Jasenko Houra: Kad mi dolaze problemi koji se čine nerješivim, pred sobom imam sliku Krista na križu!
Život će nam svima na kraju donijeti konačni zaključak o tome što je ili tko je naša sigurna luka. Uz čitanje Biblije, svako si jutro pročitam isti redak iz knjige Nasljeduj Krista: „Lako će biti zadovoljan i smiren onaj čija je savjest čista. Nisi svetiji ako te hvale; niti gori ako te kude. Što jesi, jesi; i ne možeš se nazvati većim nego što si pred Bogom.“ To mi uvelike pomaže da se vratim na izvore i da ne zastranim s puta kojim hodam te od Onoga koji me pokreće naprijed. Upravo u čitanju i razmatranju pronalazim ono bitno. Čovjek koji nije upućen u samu tematiku bilo čega te nadasve nema iskustvo realnosti o kojoj se govori, svaki razgovor o dubljim tematikama doživljava bespotrebnim i svojevrsno mitološkim. Često mi se zna dogoditi da u razgovoru s prijateljima pričamo o glazbi i koncertima, no oni su nerijetko u to iskustveno neupućeni. Primjerice, zamijetio sam jednu pojavu: u čestim razgovorima s mojim mentorom, shvatio sam da je upravo on bio takav čovjek koji je iznimno poznavao svaku tematiku o kojoj smo raspravljali. Kada si pod vodstvom takvoga čovjeka, s tim karakterom, nužno i ti sam stvarnost doživljavaš na jedan novi način. Upravo iz tog iskustvenog razloga, velika mi je želja otići na hodočašće u Svetu Zemlju, a to planiram sljedeće proljeće. Nisam nevjerni Toma, samo volim dodirnuti stvari svojom rukom i vidjeti vlastitim očima. Također, želja koju bih si htio ostvariti, jest ta da tu iskustvenu dimenziju doživljavanja stvari prenesem i na svoju djecu, ne rušeći pritom njihovu slobodu razmišljanja. Uostalom, svaka medalja ima dvije strane. Tu sam mudrost naučio od pokojnog Franje Kuharića.
Kako god život izgledao surovim, koliko god ljudsko licemjerje bilo prisutno u svijetu, malo skromnosti i poniznosti definitivno ne bi falilo (škodilo) ni meni, a ni svakom pojedincu. Cijeli život radimo na tome da budemo bolji ljudi. Svakako, vrijeme će biti itekako potrebno da bi se to ostvarilo. Čitajmo i gledajmo sadržaje koji nas ispunjavaju. Sigurno bi također bilo od koristi stvoriti naviku traženja isprike te u ovom trenutku i ja sâm tražim tu istu stvar od svake osobe koja se našla u potrebi, a u svojoj ljudskoj slabosti to nisam učinio. Ja sam čovjek s gitarom na ramenu i to je ono što me određuje. Naučimo se gledati na naše propuste jer nikada nije kasno da se pomirimo s činjenicom koja je skrivena u pitanju:
A što na kraju svega?
Izvor: www.fra3.net / Prljavo Kazalište Crorec Official
