Holjevac: ‘Plenković treba zabraniti SFRJ znakovlje pa da vidimo kako će održati Trnjanske kresove’

ŠTO ĆE ONDA?

Milanović govori o piratskom preuzimanju države od HDZ-a: dakle, stranka koja je na izborima osvojila vlast piratski preuzima vlast, bravo! Isti je to Milanović koji je prije proteklih izbora pokušao piratski preuzeti vlast i rekao da mu se sere na Ustavni sud i njihove odluke. Dalija Orešković docira na svom Facebooku o tome tko su pravi domoljubi, a tko ne. A Siniša Hajdaš Dončić poziva sve praktične vjernike da se suprotstave ultrakonzervativcima koji žele iskriviti kršćanski nauk. Očekujem da sad Marko Skejo pozove sve prave antifašiste da se suprotstave “woke eko gay” ekipi koja želi iskriviti Marxov nauk i da im počne objašnjavati tko su i što su pravi antifašisti. Recimo, mogao bi im objasniti kako pravi antifašisti, poput Staljina ili Berije, homoseksualce strijeljaju, a one koji kritiziraju vlast šalju u gulag. Komunisti su nenadmašni u poznavanju pravila i duha kršćanstva. Možda bi papa trebao postaviti Sinišu na mjesto glavnog inkvizitora, odnosno na čelo kongregacije za nauk vjere, da se bori protiv krivovjerja.

Kršćanska autentičnost tema je kojom se bave sve kršćanske denominacije, ali SDP ima rješenje čak i za teološke dileme. Trebamo samo slušati Daliju i Dončića i doznat ćemo sve o tome kako biti dobar domoljub i katolik. Nevjerojatna je ta njihova novoprobuđena ljubav za kršćanstvo, domoljublje i Ustav. Svi su sad na braniku Ustava od neustavnog pjevača, a kad se taj ustav donosio, cijeli SDP je izašao iz dvorane! Sad im je svetinja, naročito nepostojeća ustavna odredba da je Hrvatska nastala na antifašizmu, a ne na Domovinskom ratu i odbacivanju komunizma, kako jasno piše (sve ono ranije izvorišta su države, a ne njezini ustavni temelji). Jasno je da je demokracija, kao temelj Hrvatske, nespojiva s antifašizmom jer u demokraciji postoji mogućnost da “fašisti” dođu na vlast izborom građana, HDZ recimo, a antifašizam to ne smije dopustiti. Usto, u demokraciji imamo ravnopravost i slobodu govora, dok je u antifašizmu nedopustivo dati pravo javnosti fašistima. Jasno je, dakle, da demokratska država ne može biti antifašistička, i obratno, antifašizam ne smije dopustiti demokraciju jer u njoj nužno cvjeta fašizam. Zato su svi antifašistički lideri – Tito, Staljin, Ceaussescu, Enver Hoxha i tako dalje – bili diktatori, i sve države koje su pozivale na antifašizam jednopartijske diktature.

Posebno je zabavno kad se pozivaju na Ustav koji je pisao Šeks i potpisao Tuđman, a tada su za njih obojica bila esencija klerofašizma i ustaštva. Sve što danas pišu i govore o Thompsonu tada su, i gore, pisali, govorili i mislili o Tuđmanu. Hrvatska im je bila ustaška i klerofašistička tvorevina. Sad im je svetinja, ali ne bi priznali da su je stvarali ljudi koje su zvali ustašama i fašistima, od Thompsona do Šuška i od Nicoliera do Gotovine, nego izmišljaju da je antifašizam pravo domoljublje. Antifašisti, drugovi, izgubili ste rat od “ustaša i klerofašista” i ne, ne možete sad naknadno proglasiti Hrvatsku antifašističkom, a sebe pobjedničkom stranom.

Kmeče zbog šamarčine

Grozno je koliko je ova zemlja potonula u fašizam otkad nema Tita, ni javna okupljanja ni pjesme lokalni šerifi ne mogu zabranjivati kako im se svidi. Ako se ne zabranjuju nastupi i javna okupljanja, to je smrt demokracije, a ako Vlada pokuša organizirati doček nakon što je grad to odbio, e to je kršenje Ustava i zakona. “Najteži dan za hrvatsku demokraciju u postratnom periodu”, kaže Sandra Benčić. Spominje se i državni udar, maše se rukama, gestikulira, drama. Nekima očito nedostaju vremena kad se za “Vilu Velebita” išlo u Gradišku. Sloboda okupljanja i govora, to je smrt demokracije. Ako pitate antife. Tomašević je na kraju odlučio bahatiti se i izigravati nekadašnjeg šefa partije koji vedri i oblači kako mu se svidi pa je dobio šamarčinu, a onda organizirao presicu s atmosferom neveselijom od nekih sprovoda na kojima sam bio. 

Neki će reći, to je Tomaševićev PR stunt, pokušaj da pokaže svima da je čvrst kao klisurina na braniku antifašizma. Ionako njegove birače ne zanima ni to što neodržavani tramvaji ne voze i autobusi kasne, ni to što su ceste zakrčene, ni to što smo se na neredovit odvoz smeća i neredovito pranje ulica i košenje trave navikli. Uostalom, sjetite se koliko je ljudi komunizam pobio glađu i po gulazima pa su ga milijuni, i sami gladni, bili spremni braniti do zadnje kapi krvi i zadnjeg zrna pšenice. Ne, njih samo zanima da im obeća da će “primitivne Bosance” i druge dotepence, poput Vlaja, vratiti doma u lancima i otvoriti širom vrata imigrantima iz Pakistana i Sirije. Nećemo biti rasisti, ne. Grad treba biti uključiv pa iz njega treba isključiti sve koji se ne uklapaju u te standarde. Strategija Možemo ovdje je ista kao kad su rušili Bandića. Agresivnom i histeričnom, zaglušujućom bukom i optužbama profilirati se kao najglasniji kritičari vlasti i njezina sušta suprotnost, obećati sve i svašta, potom učiniti sve suprotno od obećanog, pustiti da sve propadne, te idućih desetak godina za sve probleme optuživati bivšu vlast.

Tomašević je znao kakve će reakcije izazvati zabrana Thompsona, i to bi bio vrhunski PR za njega da mu je uspjelo. Ali nije: Plenković ga je nadigrao, potom mu još i verbalno zakucao, a nitko ne voli gubitnike. Čak ni birači Možemo, na dulji rok. Pogotovo ne loše gubitnike koji, nakon što dobiju dvije čvrge, kmeče kako život nije pravedan. Mogu ovo neki proglašavati pobjedom, no činjenica je da je rekao, nedavno, da Thompson više neće pjevati u Zagrebu dok je on gradonačelnik. A on pjeva i pjeva. Svako malo. Naravno, svi će ga na ljevici zasad podržati, ali dugoročno, počet će tražiti nekoga tko će stvarno moći nadigrati i pobijediti Plenkovića i HDZ. Nekoga tko nije potpuni papak i kriminalno nesposoban. Uostalom, Tomašević je prvi gradonačelnik u Hrvatskoj koji je Thompsonu omogućio da nastupi čak tri puta u godini dana. Iako mu je zabrana njegova nastupa na vrhu liste prioriteta. Koliko nesposoban treba biti za to? Sjetite se Bandića, on je uspio bez problema Thompsonu isključiti razglas na dočeku nogometaša 2018.! A nije baš da mu je Thompson, kao Tomaševiću, bio prva briga.

Referendum o SAO Zagreb

Ipak, neki misle da je Tomašević pobijedio. Tu bih posebno izdvojio hrvatskog Voltairea Marka Vučetića. “Vidjeli smo, teološki bi se to nazvalo znakom vremena, i jedan transparent istinske pobjede i istinskih pobjednika. Na tom transparentu u tri riječi sve piše: Ujedinjeni protiv fašizma. To je transparent vredniji od zlata, to je transparent dostojanstva, ponosa, slobode i budućnosti”, kaže Vučetić. 70.000 ustaša na Trgu i jedan transparent, pobjeda. Transparent nije ni teološki ni filozofski ni znak vremena, osim nekog davno prošlog kad se od naroda tražilo jedinstvo, danas smo, hvala Bogu, u demokraciji pa su svi totalitarizmu skloni ljudi slobodni kmečati o tome “tko dijeli narod”, kao da je ikad oko ičega bio jedinstven i kao da bi trebao biti, ali je znak da u skupim i velikim stanovima u centru žive članovi Možemo, odnosno, to potvrđuje ono što se manje-više zna, da je to itekako elitistička stranka. Kakav je to drug i aktivist koji nema bar sto četrdeset kvadrata u strogom centru? I po mogućnosti još jedan stan.

No, kako bi se ovakve situacije u kojima klerofašistički nastrojeni sportaši donose medalje s prvenstava pa onda zovu klerofašističke pjevače i slave pred desecima tisuća klerofašista ubuduće izbjegle, Tomašević će od Ustavnog suda tražiti objašnjenje o tome je li, kako oni kažu, upletanje Vlade u autonomiju lokalne samouprave ustavno ili nije, a ako ga ne dobije, pokušat će prikupiti potpise za referendum na kojem će građani odlučiti o osnivanju SAO Zagreb. Odnosno, građani će na referendumu odlučiti je li nešto ustavno ili nije! Gledajte, ni meni se ne sviđaju sva mišljenja Ustavnog suda, ali sama ideja da bi građani mogli odlučivati o tome je li nešto ustavno ili ne suluda je. Što je iduće, ukidanje sudova kao takvih pa će građani na referendumu odlučivati treba li netko ići u zatvor, a pravo i zakonsku proceduru ćemo zanemariti?!

Ja imam protuprijedlog za Tomaševića. U svrhu provedbe antifašističkih politika koje, prema njima, propisuje Ustav, nitko ne zna gdje i u kojem članku, a da bi se izbjegle ovakve situacije, treba iz svih reprezentacija RH izbaciti sve klerofašiste i dopustiti da za Hrvatsku igraju samo deklarirani antifašisti. Recimo, na SP u nogometu možemo poslati reprezentaciju koju će voditi selektor Oliver Frljić, a igrat će Marko Vučetić (kako bi se igri dala i filozofska dimenzija), Tesa Goldstein (radi ženske kvote od 40 posto), nekoliko Nepalaca i Filipinaca (radi različitosti i da ne budemo jedina potpuno bijela reprezentacija) i tako dalje. Neuspjeh bi bio zajamčen, kao i svemu što vode antifašisti, ali bar oko dočeka ne bi bilo frke. Ionako ga ne bi bilo. Dosad im je najveći uspjeh bilo drugo mjesto Leta 3 na Euroviziji. Odozdo. To je, koliko se sjećam, jedini ikad zabilježeni rezultat hrvatskih antifašista u svijetu. Dosad su jedino Srbi slavili poraze. Sad im se lagano pridružuje i Možemo.

Veliko otkriće: vlast vlada

Reakcije su očekivane. Svaka strana, izgleda, ima svoje “ustavne stručnjake” koji će na temelju argumenta “ja sam stručnjak” objasniti zašto su oni koji su mu ideološki bliži u pravu. Kako ja nisam stručnjak, a kamoli ustavni, ostaje mi osvrnuti se na ono što neki od njih tvrde. Naime, nije teško vidjeti kad stručnjak mulja i spina, za to ne morate biti stručnjak. Izdvojio bih Matiju Miloša, profesora ustavnog prava s riječkog Pravnog fakulteta, koji je ustvrdio kako je pravo javnog okupljanja rezervirano za građane, a ne za vlast. “Vlada nema pravo na ljudska prava. Vlada, tako, nema ni slobodu mišljenja ni izražavanja misli niti slobodu javnog okupljanja i mirnog prosvjeda. Kada državni dužnosnici govore, djeluju kao vlast i njihov je govor vršenje vlasti. On nije sloboda govora”, napisao je Miloš na Facebooku. Još je malo objasnio: “Kada Vlada organizira bilo kakvo javno zbivanje, to je vršenje vlasti, ali nije i ne može biti izraz slobode javnog okupljanja i mirnog prosvjeda.”

O tome u Ustavu nema ničega, ondje ne piše da ljudska prava ne vrijede za članove vladajuće stranke ili Vlade, ali što ja znam. Koliko je meni poznato, javno okupljanje je javno okupljanje, a okupljeni deseci tisuća ljudi nisu vlast, nego građani. Javno okupljanje nije bilo u znak potpore vlastima, nego rukometašima, ali ni organizirati provladin skup nije nezakonito. Na skupu nije pjevao Plenković, nego Thompson. No znači li to, logikom profesora stručnjaka, da predizborni skup vladajućih nije javno okupljanje i da za njih tada ne vrijedi načelo slobode govora? Gluposti. I što bi bilo da je grad organizirao skup, skupa s Thompsonom, kao lani? Gradska vlast nije vlast?

“Niti jedno tijelo središnje države pravo na lokalnu samoupravu ne smije ograničiti bez osnove u zakonu, bez legitimnog cilja i bez udovoljavanja načelu razmjernosti”, kaže profesor. Smije li jedinica lokalne samouprave ograničiti nekomu pravo javnoga govora (Thompsonu, u ovom slučaju) ili građanima, desecima tisuća njih koji nisu nužno birači vladajuće stranke time što su došli pozdraviti rukometaše i proslaviti medalju s njima, ograničiti pravo na javno okupljanje? I to bez zakonskog temelja, ikakvog (zaključak Skupštine grada nije zakonski temelj)? Eh, o tome profesor ne bi. On sve paušalno pokriva konstatacijom “kada državni dužnosnici govore, djeluju kao vlast i njihov je govor vršenje vlasti. On nije sloboda govora”. Molim profesora da mi objasni otkad su Dagur Sigurdsson i Thompson vlast. A usto, kad državni dužnosnici govore, oni ne vrše vlast. Osim u komunizmu, gdje je ono što vlast govori ujedno i zakon. Kad državni dužnosnici govore, ponekad melju bezveze, ponekad bulazne, ponekad lažu. A kad donose ili provode zakone i uredbe, vrše vlast. No vidjet ćemo hoće li profesor ostati pri svojoj logici kad se vlast promijeni, i za koga tada neće vrijediti sloboda govora. Mislim da će tada logika biti da oporba ima biti kuš kad im vlast naredi, jer u Ustavu piše da vlast ima pravo vladati, kako kaže stručnjak.

Problem SDP-a zove se Milanović

Vratimo se malo konvenciji SDP-a. “Ovom prilikom želim reći i da si SDP pod mojim vodstvom više neće dopustiti da čini greške koje smo činili u prošlosti, kada smo nekritički prihvaćali duh vremena te samovoljno naše ekonomske i socijalne politike oblikovali pod utjecajem tada dominantnih neoliberalnih ekonomskih politika i narativa”, rekao je Hajdaš Dončić. Koji crni neoliberalizam SDP-a?! Oni su se svemu neoliberalnom i liberalnom uvijek protivili. Prihvaćali su to i kapitalizam koliko su, uglavnom pod pritiskom EU-a, morali. Zato je EU za Hrvatsku ipak dobar. Jer, koliko god je birokratiziran i korumpiran, bar razumije da je država u ekonomiji ponekad nužno zlo, a ne Deus ex machina koji će riješiti bilo što. Usput, obećali su veće poreze “za bogate” (koje u konačnici, ne zaboravite, UVIJEK plaća sirotinja s dna, samo što u SDP-u nikad nisu čuli za prevaljivanje poreza jer ih ekonomija zapravo ne zanima!), veće plaće radnicima, više jednakosti i sve ostale politike koje dokazano i bez iznimke vode u ekonomsku propast. Da, čak i zemlje poput Njemačke.

Ukratko, SDP je odlučio prikloniti se radikalizmu Možemo, iako su lijevo-konzervativna stranka po svom habitusu. Znam, zvuči kontradiktorno, ali birači SDP-a uglavnom su stariji od 60 i time automatski konzervativni, u smislu da nisu za neke velike promjene. Stvar je u tome da Možemo radi te “woke” stvari puno bolje nego SDP. Njima je to imanentno. SDP-u nije, oni su kakti socijaldemokrati. Plenković zna da se izbori dobivaju u centru, ne time što će se natjecati s desnicom oko toga tko je veći Hrvat. Jer se radikalizacijom gube birači centra, a oni su uvijek jezičac na vagi. No to nije jedini razlog što je SDP sustavno, već više od desetljeća, tako inferioran HDZ-u, što je u demokracijama neobično jer politika uvijek teži tomu da se strane podijele pola-pola, stranke prilagođavaju svoju ideološku ponudu tržištu, biračima.

Oni imaju dva velika problema. Prvi je to što su postali praktički “malci” možemosa, i Hajdaš dosljedno slijedi Tomaševića i sektu “na putu prema dolje”. To je jednostavno posljedica izostanka bilo kakve karizme i liderskih kvaliteta kako kod Hajdaša tako i svih koji su vodili SDP nakon Milanovića. A drugi, i veći, jest to što je pravi vođa SDP-a Milanović, no on to nije i formalno. Nešto kao Staljin u SSSR-u, formalnopravno nije imao nikakve ovlasti, bio je gensek partije, kojeg u Ustavu nije ni bilo, ali je bio stvarna vlast. Ljudi ne vole, i instinktivno prepoznaju, lažne vođe koji to zapravo nisu, koji su zapravo samo transmisija nekoga tko se skriva u sjeni. I u pravilu ne glasaju za takve, a to je bio Peđa i to je i Hajdaš Dončić. To je trebao biti i Ostojić, ali ga je, suprotno Milanovićevim napucima, pobijedio mali Bero, kojeg je potom partija za kaznu opstruirala na svakom koraku, a kako ni sam nije bio neki talent za politiku, nije se uspio nametnuti. Dakle, Milanovićev je ego upropastio SDP, a njegovo mjesto na ljevici preuzela je radikalna i za demokraciju i ekonomiju opasna sekta Možemo.

Kako uništiti našu ekonomiju

Maske su pale. Sve je izrežirano. HDZ želi maknuti Možemo s vlasti u Zagrebu – kaže Anka Mrak Taritaš. Pod “izrežirano” misli na uskakanje Vlade u organizaciju dočeka. Ako je to netko režirao, to je Tomašević koji je odlukom da odustane od organizacije dočeka praktički na srebrnom pladnju iskusnom Plenkoviću servirao mogućnost da osvoji gem, set i meč.
No pustimo Ankine teorije zavjera, meni tu pada u oči ona konstatacija da HDZ, užas jedan, želi maknuti Možemo s vlasti u Zagrebu i uzeti ga za sebe. Kao što Možemo i SDP žele maknuti HDZ na državnoj razini, zar ne?

Ne. Odnosno, da, oni to žele, no ujedno im je to i cilj. Bar tako kaže Tomašević, koji se kao koalicijski partner također pojavio na konvenciji SDP-a. E sad, svaka stranka, ako je normalna, želi vlast. Ali ako je vlast cilj sam po sebi, to nije nimalo dobro. No, da, i u Možemo imaju svoje ciljeve. “Skrivamo se iza nekakvih europskih trendova i odbijamo oporezivati najbogatije, ne samo porezom na nekretnine nego porezom na nagomilano bogatstvo malog broja ljudi u Hrvatskoj. Također se skrivamo i iza toga da ne možemo pomoći radnicima u smislu skraćivanja radnog vremena, a možemo ako njihov rad bolje organiziramo i ako ga zasnujemo na boljoj tehnologiji. Skrivamo se i iza toga da ne možemo povećati plaće koliko radnici traže, a možemo ako počnemo poštovati sindikate i radnike udružene u cilju da se počne poštovati ono što rade i da se pošteno plati”, kaže Ahmetović na konvenciji. “Sve to možemo postići jer imamo financije za to, ali se ne znamo organizirati i zbog toga mi nudimo bolju organizaciju”, naglasila je, poručivši da SDP nudi i bolji razvojni ekonomski model.

Na stranu ekonomski nepismene politike i samoubilačka “mi za to imamo novca” politika koja je i New York u rekordnom roku dovela na rub propasti, kakav to razvojni model i kakvu bolju organizaciju nudi SDP koji deset godina ne može prismrditi vlasti jer je uzor potpune dezorganizacije, nereda i kaosa? A da ne govorim da je sve to jeftini populizam. No, kad-tad će SDP i Možemo ipak preuzeti Hrvatsku, logikom demokracije u kojoj ničija vlast nije vječna, a tada nam tek slijedi prava zabava.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Portala dnevnih novosti.