijskih tehnika ona Anonimnih Alkoholičara, tzv. "12 koraka" jer u sebi sadrži načelo prepuštanja "višoj sili" u duhovnom smislu.
Za vjernike ova "viša sila" ima jasno značenje i definirana je njihovim religijskim uvjerenjima. Danas postoji na tisuće ozbiljnih medicinskih istraživanja koje dokazuju pozitivan utjecaj duhovnosti i vjere na ljudsko zdravlje.
S druge pak strane, za ateiste ovu "višu silu" može predstavljati bijela kuta, odnosno moderna medicina.
Pacijent se treba prepustiti uvjerenju da liječnici koji brinu o njoj/njemu znaju što rade i da su svi postupci i terapije u njenoj/njegovom najboljem interesu.
III) TRUDI SE DA SE NE TRUDIŠ
U svojoj borbi za oporavak pacijenti se često previše trude, što, kao što sam već rekao u slučaju forsiranja pozitivnih misli, može dovesti do nocebo efekta i pogoršanja zdravstvenog stanja.
Ovdje pomaže prastari taoistički princip "WU WEI",
koji se najčešće prevodi kao ne-činjenje, ili ne-radnja, a predstavlja svojevrstan paradoks djelovanja bez djelovanja.
Laozi, čelnik jednog od najvažnijih taoističkih pravaca,
opisao je "wu-wei" kao "povratak kući", pri čemu je mislio na prepuštanje svijesti podsvjesnim mehanizmima umjesto svakodnevnog ega.
Trudi se da se ne trudiš, a terapija djeluje
IV) POBUDITE "REAKCIJU OPUŠTANJA"
U općoj kulturi široko je poznat pojam reakcije "borbe ili bijega" kada organizam suočen sa nekom opasnošću (stvarnom ili umišljenom) mobilizira sve svoje metaboličke resurse kako bi tu opasnost savladao.
Problem reakcije "borbe ili bijega" jest u tome što je ona evolucijski zamišljena da traje kratko (dok traje opadnost), a u današnja vremena stalnog životnog i informacijskog stresa, reakcija "borbe ili bijega" ostaje "uključena" cijelo vrijeme, što u konačnici dovodi do iscrpljenosti organizma i postaje podloga za mnoge bolesti.
Prije skoro pedeset godina poznati kardiolog sa Harvarda, prof.dr. Herbert Benson, počeo je izučavati načine kako da u organizmu potakne stanje suprotno reakciji "borbe ili bijega", odnosno stanje potpune opuštenosti u kojem organizam funkcionira u biokemijskom i metaboličkom skladu, što nazivamo "homeostazom".
Uspoređujući brojne meditativne i duhovne tehnike raznih vjera i uvjerenja, dr. Benson je razvio metodu poticanja tzv. "reakcije opuštanja", odnosno stanja potpune opuštenosti organizma suprotnog reakciji "borbe ili bijega".
Metoda "reakcije opuštanja" do danas svoju primjenu u medicini našla u mnogim granama i stanjima kao što su psihijatrija, kardiologija, endokrinologija, neplodnost, onkologija, te je, premda svoje korijene vuče iz duhovnih tehnika, posve primjenjiva i za ateiste.
Ovo su osnove metode "reakcije opuštanja" koju je poželjno primjenjivati jednom do dva puta dnevno po 15 do 20 minuta:
Sjedite (ako možete) u što opuštenijem položaju, zatvorenih očiju i u mislima ponavljajte riječ ili frazu koju sami odaberete u ritmu svojeg disanja.
Za vjernike izabrana fraza može biti molitva ili obraćanje višoj sili, a za ateiste riječ ili rečenica koja im nešto znači.
Bitno je, a to će se često desiti u početku primjene metode "reakcije opuštanja", da se kada misli počnu "lutati" mirno i pasivno vratite na ponavljanje svoje odabrane fraze ili riječi.
Osobno, moja primjena reakcije opuštanja trajala je dok bih primao infuziju. Gledao bih ležeći kapi plazme kako kapaju i u tom ritmu ponavljao svoju odabranu frazu dva puta po petnaestak minuta, sa pauzom od sat vremena.
Za sve one koji žele saznati malo više o ovoj vrlo uspješnoj tehnici relaksacije, u Hrvatskoj je 2001. godine objavljena knjiga dr. Bensona pod naslovom "Reakcija opuštanja", a koja se i danas može naći u antikvarijatima.
V) USPOSTAVITE SVOJE MALE RITUALE
Sama hospitalizacija po sebi predstavlja svojevrstan stres bez obzira na bolest i bitno je za pacijenta da, kada bude u stanju, sebi što više moguće olakša boravak u bolnici i skrati si vrijeme.
Ja sam, čim sam malo došao sebi, počeo primjenjivati jedan stari psihološki trik skraćivanja vremena i stresa iščekivanja, a koji se zove "kompartmentalizacija", odnosno uvođenje vremenskih barijera kroz dan, a koje stvaraju dojam bržeg prolaženja vremena.
U praksi bi ti izgledalo ovako: imao sam svoje svakodnevne male "rituale" koje bih prilagodio dnevnom ritmu liječničkih vizita, terapija, mjerenja vitalnih funkcija i obroka.
Odmah po jutarnjem mjerenju vitalnih funkcija do doručka bih nešto čitao, a nakon doručka, kada bi me priključili na infuziju, vježbao bih reakciju opuštanja.
Obično bi po isteku infuzije brzo bilo i vrijeme ručka, nakon čega bih se posvetio osobnoj higijeni i tuširanju (često uz opravdano negodovanje sestara jer tu uvijek postoji rizik raznih komplikacija ako je pacijent onemoćao).
Vjernik sam, pa mi dopustite da kažem kako su u mojoj kompartmentalizaciji dana važan trenutak bila tri sata poslijepodne kada sam uključio "Radio Mariju" i slušao dnevno moljenje krunice.
Večera se obično služila oko šest sati poslijepodne, pa bih nakon krunice to vrijeme iskoristio za odgovaranje na brojne poruke potpore koje sam dobivao, kao i za boravak na društvenim mrežama.
Nakon večere, ili sam nešto čitao, pogledao neki film na tabletu, ili na istome odigrao neku igricu, te sam (uz malu pomoć Xanaxa i soundtracka filma "Pasija") zaspao obično oko 23.00.
i soundtracka filma "Pasija") zaspao obično oko 23.00.Eto, dragi FB prijatelji, ovo su moji savjeti kako lakše podnijeti bolničke dane, temeljeni na mojem osobnom iskustvu kao pacijenta i liječnika-psihijatra i iskreno se nadam se da vam nikada neće trebati.
Ukoliko se ipak nalazite ili nađete u situaciji u kojoj sam ja donedavno bio, te imate kakvih dodatnih pitanja postavite ih u komentarima, a ja ću svakako odgovoriti čim prije budem stigao.
Na koncu, ali najbitnije, ostanite mi svi zdravi i čuvajte se
", napisao je dr. Vukušić.
", napisao je dr. Vukušić.
