INDONEŽANIN KOJI JE STAO U OBRANU HRVATSKE: Priča o dragovoljcu koji nije morao – ali je znao da mora

INDONEŽANIN KOJI JE STAO U OBRANU HRVATSKE - Nevjerojatna priča Zainula Abidina Gaje – dragovoljca bez obveze, ali s moralnom dužnošću

U najmračnijim danima velikosrpske agresije na Hrvatsku, dok su gradovi gorjeli, a civili ginuli, u obranu zemlje stajali su ne samo Hrvati, već i ljudi iz cijeloga svijeta. Jedna od najnevjerojatnijih i najdirljivijih priča jest ona Zainula Abidina Gaje, Indonežanina koji je dragovoljno uzeo oružje i stao u obranu Hrvatske.

Na tu gotovo zaboravljenu epizodu Domovinskog rata podsjetio je povjesničar Tomislav Šulj na svojoj Facebook stranici posvećenoj stranim dragovoljcima.

Stranac bez ikakve obveze – ali s jasnim izborom

Gajo nije bio ni izbjeglica, ni avanturist, niti netko tko je u Hrvatskoj morao biti. Bio je strani državljanin, inženjer brodogradnje, zaposlen u uglednoj hrvatskoj kompaniji Podravka, oženjen Hrvaticom i s uređenim životom. Zakonski – nije morao ništa. Moralno – smatrao je da mora sve.

Kako navodi Šulj, Gajo je otvoreno rekao da se u rat uključio jer nije mogao mirno promatrati razaranje stambenih četvrti, ubijanje civila i izravnu prijetnju vlastitoj obitelji.

S Banovine protiv agresora

Iz koprivničke Civilne zaštite samovoljno odlazi na Banovinu, jedno od najtežih ratnih područja, gdje biva raspoređen u 55. lako-topničko-diverzantski raketni divizion Protuzračne obrane, u sastavu legendarne brigade „Marijan Celjak“.

Ondje ne traži povlastice niti poseban tretman – postaje običan hrvatski branitelj među ostalima, dijeleći sudbinu naroda koji nije bio njegov rođenjem, ali je to postao izborom.

“Moj narod u Indoneziji prezire komunizam”

U intervjuu koji je dao krajem 1991. godine, Gajo je bez zadrške objasnio zašto je stao na hrvatsku stranu:

“Kao čovjek nisam mogao gledati kako nam ruše stambene četvrti, ubijaju civile i izravno prijete životu moje obitelji.

Moj narod u Indoneziji prezire komunizam i mi smo se tamo borili protiv takvog režima. Moj narod voli demokraciju, kao što ju vole i Hrvati.
Poručujem svim lojalnim građanima Hrvatske da ne čekaju – već da se odmah uključe u obranu!”

Riječi izgovorene bez kalkulacije, bez političkog marketinga – riječi čovjeka koji je jasno razlikovao agresora od žrtve.

Više od tisuću stranaca u obrani Hrvatske

Gajo nije bio iznimka. U redove HV-a, HOS-a i HVO-a pristiglo je više od tisuću stranih dragovoljaca iz više od 40 zemalja – iz Europe, Amerike, Australije i Azije. Najviše ih je došlo iz Engleske, a među dragovoljcima iz bivše Jugoslavije prednjačili su Kosovo i Slovenija.

Mnoga njihova imena ostala su nepoznata široj javnosti, no neka su postala trajni simboli žrtve i časti: Jean-Michel Nicolier, mladić ubijen na Ovčari, Thomas Crowley, te Ferenc Balint.

Priče koje Hrvatska ne smije zaboraviti

Priča Zainula Abidina Gaje snažan je podsjetnik da Domovinski rat nije bio „građanski sukob“, kako se danas pokušava podmetnuti, već obrambeni rat prepoznat i izvan granica Hrvatske. Ljudi koji nisu morali – došli su. Ljudi koji nisu bili dužni – ginuli su.

To su istine koje ne blijede. I koje Hrvatska ima obvezu pamtiti.