I KONJE UBIJAJU, ZAR NE? Preživjele Lipicance koji su izronili iz magle dočekali su uplakani mještani

Lipička ergela je odmah na početku Domovinskog rata postala metom neprijateljskih minobacača, da bi naknadno bila zapaljena napalmom i spaljena do temelja.

Leševi konja otkopani na današnji dan

Tako su, osim branitelja, civila, žena, djece i staraca, i ovi konji postali žrtvama jer od prekrasnih 118 Lipicanaca, ubijeno je i zakopano njih 30. Sa iskapanjem leševa mrtvih konja ubijenih u listopadu 1991., započelo se na današnji dan 1992. godine.

Sve preostale konje, tadašnji zaposlenik Milan Komasović prebacio je u BiH. Najprije su odvedeni u mjesto Lilić, a zatim u Vojnu ustanovu “Karađorđevo”, da bi 1995. bili preseljeni na poljoprivrednu zadrugu “Bešenovo”. Konačno su završili na poljoprivrednom gospodarstvu Teodora Bukinca pokraj Novog Sada.

Milan Komasović je za cijelo to vrijeme stado uspješno držao na okupu, no Hrvati od svojih konja nisu odustajali i nakon brojnih pregovora 12. listopada 2007. godine – Lipicanci su vraćeni.

Emotivni povratak

Od njih 90, vraćeno je ukupno 66 konja, no samo je osam bilo izvornih (otetih)  dok su ostali bili potomci. U tom periodu, veliki broj konja uginuo je od bolesti, bili su neuhranjeni i loše tretirani, a mnogi su zajedno sa svojim potomcima prodani.

Bez obzira na sve, kada se ergela protjeranih, punokrvnih konja nakon 16 godina u 2 sata ujutro pojavila u izmaglici na putu prema lipičkoj ergeli, dočekalo ju je mnoštvo uplakanih stanovnika koji su konjima lampama i baterijama svijetlili put do doma.