Imaju li ponekad depresivne bake i djedovi razloga za optimizam

Svako životno razdoblje ima svoje pozitivne i loše strane. U jednom se od prve možemo složiti: „Od kolijevke pa do groba, najljepše je đačko doba“. To nije samo mudra sentencija, nego i životna realnost. U đačko ili studentsko doba čovjek je mlad, moćan, pun velike želje za znanjem i prepun osjećaja o tome kako će nakon diplome mijenjati svijet. Razdoblje radnog vijeka vrlo brzo prođe, jer je prepuno aktivnosti i briga – kako stvoriti obitelj, kako se skrasiti u svom novom domu, kući ili stanu. Tada roditelji, barem u Hrvatskoj, maštaju i kuju planove kako će u istoj kući živjeti barem s jednim djetetom i njegovom obitelji. Takav san brzo splasne kada roditelji uvide da je san svih mladih imati svoj vlastiti dom i živjeti neovisno o roditeljima. U toj životnoj trci ipak se kad tad dogodi „baka-servis“ ili potreba da bake i djedovi pričuvaju barem povremeno svoga unuka ili unučicu. To nije tako u svim zemljama EU-a. „Baka servis“ učestalija je pojava u južnoeuropskim zemljama. Na sjeveru Europe, pogotovo u Danskoj, toj dobro uređenoj zemlji, „baka servis“  nije baš neka nužna opcija. U Danskoj djecu vrlo brzo smještaju u dječje vrtiće, gdje je odgoj sasvim drukčiji negoli u našim vrtićima. Djecu svakoga dana barem po dva sata, bez obzira na vremenske prilike, vode u prirodu. Padala kiša ili snijeg, djeca trče, skaču, veru se po drveću i nitko od odgojiteljica nije u strahu da će se koje dijete polomiti, pasti. Neka se snalaze kako znaju, tih dva sata. Roditelji vrtićke djece u Hrvatskoj, za razliku od roditelja u Danskoj, strepe u strahu od svakog mogućeg pada i malih ogrebotina djeteta. Zato mnogi roditelji vjeruje u efikasan odgoj djece u „baka servisu“. „Baka servis“ vrlo dobro dođe kada roditelji zimi odu na skijanje ili na kakvo službeno putovanje. Bake i djedovi beskrajno vole svoje unuke, te su spremni pomagati u njihovu čuvanju i odgajanju. Ali ima podosta baka i djedova kojima ta obaveza teško pada, jer nemaju snage trčkarati za unucima po stanu ili u prirodi. Nažalost, po našim gradskim četvrtima ima i osamljenih djedova i baka koji kažu kako im teško pada samoća. Čovjek se svega i svačega nagleda promatrajući i slušajući razne priče djedova i baka. Neke osobne priče zvuče optimistično, a ima dosta i onih pesimističnih. Statistike i analize o djedovima i bakama provedene prošle godine na razini europskih zemalja pokazuju da se zbog brige baka i djedova o čuvanju unuka može u toj staračkoj populaciji pojaviti razdraženost ili depresija. Nisu to zabrinjavajući pokazatelji, jer ne pokazuju veliku statističku mogućnost za depresivnost. Razina mogućnosti za dobivanje depresije kod baka ili djedova koji brinu o unucima u rasponu je od 3 do 6%. No, već se pomalo govori o opasnosti od povećavanja depresije. Još je uvijek teško u Hrvatskoj odijeliti snažnu ljubav prema unucima i mogućnost fizičkog i psihološkog preopterećenja baka i djedova. Psihologija male djece pokazuje da vole biti u društvu baka i djedova, jer se osjećaju sigurno, jer im je dopušteno pred bakom i djedom radini štošta što ne mogu raditi pred roditeljima. K tome, djeca imaju vrlo pozitivnu i pomalo smiješnu filozofiju i psihologiju vezanu uz bake. To svjedoči ovaj tekst,  koji je napisalo jedno dijete: „ Baka je gospođa koja nema svoje djece nego voli tuđu. Djed je neka vrsta muške bake. On vodi u šetnju djecu i razgovara s njima o ribolovu i sličnim stvarima. Bake nemaju drugog posla nego da budu tu uvijek. One su stare i ne mogu raditi teške poslove ili trčati. Još i ovo: one nas voze u velike trgovine gdje su drveni konji i uvijek imaju nešto sitnog novca. Ako nas izvode u šetnju, uspore kad na putu vide lišće ili grabe. Nikad ne kažu: 'Daj požuri!' One su obično debele, ali ne toliko debele da se ne bi mogle sagnuti da nam zavežu cipele. Bake imaju naočale i smiješno rublje. Mogu izvaditi svoje desni i zube. Bake ne moraju biti pametne, jer moraju odgovarati samo na pitanja kao 'Zašto se Bog ne ženi?' ili 'Zašto se psi i mačke ne slažu?' Bake se s djecom ne razgovaraju svojim rječnikom, kao što to čine ljudi koji nam ponekad dođu u goste. Kad nam čitaju priče, ne preskaču odlomke i ne ljute se kad ih tražimo da nam pričaju priče koje su već ispričale. Svi bi trebali imati bake, jer su one jedini odrasli koji imaju vremena za malu djecu.“ Slušajući često djecu vrtićke dobi, ali i onu veću, došao sam do zaključka da velik broj djece osnovne vjerničke molitve nauči od svoje bake. Unatoč svim pedagogijama i pedagozima, raznim tetama u vrtićima i mogućim kurikulumima, sami prosudite je li „baka servis“ dobar ili nije.

Molitva pape Benedikta XVI. za djedove i bake

Gospodine Isuse,

rođen si od Djevice Marije, kćeri svetih Joakima i Ane.

Pogledaj s ljubavlju na djedove i bake diljem svijeta.

Zaštiti ih! Oni su izvor obogaćenja

za obitelji, Crkvu i cijelo društvo.

Podupri ih! Neka stareći

nastave biti čvrsti stupovi

evanđeoske vjere za svoje obitelji,

čuvari plemenitih obiteljskih ideala,

žive riznice zdravih vjerskih običaja.

Daj da budu učitelji mudrosti i hrabrosti,

kako bi budućim naraštajima

mogli prenositi plodove svojega

zrelog ljudskog i duhovnog iskustva.

 

Gospodine Isuse,

pomozi obiteljima i društvu

da vrednuju prisutnost i ulogu djedova i baka.

Neka nikada ne budu zanemareni ni isključeni,

nego da uvijek budu

prihvaćeni s poštovanjem i ljubavlju.

Pomozi im da žive spokojno

i da se osjećaju dobrodošlo

u svim godinama života koje im daješ.

 

Marijo, Majko svih živih,

skrbi bez prestanka za djedove i bake,

prati ih na njihovu zemaljskomu hodočašću.

Po svojim molitvama, udijeli da sve obitelji

jednoga dana budu ujedinjene

u našoj nebeskoj domovini,

gdje čekaš cijelo čovječanstvo

da dođe u veliki zagrljaj života koji nema kraja.

Amen!