Ilija Vincetić: "Budimo pobjednici! Budimo Za Dom Spremni! Živjeti i umrijeti!
Posljednjih dana u Hrvatskoj se vode žustre polemike o tome da li je pozdravu, uskiliku, pokliču, sloganu, simbolu, ili kako ga god nazivali, "Za Dom Spremni", mjesto u hrvatskom javnom prostoru?
Da podsjetimo, za nametanje navedene teme u hrvatski javni prostor prvenstveno je zaslužen predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović, koji je u Jasenovcu prilikom obilježavanja 75. obljetnice proboja zatvorenika, na pitanje novinara o micanju Spomen ploće poginulim hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu rekao: "To treba maknuti, baciti negdje!", a sve je kulniniralo u Okučanima prilikom obilježavana 25. obljetnice VRO "Bljesak", kada je Zoran Milanović, za vrijeme intoniranja državne himne, neočekivano napustio svečanost zbog toga što su pojedini hrvatski branitelji, koji su sudjelovali na obilježavanju obljetnice, nosili majice, među ostalim oznakama, i s natpisom 'Za Dom Spremni'.
Nakon tog, po meni, neprihvatljivog ponašanja predsjednika Republike Hrvatske, u vezi navede teme svakodnevno se javljaju razni političari, povjesničari, analitičari, generali...koji se smatraju pozvanima da komentiraju navedenu temu i u moru različitih i kontradiktornih stavova, skoro nitko od njih ne vodi računa o tome kako se osijećaju i što misle hrvatski branitelji koji su od samog početka srbo-četničke i yugo-komunističke agresije na Hrvatsku smogli snage i hrabrosti, te stupili u obranu Domovine nam Hrvatske, koristeći upravo taj slogan, pa sam se prisjetio jedne objave hrvatskog branitelja, dragovoljca Domovinskog rata Ilije Vincetića, koju je isti napisao 14. studenog 2017. godine komentirajući upravo navedenu temu, a njegovo razmišljanje aktualno je i danas.
Objavu Ilije Vincetića prenosimo Vam u cijelosti:
Napisano 14.11.2017.godine., Zašto je aktualno i danas?
"Nakon oružane agresije na Hrvatski narod i Republiku Hrvatsku, zlonamjerno je poklič Za Dom Spremni stavljati u kontekst pozdrava Za Dom i Poglavnika - Spremni, iz vremena Nezavisne Države Hrvatske, a neinteligentno je povezivati ga s nostalgijom za tom hrvatskom državom koja je (na povijesnici) prestala postojati 1945.godine.
Naime, u Domovinskom ratu su se Hrvatske Obrambene Snage, s puškom u ruci i tim pokličom na usnama, borile za svoju djecu, roditelje, braću,sestre, bližnje, (obitelji), za sveti Dom, za svoja sela, gradove, za (uži i širi) zavičaj, za slobodu svoga naroda, za Domovinu!!
Slobodu!
Svih i svakoga.
Bez obzira na vjeru i naciju.
Političko opredjeljenje!!
Za Demokraciju.
Mnogi su časno, herojski poginuli pod zastavom HOS-a i njegovim amblemima na prsima!
Mnogima je zadnja misao, bilo to, danas mnogima sporno, Za Dom Spremni!!
Kao zavjet.
Obećanje.
DOKAZ, kako se Za Dom Spremno, UMRIJETI.
Doista, upitajmo se:-"Što su to HOS-ovci, osim UMRIJETI, bili Za Dom Spremni?!
Jesu li koga ugrožavali!!
Jesu li ubijali nemoćne, civile, nenaoružane!!
Jesu li zagovarali totalitarizam li demokraciju?
Jesu li napadali tuđe ili branili svoje?
Čime je taj Natpis na njihovom stijegu i amblemu kompromitiran u Domovinskom ratu?
Ne dopustimo im vraćati nas u prošlost i uvlačiti u bespotrebne rasprave na pogrešnoj "crti razdvajanja"!!
Da se razumijemo, ovom prigodom ne želim otvarati rasprave o periodu II SR na prostorima koji su tvorili Nezavisnu Državu Hrvatsku, još manje o njenom režimu.
Malo je (u ovoj prigodi) vremena i prostora, iako o tome treba argumentirano raspravljati.
Debatirati.
Kao i o svim drugim povijesnim aspektima, neposredno prije i poslije perioda 1941. - 1945.godine.
No, vratimo se temi.
Hrvatske obrambene Snage službeno su bile dio Oružanih Snaga Republike Hrvatske, a čak i kada ne bi bile, imale bi temeljem odredaba međunarodnog ratnog prava status "dragovoljačkih snaga", koje su u svemu izjednačene s "regularnom" vojskom, pod uvjetom da su "bile pod odgovornim (i identificiranim) zapovjedništvom, da su imale (jasno) određeni i na daljinu vidljivi znak, da su otvoreno nosili oružje i pridržavali se odredaba međunarodnog ratnog prava".
Postrojbe HOS-a su zadovoljile sve te uvjete.
Čak niti najljući neprijatelji ih ne dovode u vezu s počinjenjem "ratnih zločina"!!
"Jasan i prepoznatljiv znak" je, uz grb, bio i natpis, (koji je bio ispisan na amblemima i zastavi) "ZA DOM SPREMNI"!!
Nije to bio ni poklič ni pozdrav, ni pomodarstvo niti kopija nekog povijesnog pandana.
Bio je to CREDO, zavjet, svjedočanstvo kako je Hrvat za Dom Spreman boriti se i umrijeti.
Borili su se pod tim credom i ostali branitelji.
Ili bar većina njih.
Što pravom Hrvatu i Domoljubu, (osim uspomene na herojsku obranu Naroda i Domovine od jugoslavenske i velikosrpske (JNA i četnika) agresije danas znači Za Dom Spremni?
Znači zavjet, obećanje, riječi (formula) "svete zakletve", da smo za Dom i Domovinu, za svoj Narod, obitelji i Državi SPREMNI živjeti, uživati u blagostanju i demokraciji, suverenoj političkoj volji, prekrasnim krajobrazima, našem plavom moru, Velebitu - simbolu svih planina, ponosni na svoju prošlost i odgovorni prema budućnosti.
Ali i, ponovno, UMIRATI, za njenu slobodu, pravo na život, neovisnost!!
Kome to smeta?
Tko se toga boji?
U ime čega nam žele to zabraniti?
Smijemo li na to pristati?
To su prava pitanja i naši političari su nam DUŽNI na njih odgovoriti!!
Na crti onoga što sadrže ti odgovori se možemo dijeliti ili miriti.
Zašto bi mi, pobjednici u Domovinskom ratu bili nostalgični za NDH, što nam žele pripisati?
Mi, koji smo svoje živote bili spremni položiti, a mnogi i jesu, na oltar Samostalne, Demokratske Republike Hrvatske, države slobodnih pojedinaca, vjera i rasa!!
Nostalgični su oni koju su državu izgubili!
Koji su nas u ime te (ili neke druge) države oružano napali.
Velikosrbi su nostalgični za svojom kraljevinom!
Oni su nas oružjem napali s ciljem njene restauracije.
I gle čuda - ne napadamo mi njih, nego oni nas!!
Ne progonimo mi njih - nego oni nas!
Ne propisujemo mi njima što smiju a što ne - nego oni nama!
Zar 25-godišnja povijest naše mlade, na našoj krvi i kostima stvorene države, njen pravac kretanja i prijeđeni put ne svjedoče "za što smo se mi borili i ginuli"?!
Zašto bi mi bili nostalgični za državom koju nismo ni upoznali, kada IMAMO svoju državu koju smo svojom krvlju i suzama oživotvorili?!
Ne dopustimo im oduzeti nam radost pobjede, ali ni veličinu pobjednika!!
Pobjednici znaju i mogu praštati, ali znaju i obraniti svoje svetinje!!
Budimo pobjednici!!
Budimo Za Dom Spremni!
Živjeti i umrijeti!!
ŽIVJETI u demokraciji, slobodi, miru i blagostanju za sve, bez obzira na etnicitet, vjeru, boju kože, političko opredjeljenje!!
UMRIJETI, uvijek, u bilo kojem trenu, ako budu u pogibelji naše vrijednosti, svetinje, obitelji, Dom, Domovina i Narod!!"
Izvor:Ilija Vincetić/Foto:Fah
