IGOR MILTER (1971-2024) dragovoljac Domovinskog rata - POSLJEDNI POZDRAV

Jučer nas je napustio čovjek velikog srca i veliki prijatelj Igor Milter. Igor je u posljednjih desetak godina jako puno učinio za Školu nogometa ovog kluba gdje je bio aktivan roditelj koji je pratio svoje dijete te mu je prilikom svake nedaće pomogao (prijevozi i sl.). Od 2018. do 2023. bio je i predsjednik Škole nogometa te je za njegov mandat Škola nogometa doživjela veliki procvat. Svoje je klince u Slogi od milja zvao šampionima. Počivaj u miru, šampione! Od sada će tvoji klinci i treneri pobjeđivati ​​za tebe.  Objavili su njegovi prijatelji i članovi iz NK "SLOGA" Nova Gradiška.

O dragovoljcu Domovinskog rata Radio Nova Gradiška napisala je sljedeće: 

Mjeseci rujan, listopad, studeni, prosinac, mjeseci su u kojima se Novogradiščani i žitelji šireg novogradiškog kraja s osobitim pijetetom prisjećaju ratne 1991. godine. Vrijeme Domovinskog rata, vrijeme kada su naš grad i kraj napadnuti od strane srbočetničkih snaga, vrijeme kada se počelo shvaćati što je, stvori život, i koliko je malo potrebno da se izgubi.

33 godine je prošlo od tih dana, ali sjećanje ostaje. Nekad jače, nekad slabije, ali to su činjenice i događaji koji su se dogodili, događaji koje ne smijemo zaboraviti i koji se pamte.

Pamte ih, posebno roditelji i obitelji poginulih hrvatskih branitelja, sami branitelji, ali i brojni sugrađani.

Na svečanosti otkrivanja spomen ploče ispred novogradiškog Doma kulture otkrivene u spomen svim žrtvama raketiranja 21. rujna 1991. godine, najvećeg novogradiškog ratnog dana, sreli smo se i našeg sugrađanina  Igora Miltera , čovjeka koji je toga dana bio neposrednim sudionikom tih događanja. Kao zapovjednik Pješačkog voda išao je s dečkima na teren u Donje Bogićevce:

– A što da vam kažem, bilo je strašno, jezivo. Ne postoji lijepa riječ za to. Većina nas se prvi put susrela s nečim takvim, bilo je neopisivo, strašno…

Mi smo svi bili „ljudi iz naroda”, nitko nije bio obučen za tako nešto. Ne, uspjeli smo se organizirati, obraniti svoje i pobijediti. Mogu li se zaboraviti ovi ratni događaji?! Ne mogu se zaboraviti, a teško je i oprostiti. Tog, 21. rujna 1991. godine bilo je ovdje kaotično, bilo je jako puno ranjenih, poginulih, srušene zgrade, prašina, vatra…

Gorjela je zgrada preko puta Doma kulture, kamioni, Dom kulture je direktno pogođen, ljudi leže po ulici… Nešto što se nikada neće zaboraviti. To nas je sve potreslo, nismo u snu mislili da se tako nešto može dogoditi. Ja sam tada imao 20 godina, javio sam se dobrovoljno i krenuo s dečkima braniti svoje. Je li bilo straha?! Nismo ni razmišljali o tome, željeli smo pomoći, obraniti svoje iu tome uspjeli. Danas, iako nismo zadovoljni nekim stvarima opet bi učinili isto, bez razmišljanja – kaže Igor Milter.

– Želim zahvaliti svima onima koji su pomogli da se izgradi ova spomen ploča. To je nešto što je trebalo davnih dana napraviti. Mi koji smo bili neposredni sudionici tih ratnih događanja izuzetno smo ponosni i sretni zbog toga – dodaje.

Bio je pripadnik Pješačkog voda 121. brigade HV-a, Nova Gradiška.