IZA KRESOVA STOJI ISTINA KOJU NEĆE REĆI

PLAĆAJU GRAĐANI: “Trnjanski kresovi 2026.” – ideološki spektakl ili prikrivanje zločina?

ZAGREB – Dok Grad Zagreb ponovno stavlja svoje pokroviteljstvo nad manifestaciju “Trnjanski kresovi 2026.”, sve je više onih koji postavljaju jedno jednostavno, ali ključno pitanje: do kada će se pod krinkom “antifašizma” skrivati mračna poglavlja povijesti i zločini počinjeni nakon 1945.?

Manifestacija koju organizira Mreža antifašistkinja Zagreba (MAZ), uz partnere poput SNV-a i Saveza antifašističkih boraca, financira se – izravno ili neizravno – javnim novcem. Dakle, novcem građana. I to za događaj koji ne nudi cjelovitu istinu, već jednostranu ideološku interpretaciju povijesti.

“OSLOBOĐENJE” ILI POČETAK TERORA?

Ulazak partizanskih snaga u Zagreb 08. svibnja 1945. godine u službenom narativu naziva se “oslobođenjem”. No, brojni povjesničari i dokumenti ukazuju da je za velik dio hrvatskog naroda to bio početak masovnih likvidacija bez suđenja, progona političkih neistomišljenika, oduzimanja imovine i nacionalizacije i uspostave totalitarnog komunističkog režima.

Nakon ulaska u Zagreb uslijedila su uhićenja, egzekucije i obračuni s civilima i zarobljenicima. Mnogi su završili u masovnim grobnicama bez imena i bez pravde.

BLEIBURG I KRIŽNI PUT – ZABRANJENA ISTINA

Posebno bolna tema koju organizatori ovakvih manifestacija sustavno prešućuju jest sudbina desetaka tisuća Hrvata koji su se, pred kraj rata, pokušali predati zapadnim saveznicima.

Umjesto zaštite - vraćeni su partizanima, uslijedile su masovne egzekucije i započeli su tzv. Križni putevi – marševi smrti

Stradali nisu bili samo vojnici, već i civili, žene i djeca.

To nisu “revizionističke teze”, već povijesne činjenice potvrđene i u suvremenim istraživanjima te otvaranjem masovnih grobnica diljem Hrvatske i Slovenije.

ANTIFAŠIZAM KAO PARAVAN?

Nitko razuman ne dovodi u pitanje borbu protiv fašizma. No problem nastaje kada se pod tim pojmom opravdavaju poslijeratni zločini, ignoriraju žrtve komunističkog režima i nameće jednostrana ideološka interpretacija. 

Upravo to čini MAZ – šireći narativ u kojem je “fašizam svuda”, dok se o komunističkim zločinima šuti.

Takav pristup nije suočavanje s prošlošću – to je selektivna povijest.

GRAD ZAGREB I MOŽEMO – IDEOLOŠKO POKROVITELJSTVO

Najveći problem nije sama udruga, već činjenica da ovakvu manifestaciju pokroviteljski podržava Grad Zagreb, financira gradski proračun i politički promovira platforma Možemo. 

Gradonačelnik Tomislav Tomašević i njegov politički krug redovito sudjeluju na događaju, čime daju legitimitet manifestaciji koja duboko dijeli društvo.

U vremenu kada građani očekuju rješavanje komunalnih i životnih problema, gradska vlast financira ideološke projekte koji produbljuju podjele, vrijeđaju žrtve totalitarizma i ignoriraju povijesne činjenice. 

MANIFESTACIJA KOJA VRIJEĐA DIO HRVATSKE

Za mnoge obitelji čiji su članovi stradali nakon 1945., ovakva obilježavanja nisu “slavlje slobode”, nego podsjetnik na nepravdu, ignoriranje njihovih žrtava i pokušaj brisanja dijela povijesti

Posebno je problematično što se kroz program često provlače političke i aktivističke poruke koje nemaju veze s povijesnim pijetetom.

DOSTA JE DVOSTRUKIH MJERILA

Ako se već govori o antifašizmu, onda se mora govoriti i o svim žrtvama totalitarnih režima. svim zločinima, bez iznimke i istini, a ne ideologiji

Ne može se istovremeno osuđivati jedan režim, a drugi glorificiratici.

TKO OVDJE PLAĆA, A TKO NAMEĆE ISTINU?

“Trnjanski kresovi” nisu samo kulturni događaj – oni su politička poruka.

Poruka da je jedna verzija povijesti prihvatljiva, a druga ne.

Poruka da se pod krinkom antifašizma mogu ignorirati zločini.

I poruka da će sve to – platiti građani.

Krijesovi ili “kresovi”? Slučajnost ili poruka

Prošle godine govorilo se o Trnjanskim krijesovima, ove godine odjednom su to kresovi. Mala promjena u riječi, ali velika u poruci. U standardnom hrvatskom jeziku pravilno je krijesovi, dok izraz kresovi nosi jasno povijesno-ideološko nasljeđe.

To nije bezazleno. Upravo se termin “kresovi” koristio u bivšem sustavu kao dio političkog i simboličkog rječnika. Njegovo ponovno nametanje danas teško je promatrati kao slučajnost – prije kao svjesno vraćanje starog narativa.

Jezik nikada nije neutralan. Kad se bira riječ koja odstupa od standarda, bira se i poruka. A ovdje se nameće pitanje: je li ovo samo naziv događaja – ili tiha provokacija i poruka kakvu povijest treba pamtiti?

Jer nije stvar u jednoj riječi. Stvar je u tome što ta riječ znači.

Vrijeme je za jasno pitanje je li Zagreb grad svih svojih građana – ili samo jedne ideologije?