VIJESTI Najčitanije

IDEMO POKAZATI VELIKO SRCE! Karlo iz Pakraca treba pomoć! Nepokretan je 22 mjeseca, samo ga skupa operacija može spasiti!

Pakrački list2. 5. 2024. 09:308 min čitanja

Pakračanin Karlo Kolar ima 23 godine, vezan je uz kolica i gotovo je potpuno nepokretan nakon što je zadobio teške tjelesne ozlijede u stravičnoj prometnoj nesreći koja se 17. srpnja 2022. dogodila u pakračkoj ulici Kneza Branimira.

Nakon što je prva tri mjeseca poslije nesreće bio u induciranoj komi, uslijedio je period oporavka, ali rezultati u gotovo dvije godine nisu previše ohrabrujući. Karlo danas može samo djelomično pomicati prste i nadlakticu lijeve ruke te samo prste desne ruke, a minimalno može pomicati i podizati lijevu nogu.

Rješenje za njegov kakav takav oporavak i značajno poboljšanje funkcionalnosti ruku, nogu i cijeloga tijela postoji i nalazi se na Tajlandu, preciznije u Bangkoku. Zahtjevna operacija i 50-dnevna rehabilitacija koštaju oko 190 tisuća eura pa su stoga Kolarovi pokrenuli veliku humanitarnu akciju prikupljanja sredstava.

Kako nam je pojasnila Karlova majka Sandra, operacija uključuje kiruršku implantaciju dva uređaja neurostimulatora, svojevrsna premošćivača koji bi povezivali signale iz mozga sa živčanim završecima i tkivom leđne moždine ispod razine ozljede, a konkretna poboljšanja se očekuju već u prva 3 do 4 dana nakon operacije. Potom slijedi 50-dnevna rehabilitacija kroz fizikalnu terapiju i personaliziranu radnu terapiju, odnosno vježbanje 4 do 5 sati dnevno.

Početak srpnja zadnji rok!

Uz to, u planu je i liječenje i rehabilitacija regenerativnom metodom, odnosno specijalni tretmani matičnim stanicama koje bi povećale brzinu oporavka motoričkih i senzornih funkcija te bi pomogli u smanjenju neuropatskih boli. Ovaj tretman ima efekt samo ako se provodi unutar dvije godine od nastanka ozljeda pa zato Kolarovi nemaju puno vremena jer bi u tom slučaju operacija trebala biti obavljena najkasnije kroz dva mjeseca, odnosno početkom srpnja.

Golf u kojem je stradao Karlo s još dvojicom prijatelja/Foto: Čitatelj

- Prije sam bio jako aktivan, volio sam sport, igrao sam nogomet u pakračkom Hajduku, izlazio sam, družio se, zabavljao kao i svi moji vršnjaci. Danas mi je teško, potpuno sam ovisan o pomoći drugih, prije svega majke i njenog bračnog druga Josipa. Teško mi je jer se ne mogu sam ni počešati, ne mogu samostalno jesti, piti, obavljati nuždu.

Ali ova operacija mi daje nadu prije svega jer sam na rehabilitaciji u Varaždinskim toplicama upoznao mladića iz Zadra koji je također imao jako teške ozlijede u prometnoj nesreći. On je bio na Tajlandu, obavio operaciju i rehabilitaciju i danas skoro normalno pomiče ruke, do te mjere da bez problema hvata loptu. Počeo je i hodati, ali je problem što su mu zbog preduge neaktivnosti atrofirali mišići pa sada vježba da ih ponovno izgradi. Moja želja je da nakon operacije mogu pomicati ruke i barem dio trupa, a bio bih presretan kada bi mogao pomicati na noge i stati na njih, skromno, tiho i samozatajno priča Karlo.

Puno energičnije i odlučnije na njegove riječi se nadovezuje njegova mama Sandra.

Karlo s mamom Sandrom/Foto: Privatni album

– U sebi sam sigurna da će Karlo hodati! Makar uz hodalicu, makar minimalno, ali hodati i moći se osloniti na svoje noge! Zato se nadam Božjoj pomoći i pomoći dobrih ljudi koje molim i pozivam da pomognu Karlu i da skupimo dovoljno novca za operaciju.

11 mjeseci u bolnicama

Karlo je odmah nakon prometne nesreće u kojoj je jedna mlađa osoba smrtno stradala, a druga zadobila također teške ozlijede, prevezen u Zagreb, u Klinici za traumatologiju u Draškovićevoj gdje je bio 3 mjeseci u induciranoj komi. Uslijed ozljeda zadobivenih u nesreći, prsnula mu je vratna karotida, doživio je moždani udar i emboliju pluća, imao je slomljenu podlakticu lijeve ruke te su mu pukla dva vratna kralješka. Nakon toga je premješten u Kliniku za plućne bolesti u Rockefellerovoj gdje je boravio dva mjeseca i gdje je postupno odvajan od respiratora kako bi mogao samostalno disati. Potom je od studenog 2022. do lipnja 2023. boravio u Varaždinskim toplicama gdje mu je, između ostalog u trbuh implantirana intratekalna pumpa koja direktno u leđnu moždinu daje lijek za kontrolu grčeva koji se javljaju kada se jače napregne prilikom izvođenja nekih pokreta.

Karlo se kuću u Pakrac vratio 7. lipnja, 11 mjeseci nakon nesreće. Kolarovi su nastavili s fizikalnim terapijama, najprije obiteljski zahvaljujući tetku fizioterapeutu Marijanu Vončini, potom pet mjeseci privatno, u Klinici Glavić, a nakon toga u Toplicama Lipik u koje i danas svakodnevno odlazi. U međuvremenu još je morao ići u KBC Rebro na operaciju dušnika.

U nekoliko situacija stanje mu je bilo jako kritično, a najgore je bilo kada je u isto vrijeme dobio upalu i emboliju pluća. Tada su se uplašili da neće preživjeti.

Brat i sestra velika podrška

Uz majku i očuha, Karlova najveća podrška i oslonac su mlađi brat Klario (20) i starija sestra Kasana (25).

Jako velika podrška je i Sandrina sestra doktorica Vedrana Vondrak, specijalist fizikalne medicine koja je Karlu također puno pomogla u procesu oporavka.

Prije nesreće Karlo je radio u jednoj lokalnoj tvrtki, a danas je u invalidskoj mirovini i mjesečno na ime mirovine i invalidnine prima 550 eura. Dok nije morala život posvetiti 24-satnoj brizi za Karla Sandra je također radila u lokalnoj tvrtki. Danas je nezaposlena i još uvijek nije ishodovala status roditelja njegovatelja.

Karlovi najbliži na proslavi njegovog 23. rođendana/Foto: Privatni album

- Bez obzira što mu se život potpuno promijenio i što ga je nesreća prikovala za kolica, Karlo je pokazao da je psihički, u glavi nevjerojatno jak. Nikada nije odustao, uvijek je pun motiva, nije mu teško vježbati i njegova volja da se oporavi je nesalomiva. Unatoč ozljedama ostao je pun duha, voli se šaliti i zezati, puno se smije, pun je vedrine i pozitive, kakav je bio prije nesreće. To je i njegova, ali i naša velika snaga, ističe mama Sandra.

Uložili više od 40 tisuća eura

Do sada su u Karlov oporavak uložili više od 40 tisuća eura, a gotovo u cijelosti su morali preurediti obiteljsku kuću u pakračkoj ulici Vinka Rehaka, napraviti poseban ulaz za kolica, preurediti kupaonicu, ukloniti pragove i prilagoditi je Karlovim potrebama i ograničenjima. Osim što su iscrpljeni materijalno i financijski, posljednje dvije godine su ih iscrpile i mentalno i psihički. Tri mjeseca su živjeli u Zagrebu u stanu koji im je ustupila Lara Major, a nakon toga je Sandra u Zagreb putovala svaki dan, automobilom do Banove Jaruge, potom vlakom do Zagreba. Sat vremena bi boravila kod Karla u posjeti, a onda se vraćala u Pakrac.

Karlu je u vježbama puno pomogao tetak Marijan/Foto: Privatni album

– Sad, s vremenskim odmakom, znam se ponekad pitati kako sam sve to uspjela izdržati? - priznaje Sandra koja posebno dobre i lijepe riječi ima za liječnike i medicinsko osoblje Klinike za traumatologiju u Draškovićevoj.

Tobii komunikator - prozor u svijet

Zahvaljujući rodbini, prijateljima, poznanicima i ostalima koji su se uključili, Kolarovi su ranije prikupili 5000 eura kojima su Karlu kupili Tobii komunikator koji funkcionira putem vizualnih naredbi. Zahvaljujući njemu Karlo može samostalno pisati poruke, surfati po internetu, slušati glazbu na YouTubeu ili pratiti što ima novo na Facebooku. Tako je u manje od jedne minute pogledom odabirući slova na zaslonu tableta, napisao poruku:

„Hvala svim čitateljima mojportal, svim dobrim ljudima koji će se uključiti u ovu humanitarnu akciju i omogućiti mi da živim bolje i kvalitetnije“.

Karlo je priznao da strastveno prati vijesti, posebno središnji Dnevnik u 19 sati.

- Je l' prati ovo oko izbora i formiranja vlasti? - pitao sam ga.

- Naravnom, sve pratim - odgovorio mi je.

- A kako komentiraš ove političare i njihova svađanja i prepucavanja?

- Ma ne znam šta reći - odgovorio mi je uz kiselkasti smiješak.

Operacije kakvoj se nada Karlo i njegova obitelji još se rade u Švicarskoj gdje, prema Sandrinim riječima nikako ne mogu upasti, te u Meksiku. Tajland su odabrali zbog spomenutog dobrog iskustva mladića iz Zadra.

Mama Sandra je Karlova podrška 24 sata na dan/Foto: Privatni album

– Ta obitelj nam je potvrdila da se radi o ozbiljnoj ustanovi koja je odradila vrhunski posao, a i oni su sredstva za operaciju prikupili kroz humanitarnu akciju, pojašnjava Sandra i dodaje da će Karlo nakon operacije svakih šest mjeseci tijekom naredne četiri godine morati ići na Tajland na redovne kontrole.

- Napravit ćemo apsolutno sve što možemo da Karlu omogućimo ovu operaciju. Ne mogu dozvoliti niti zamisliti da ga ostavim da u ovom stanju živi ostatak života. Unaprijed zahvaljujem svim ljudima velikog srca koji će se nam pomoći jer Karlu je ovo jedina prilika, zaključuje Sandra.

Uključite se i pomozite!

Zbog zakonskih ograničenja po kojima humanitarnu akciju ne smije pokrenuti osoba sama za sebe niti nitko od bliže obitelji, akciju je službeno pokrenuo Sandrin bračni drug Josip.