JESMO LI ISTI? NISMO Obitelji iz Beograda zbog Oluje dosuđeno 187.033 eura – branitelji i civili iz srpskih logora u Kninu dobili figu
Ustavni sud je zbog prakse ESLJP-a odredio novo suđenje, nakon što je čak i Vrhovni sud odbio tužbu beogradske obitelji i tako je za četvero Beograđana zbog ratnog zločina u Oluji dosuđena odšteta od ukupno 187.033 eura i 46.725 eura za troškove postupka koje im prema nepravomoćnoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu mora isplatiti Republika Hrvatska.
Naime, kako doznaje Večernji list, roditeljima, suprugi i sinu Momčila T., kojeg su pripadnici Hrvatske vojske nakon zarobljavanja ubili 6. kolovoza 1995. godine, dosuđeno je po 43.798 eura (330.000 kuna), naknada od 1062 eura za troškove nadgrobnog spomenika te je sinu koji je imao godinu dana kad mu je otac ubijen, za izgubljeno uzdržavanje od kolovoza 1995. do listopada 2007. dosuđeno 10.778 eura, i to sve sa zateznim kamatama.
Prema izjavi svjedokinje M. V. koja je s obitelji bila u vozilu na koje su, kako je rekla, pripadnici HV-a otvorili vatru i tada je teško ranjen njezin sin i još nekoliko putnika. Zatim su ih smjestili u neki podrum u Očestovu s još dvadesetak ljudi, ispričala je, te je tamo upoznala i Momčila T. Sutradan im je rečeno da će mlađi muškarci biti odvedeni u vojni zatvor pa su pripadnici HV-a odveli i Momčila T.
Drugi svjedok koji je bio s Momčilom T. rekao je kako se nalazio na traktoru kada su zarobljeni, pa su sutradan Momčila s još četvoricom mlađih odveli iz podruma, a potom su se čuli pucnjevi. Supruga je svjedočila da su živjeli u Kninu u kući Momčilovih roditelja, bavili su se poljoprivredom, uzgajali bijeli luk i grožđe, držali su 70 ovaca, dvije krave, bika i nekoliko svinja.
No, tužitelji su sve do Vrhovnog suda pravomoćno izgubili spor, da bi 2020. Ustavni sud ukinuo te presude, a onda je stajalište ustavnih sudaca postalo polazišna točka za novu nepravomoćnu odluku, kako je obrazložio sudac Marko Duka.
Sudac je poklonio vjeru iskazima svjedoka te je obrazložio: “Takvi su se događaji u to vrijeme rata nažalost događali, a nema nikakvog utjecaja je li neka od stradalih osoba bila uniformirana ili nije,” obrazložio je sudac Duka. I
Za Momčila T. kažu da je bio u civilu, a njegova supruga je ispričala kako je u trenutku kada joj je suprug zarobljen, odrađivao je radnu obvezu u poljoprivredi vozeći kombajn. Za smrt supruga doznala je 12. srpnja 2006. kada je DNK analizom potvrđeno da su posmrtni ostaci pronađeni na kninskom groblju pripadali njezinu suprugu.
Otac Momčila T. bio je pun hvalospjeva o sinu te je na sudu ispričao “da mu je sin bio marljiv pa je stizao raditi i na obiteljskom imanju i na radnoj obvezi, a od 1993. radio je i kod jednog tokara. Sin mu nije pobjegao s ostatkom obitelji jer je radio u susjednom selu, a o njegovoj sudbini doznao je iz priča ljudi“.
Najzanimljivio dio je što je za Momčila T. uopće nema dokaza o likvidaciji od pripadnika HV-a. No, Momčilo T. je prije smrti bio lišen slobode te bio pod kontrolom HV-a pa se sudac pozvao na činjenično iste slučajeve Europskog suda za ljudska prava u predmetima Trivanković i Baljak, obrazloživši kako bi svako drugo tumačenje bilo nametanje tužiteljima “prekomjernog standarda dokazivanja”, kako to jasno navodi Ustavni sud.
Sudac Duka odbio je i prigovor Republike Hrvatske o zastari jer je riječ o ratnom zločinu za koji nema zastare, s tim da nema zastare i zato što je sudska praksa zauzela stav da tužitelji nisu mogli pokrenuti postupak dok se ne utvrdi činjenica smrti, a to je bilo 2006. godine, piše Večernji list.
Sreća u nesreći je što se RH još može žaliti, no kome će se žaliti svi oni branitelji i civili koji su bili u dva kninska logora koje su držali četnici uz pomoć JNA!? Mučenja, silovanja, paljenja cigareta po tijelu i glavi, svakodnevno noćno vješanje na rešetke prozora u sobama, dok su ih po danu u dvorište logora dolazili tući civili i pljuvati po njima. Odštetu ni jedan od njih nije dobio, a kako stvari stoje Hrvatska će za agresiju koju je Srbija izvršila na nju, još joj i platiti. Čime? Novcem poreznih obveznika.
