Holjevac: ‘Antifašisti, pa znate li uopće što stvarno piše u Ustavu?’

GORUĆA TEMA

HV je ozbiljno ponižen. Prvo su mediji javili o “tri civilne osobe” koje su na ulazu u vojarnu “Josip Jović” u Udbini gotovo pregazile stražara, pripite divljale autom po vojarni i pobjegle u nepoznatom smjeru. Patrola nije pucala na njih, nego su zvali policiju! Onda je ispalo da su te tri “civilne osobe” jedan Srbin iz Srbije i dva domaća, oba s dosjeima debljine Biblije koji su mješavina crne komedije i crne kronike. I da nije bila riječ o divljanju pijanih mladića nego o smišljenoj provokaciji, odnosno nastavku velikosrpske priče u Hrvatskoj. To je već tradicija uoči obilježavanja godišnjica Oluje, no ovo je dosad najozbiljniji incident. Na kraju je od te trojice zadržan samo jedan, Petar Živković iz Pule, a druga dvojica – Tayron (!) Miljanović i Veljko Nedeljković, pušteni. Potonji je zbrisao u Srbiju i možemo mu staviti soli na rep.

Običaj je da se optužene strane državljane drži u pritvoru do presude zbog mogućnosti bijega, ali ovdje je ispalo da to nije potrebno jer je, prema prijavi policije, počinio samo blaži prekršaj! Ozbiljna je optužnica dignuta samo protiv vozača, za prisilu protiv službene osobe! I onda će se Srbi opet žaliti da je ovdje među ustašama za njih opasno! Ma nigdje nisu sigurniji, svagdje drugdje bi ih izrešetali. No, da, drago mi je što nisu ubijeni. Nije da bi ih bilo šteta, Živković ima u dosjeu među ostalim paljenje kafića u Puli jer ga je konobarica istjerala, a poseban je biser što je, kad ga je policija uhvatila u švercu ilegalnih imigranata, u bijegu udario policijsko vozilo, a tužiteljstvo je tražilo samo uvjetnu kaznu iako je već imao šest pravomoćnih presuda! Jer, znate, izrazio je kajanje. Onda je, odmah nakon puštanja na uvjetnu slobodu, ukrao auto jer – nije imao čime doći kući! Usput je pokrao alat iz tog auta pa ponovno izrazio kajanje i dobio deset mjeseci. Stvarno nam je pravosuđe blaže od šampona za bebe i nježnije od tek izleglog pilića. Tayron pak ima tridesetak sitnih krađa i razbojništva iza sebe, što bi se reklo klošar i kokošar.

No, dobro da nisu ubijeni jer bi se javilo sto udruga svake vrste i stalo kukati kako HV namjerno ubija Srbe koji nisu bili ni naoružani, samo su se malo vozikali, možda slučajno zalutali, kvaziintelektualci bi palamudili o tome da je to sve zbog Thompsona i ZDS-a (i jest, ali njihov je upad u vojarnu, čini se, time motiviran!) i da to loše utječe na društvo pa vojnici jedva čekaju da odstrijele kojeg Srbina, a Pupovac bi ih osobno upisao među žrtve Jasenovca. Pa ti dokazuj da vojnik nije mogao znati da su Srbi! Ali nije normalno da stražar u vojsci zove policiju. Zar nije prvo trebalo dignuti uzbunu u vojarni, pokušati ih zaustaviti? I zašto vojarna nema kapiju koja se može zatvoriti, da ne mogu van? Da, znam da je to ogroman poligon, ali mora biti ograđen! Ovako ispada da svatko može automobilom uletjeti u vojarnu, što da su bili islamisti s autom punim eksploziva? Mislim da bi ministar Anušić morao objasniti kakve su mjere zaštite u vojarni i zašto ne postoje barikade i mehanizmi kojima bi se takvi upadi spriječili? Ili ako postoje, zašto se ne koriste? Vojska ne smije biti komedija ni predmet sprdnje, nju svi moraju shvaćati smrtno ozbiljno i znati da se s njom ne možete šaliti ili je “provocirati”. A ne znam baš da u pravilniku o službi u OS-u RH piše “u slučaju napada na vojarnu, zovite 192”. No, opet, kako očekivati da netko ozbiljno shvaća vojsku kojoj je komedijaš Milanović na čelu?

Od prvog dana agresije na Ukrajinu Milanović pokazuje otvoreni animozitet prema toj državi i njezinu suverenitetu, slično kao i prema Izraelu. On je tijekom susreta s bugarskim kolegom Rumenom Radevom rekao da su neke strukture EU-a “cinične i bezobrazne” – pazi tko govori o bezobrazluku i cinizmu! – jer su “opsjednute Ukrajinom”, a na štetu zemalja zapadnog Balkana. “Ukrajina je zemlja u ratu bez jasno definiranog teritorija, koja se nije u stanju sama financirati. Reći da je Ukrajina bliže članstvu u EU-u nego Crna Gora ili Makedonija drska je uvreda prema tim državama. To je nepošteno i nije ljudski, mi tu zemlju upropaštavamo”, kaže on.

Koliko ja znam, Ukrajina ima vrlo jasno definiran teritorij, a za njezinu teritorijalnu cjelovitost jamčili su SAD, UK i Rusija. Dakle, zna se koje su joj granice. Hoće li se poslije mijenjati ne zna se, ali jednostavno je bezobrazluk i cinizam reći da nisu! A ako je netko nečim opsjednut, onda je predsjednik opsjednut veličinom ruskog carstva i snagom Vladimira Putina te pravdanjem njegovih zločina. Reklo bi se da mu se iskreno divi. Milanovićeva nepodnošljiva lakoća blebetanja i rafalnog sipanja gluposti postala je ozbiljan problem za Hrvatsku. Državnički susreti nisu samo stvar protokola, a Milanovića zaobilaze svi državnici na ovom planetu koji nešto predstavljaju. Osim “Dode” i te ekipe.

Ukrajina proživljava pakao već više od tri godine, a Milanović smatra da bi EU i Hrvatska trebali biti indiferentni prema tome, kao da je to neki rat u Tasmaniji i kao da i mi nismo u sferi ruskog interesa. Prema Milanoviću, možda bi bilo najbolje da damo Rusiji da neometano pregazi Ukrajinu da se ne moramo s tim gnjaviti i da ne trošimo novac na neke donacije tenkova. A nakon toga ih treba pustiti da pregaze Poljsku. A nakon toga Mađarsku. A nakon toga… nakon toga će valjda “zdrave snage”, Orban, Fico i on, preuzeti upravljanje Europom?

Tri prsta ili dva silovanja

Mladi Srbin, bajker, protjeran je iz Hrvatske jer je na društevnoj mreži podijelio svoju fotografiju na kojoj diže tri prsta dok se motorom vozi kroz Hrvatsku. Zabranjen mu je i ulazak u EU. Sad, nemojte misliti da podržavam pokazivanje tri prsta, ali stvarno ne mislim da je to nešto zbog čega bi ljude trebalo protjerivati po kratkom postupku. To je glupa i djetinjasta provokacija, koja može biti problem ako netko digne tri prsta sred pune plaže i zapjeva “što se to na Dinari sjaji”, jer tu mogu poletjeti šake. Ali na društvenoj mreži? Stvar je to spornija kad se sjetite da je Hrvatska raj za mafijaše i dilere iz Srbije, koji tu najčešće borave posve legalno. Ovih dana možemo pročitati kako je u Zagrebu pao diler kokaina, državljanin Srbije, a dvojica dilera iz Srbije uhvaćena su usred Zagreba kad su u gepeku vozili trećeg, vezanog lancima, koji im je navodno ostao dužan za par kila “bijelog”.

Pa našao utočište u Hrvatskoj. Duga je lista obračuna srpske mafije u Hrvatskoj. Nije me uopće briga hoće li se srpski dileri međusobno poubijati, ali preferiram da to rade u svojoj državi. Da stvar bude gora, pola tih srpskih mafijaša ima hrvatske putovnice! Radi li tko na njihovu poništavanju i oduzimanju? Ima i ozbiljnijih stvari od tri prsta, u vezi s kojima se ne radi ništa, a onda se to kao kompenzira time što se protjera klinac na motoru. Policija je učinkovita, prate što se objavljuje na društvenim mrežama! Jedna od tih ozbiljnijih stvari jest Pakistanac koji je odrobijao četiri godine u Hrvatskoj zbog silovanja, izašao iz zatvora pa zatočio i silovao Nepalku, više puta. Logično pitanje koje se postavlja – ako možemo protjerati turista zbog relativno minorne stvari kao što su tri prsta, zašto ne možemo protjerati nepismenog “tražitelja azila” zbog silovanja? Ili su ovi iz Pakistana i sličnih država zaštićeni posebnim zakonima, kao vukovi i medvjedi? Dakle, zašto Pakistanac Mohammad, nakon što je odležao prvo silovanje, nije ispraćen, u lisicama, ravno iz zatvora na prvi avion za Islamabad? Ili, bolje, do štive sporog broda za Karachi? Zakon jasno propisuje da se imigranta mora – ponavljam, mora, ne može – protjerati ako je pravomoćno osuđen na bezuvjetnu kaznu dulju od jedne godine, za kazneno djelo počinjeno s namjerom. Što, silovao je ženu, ali nije namjerno? Omaknulo mu se?

To je očit propust za koji netko treba odgovarati, i to ne samo iz tužiteljstva nego i sa suda, a i zakone treba mijenjati. Naime, naknadno smo doznali kako je Pakistanac došao kao tražitelj azila, pa dok je u hotelu čekao rješenje, silovao je ženu. U međuvremenu, azil mu je, naravno, odbijen. I sad dolazi stvarno bizaran dio! Nakon izlaska iz zatvora policija je (ne sud!) donijela rješenje o njegovu protjerivanju, ali on preko odvjetnika – ponovno traži azil! I, ponovno mu je odbijen, ali ima on i mogućnost žalbe! Nije li hrvatsko pravosuđe beskrajno humano? A kako ga po zakonu nisu mogli držati u Ježevu dulje od šest mjeseci, morali su ga pustiti na slobodu dok se žalba ne riješi! On se vratio u hotel Porin, gdje je počinio i prvo silovanje, i silovao ponovno! Dakle, ako i postoji rješenje o vašem protjerivanju, baš da ste i ubili čovjeka, i odbiju vam azil, vi ga možete ponovno tražiti, pa se onda žaliti na rješenje ako vam ga ponovno odbiju, a to traje dovoljno dugo da vas moraju pustiti da šećete gradom makar bili i dokazani terorist! Tu su najveći problem, veći od policije i pravosuđa, zakoni koje donosi Sabor – i koje treba hitno mijenjati. Odbijen ti je azil? Ne možeš ga tražiti ponovno. Žaliti se možeš, ali iz Pakistana, žalba ne odgađa izvršenje, doviđenja, letiš danas. Ovako složen sustav samo ide na ruku kriminalcima i dovodi u opasnost građane. A sigurnost građana i osiguranje granica najvažnije su funkcije države. Ovaj primjer pokazuje da sustav ima ogromnu rupetinu.

Foto: Pixabay/Ilustracija

Nepalka zna, a policija ne zna

Dodatna je zanimljivost ovog slučaja to što je Nepalka Mohammadu, prije nego što ju je silovao, rekla da ne želi više raditi za njega jer ga se boji, jer je on opasna osoba. Dodala je i da je saznala kako njegova braća ubijaju ljude. Ako je Nepalka to saznala, zašto hrvatska policija to nije znala? Ili je nije bilo briga? Tko su Mohammadova braća i jesu li u Hrvatskoj? Ubijaju li stvarno ljude? Jesu li nakon ove dojave silovane Nepalke i oni uhićeni i ispitani? Ako nisu, zašto nisu? A što ženske udruge kažu o slučaju Pakistanca Mohammada? Baš ništa. Marokanac istjeran iz nekoliko europskih država udari šakom policajku – udruge šute. Mohammad siluje po Hrvatskoj, dvaput, udruge šute. Nema osude, nema komentara. Silenzio stampa.

Nemojmo se praviti blesavi, svi znamo zašto je tomu tako. Udrugama koje se bave ženskim pravima žene su obično zadnja briga. Trenutno su prezauzete osudama Izraela i mahanjem palestinskim zastavama, dok su ih masovna silovanja i ubojstva Izraelki 2023. od hamasovaca, koji Gazom vladaju dvadesetak godina, ostavila javno nezainteresiranima, a privatno su većinom govorile da to tako treba, to su zaslužile. Kad bi netko pak zatražio protjerivanje opasnih i sumnjivih imigranata, rekli bi mu da je rasist. Prava žena u prvom su planu samo kad nasilje nad ženama ide u prilog njihovoj široj ideologiji i kad mogu optužiti “bijelog heteroseksualnog muškarca na poziciji moći”, kako one to vole reći.

Kad je riječ o nasilju koje migranti vrše nad ženama, to nije njihova briga. One vole statistiku, ali samo kad im ide u prilog, i samo djelomičnu, pa ćete često čuti koliko su koje godine žena ubili njihovi partneri i tražit će se osuda svih mušakraca te posebno kazneno djelo “femicida”. Nećete čuti koliko su muškaraca ubile partnerice, ali nije ni bitno. Bitno je da će one inzistirati na tome da su muškarci nasilnici u kući u statistički većem broju slučajeva. Ako primijenite statistiku na imigrante, pa usporedite stope nasilja, e onda ste rasisti. Statistika se smije primjenjivati samo strogo selektivno. U naprednim državama, poput Švedske ili Njemačke, imigrantsko, često rasno motivirano i prema bjelkinjama upereno nasilje normalizirano je i opasno je spominjati ga po medijima, možete biti proglašeni ekstremnim desničarom i rasistom, pa i kazneno odgovarati. U tim državama postoje brojne “no-go” zone u koje ni policija ne smije ući, i gdje se živi po afganistanskom ili pakistanskom običajnom pravu, a zakoni države se ne primjenjuju. To nije napredak kakav želimo i kakav nam treba i to treba jasno poručiti i vladi i oporbi i svima koji odlučuju o tome koga pustiti u zemlju, a koga protjerati. I mislim da o tome u Hrvatskoj postoji vrlo širok konsenzus, začudo.

Što u Ustavu stvarno piše?

Thompsonov ZDS još odjekuje javnim prostorom. A jedna od najvažnijih rasprava je – je li antifašizam temelj Hrvatske? Ideja da jest temelji se prije svega na činjenici da se u preambuli Ustava spominju odluke ZAVNOH-a iz 1943. Pa ako se spominju odluke ZAVNOH-a, onda to znači da se spominje i antifašizam, a ako se spominje antifašizam, onda je antifašizam ustavni temelj Hrvatske. Točno? Pogrešno. Pogledajmo prvo što se sve spominje u preambuli, u toj istoj rečenici u kojoj se nabrajaju ishodišta hrvatske državnosti. Tu su hrvatski kneževi iz 7. stoljeća, srednjovjekovna samostalna Hrvatska iz 9. stoljeća, Kraljevstvo Hrvata iz 10. stoljeća, hrvatsko-ugarska personalna unija, odluka Sabora iz 1527. o izboru kralja iz dinastije Habsburga i tako dalje. Iz toga bi se moglo, slijedom iste logike kojom se tvrdi da je Hrvatska po Ustavu antifašistička, reći da je Hrvatska po Ustavu – monarhija. I da njome vladaju Habsburzi. A usput je ujedinjena u Jugoslaviju i tako dalje.

Dalje se nabrajaju odluke i događaji koji oslikavaju kontinuitet hrvatske državnosti, pa da preskočim Austro-Ugarsku, kraljevinu SHS, Banovinu – negdje usred svega toga spominje se “uspostava temelja državne suverenosti u razdoblju Drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963. – 1990.). Na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućugodišnju državnu samobitnost. Dakle, u samoj toj rečenici nigdje se ne spominje nikakav “antifašizam”, spominju se odluke ZAVNOH-a iz 1943., u kojima se opet ne spominje nikakav antifašizam, ali se u njima spominje pripajanje Istre, Zadra i otoka, a usto – ZAVNOH je sebe proglasio najvišim zakonodavnim tijelom u zemlji i kao takav je preteča današnjeg Sabora.

Dakle, tu je riječ o pravnom slijedu i teritoriju RH, a ne ni o kakvom “antifašizmu”. Ali se spominje “odbacivanje komunističkog sustava”: ako je nešto neustavno, smatram, to može jedino biti promoviranje komunizma, koji je, kako znamo, u Hrvatskoj teško razdvojiv od antifašizma. Valja primijetiti i da se ni jednom riječju ne spominje zasjedanje ZAVNOH-a iz 1944. (Topusko), kada je prihvaćena odluka o stvaranju zajedničke federativne države s ostalim narodima Jugoslavije! Pozivanje na odluke ZAVNOH-a, dakle, tu je da bi se napomenulo da je Hrvatska pravna sljednica SRH, a ne NDH, od koje je naslijedila teritorij (avnojske granice), stanovništvo, institucije, i zakone – a to što je ta država bila antifašistička ne znači da je antifašizam temelj Ustava. Bila je isto tako i socijalistička, a znamo da RH to nije, bila je nedemokratska i tako dalje. Čudna mi je ta logika po kojoj spominjanje ZAVNOH-a predstavlja “antifašizam u Ustavu”.

Foto: AP Photo/Bob Dear, Gulliver Image

“Bella ciao” kontra Marku

Ja nisam ustavni stručnjak, niti sudac, nisam ni pravnik, ali Ustav je pisan za ljude i prilično je jasan u tom dijelu. A kad se ljudi pozivaju na svoju stručnost, to je logička pogreška poznata kao “argument iz autoriteta”, kada se nešto smatra točnim samo zato što to podržava neki autoritet iz tog područja. U logici postoji samo sila argumenta, ne argument sile. Autoriteti se ne moraju nužno voditi istinom, već interesom. Naravno, jedini je ovlašteni tumač Ustava u RH Ustavni sud, ali o tome što su oni rekli potom. Prvo, kako smo utvrdili, u Ustavu se ne spominje antifašizam, ali se jasno spominje odbacivanje komunizma. Kao drugo, preambula nabraja sva društvena uređenja kroz koja je Hrvatska povijesno prošla, a ovo današnje je demokratsko, a ne antifašističko ili monarhističko. Antifašizam je, povijesno gledano, nespojiv s demokracijom.

To je pojam koji se povijesno koristio samo u zemljama realnog socijalizma, od kojih niti jedna nije bila demokratska, sve su bile diktature, i svi lideri koji su se deklarirali kao antifašisti bili su diktatori koji su kršili ljudska prava (Staljin, Enver Hoxha, Ceaussescu i tako dalje). Ne mogu se sjetiti niti jednog koji se pozivao na “antifašizam”, a da pritom nije bio barem diktator, ako ne već masovni ubojica i genocidni manijak. Tu pada u vodu i priča o ZDS-u kao pokliču “pod kojim su ubijani žene i djeca”: ubijani su i pod antifašizmom i njegovim simbolima, pa ako hoćete i pod svim zastavama gotovo svih država. ZDS poziva na obranu svog doma, što nije fašizam, ne na mržnju, dok “Smrt fašizmu” poziva na ubijanje fašista – u praksi, onih koji nisu “antifašisti”. A naši su antifašisti, kad smo kod toga, udarili Marku kontru pjevajući “Bella ciao” na talijanskom. Je li neustavno koristiti talijanski u pjesmi? Nije, ali po njihovu tumačenju Ustava, vjerojatno jest. Postoji i sloboda umjetničkog izražaja. Je li zakonito mokriti po Trgu svetog Marka? Je li ustavno uništavati zastavu RH? Sjetite se onog propalog jugo-komi performansa umjetnika Labrovića koji je sve to radio. Ako je to bio “performans”, pokriven slobodom umjetničkog izražavanja, kao i vađenje zastave iz vagine u predstavi Olivera Frljića, zašto bi onda ZDS bio neustavan u Markovoj pjesmi?

I na kraju, preambula Ustava završava nabrajanje ishodišta rečenicom “… u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države”. U tom se pravednom ratu, sviđalo se komu ili ne, bilo to dobro ili loše, koristio ZDS. Kako je posljednje ishodište u Ustavu Domovinski rat i ustav iz ’90., a ne odluke ZAVNOH-a, relevantno je za Hrvatsku ponajprije ono što je proizišlo iz Domovinskog rata. Hrvatska je, dakle, suverena i demokratska, ne antifašistička. I na kraju – da, Ustavni je sud svojevremeno donio mišljenje da je taj poklič neustavan jer se koristio u NDH. Zanemarivši da se koristio i u Domovinskom ratu, kada su ga koristile postrojbe koje su legitimne i koje su između ostalog branile Vukovar. Ali bih volio onda od njih čuti i što ćemo s petokrakom, u vezi s onim “odbacivanjem komunističkog sustava” jasno i nedvosmisleno, za razliku od antifašizma, navedenog u Ustavu.

Gradonačelnica Supetra u misiji

Gradonačelnica Supetra Ivana Marković, široj javnosti poznata uglavnom po nekontroliranom ljevičarenju, opisala je svoje putešestvije trajektom pa autobusom do Zagreba. Avion je, kaže, bio rasprodan. Lijepo je to kad se tko od tih izabranih glava mora spustiti na razinu prostog puka pa putovati autobusom. No poanta njezina teksta nije jasna, osim da nigdje ništa ne valja, a u Jugi je valjalo. Žali se za početak na gužvu na trajektu, pa na gužvu na kolodvoru u Splitu, gdje je morala čekati u redu – valjda joj nitko nije rekao da se karte za autobus mogu rezervirati i online – i konstatira: “Nema hlada, peroni bez nadstrešnice. Na šalteru velika nervoza. Oznake mi se čine da su još iz doba Jugoslavije kada je ovaj prostor s lukom u blizini bio na vrhuncu.”

Ma zapravo je za Jugoslavije sve bilo na vrhuncu. Onda, recimo, nije bilo gužvi na autocestama. Jer nije bilo autocesta. Bilo je bolje, čisto i uredno i nije bilo gužvi na Jadranskoj magistrali. Očito nismo živjeli u istoj Jugi, ona i ja. Za put magistralom do Splita ili Dubrovnika bilo čime trebalo se dobro pripremiti, izmoliti par Očenaša i Zdravomarija, i psihički se pripremiti za eventualne makadamske dionice. Ali lakše je pljuckati po svemu nego rješavati probleme, a ne znam koji su to njezini uspjesi u rješavanju gužvi.

Usto, sve o čemu ona piše u nadležnosti je lokalnih vlasti! I kako bi trebala izgledati autocesta do Zagreba, šest traka u svakom smjeru? Voze samo tri trajekta pa su gužve? Koliko bi trebalo za liniju koja se uglavnom koristi tri mjeseca u godini, dvadeset? Ivana smatra da smo “zapeli u ’45.”. Ma nikakvog napretka odonda. Ona možda jest zapela u ’45., ali iskreno, meni je malo dosadno svakog ljeta slušati ritualno hrvatsko jamranje o strahotama turizma i gužvama. Taj turizam donosi novac za njezinu plaću. A idu mi na jetra i hrvatski političari kojima ništa u Hrvatskoj ne valja, a u Jugi im je sve bilo bolje. Ivana, drugi put lijepo Galebom do Rijeke pa Titovim vlakom do Zagreba.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Portala dnevnih novosti.