Kako su nastali "ustaše" u Domovinskom ratu i kako se to koristi protiv Hrvatske

Hrvatska je svoju samostalnost ostvarila kroz legalan i demokratski proces. Nakon raspada SFRJ i provedbe referenduma o neovisnosti, na kojem se većina građana izjasnila za samostalnu Hrvatsku, započeo je krvavi proces agresije od strane JNA i srpskih paravojnih postrojbi. Srpske snage su odmah počele s organiziranjem "četničkih odreda" kroz tzv. Balvan revoluciju, a kasnije kroz otvorenu okupaciju trećine Hrvatske. Njihov cilj bio je jasan – ostvarenje ideje Velike Srbije na liniji Virovitica-Karlovac-Karlobag, a inspiraciju su crpili iz ideologije Draže Mihailovića i Slobodana Miloševića.

Dok su četnici otvoreno isticali svoje zločinačke ciljeve, u Hrvatskoj se na sve načine pokušavalo difamirati obrambeni pokret, a najčešća etiketa bila je upravo – "ustaše". Taj se narativ i danas koristi kako bi se ocrnila Hrvatska i njeni branitelji. Pri tome se potpuno ignorira činjenica da su srpske postrojbe već u prvim mjesecima rata provodile pokolje nad hrvatskim civilima, masovne progone i etničko čišćenje. To su činili u Vukovaru, Škabrnji, Voćinu, Dalju i mnogim drugim mjestima, sustavno nastojeći uništiti svaki trag hrvatskog identiteta.

Četnička rehabilitacija i veličanje zločinaca

Povijesna činjenica je da su četnici u Drugom svjetskom ratu, nakon početnih sukoba s partizanima, postali njihovi saveznici. Mnogi četnici su na kraju rata prešli u partizanske redove, a upravo su oni odgovorni za masovne zločine nad Hrvatima, posebice nakon završetka rata. Bleiburška tragedija i Križni put označili su likvidaciju desetaka tisuća hrvatskih vojnika i civila, pri čemu su ubojstva nastavljena još godinama kasnije. Procjene govore da je nakon rata ubijeno više od 200.000 Hrvata, pri čemu su mnoga stratišta i danas neotkrivena ili ignorirana od strane vlasti.

Danas se u Srbiji otvoreno rehabilitira Draža Mihailović, kojeg je Viši sud u Beogradu oslobodio svih optužbi i proglasio "neosuđivanim". Ova odluka jasno pokazuje da se velikosrpska politika nikada nije odrekla svojih ciljeva, a rehabilitacija četništva ide ruku pod ruku s agresivnim narativima protiv Hrvatske. Istodobno, u Srbiji se redovito veličaju ratni zločinci poput Ratka Mladića i Radovana Karadžića, dok Hrvatska nikada nije dala priznanje onima koji su organizirali obranu i spasili državu od istrebljenja.

Kako su "ustaše" stvorene u Domovinskom ratu

Ustaška etiketa koju su velikosrbi koristili protiv hrvatskih branitelja proizašla je iz čiste propagande. U ratu, srpske su snage hrvatske vojnike nazivali "ustašama" ili "Ujkanima" kako bi ih demonizirali. Taj je termin postao toliko uobičajen da su ga neki branitelji prihvatili u šali ili kao način ironije prema četničkim optužbama, no čede su ipak ovo shvaćali ozbiljno.

Tijekom Domovinskog rata nije postojala nikakva ustaška organizacija, niti su postojali pojedinci koji su se identificirali kao "ustaše". Postrojbe HOS-a, koje su među prvima stale u obranu Hrvatske, bile su legalne vojne formacije sastavljene od Hrvata i drugih domoljuba. One nisu imale nikakve veze s ideologijom NDH, a pozdrav "Za dom spremni" koristio se isključivo kao izraz domoljubnog zanosa u ratnim uvjetima, a ne kao simbol prošlih režima. No, velikosrpska propaganda nije birala sredstva – kroz medije, međunarodne forume i diplomatske kanale pokušali su prikazati Hrvatsku kao zemlju koja nastavlja tradiciju NDH, potpuno zanemarujući činjenicu da su oni sami nasljednici četničkog pokreta, koji je uvijek bio izravno povezan s genocidom i etničkim čišćenjem.

Lažna ugroženost Srba i nastavak specijalnog rata

Od početka rata do danas, velikosrpska politika konstantno pokušava prikazati Srbe kao "ugroženu manjinu" u Hrvatskoj, dok su Hrvati prikazani kao "agresori". Ova propaganda nastavlja se i danas kroz izjave Vučića, Dačića, Dodika i drugih srpskih političara, koji ne propuštaju priliku oživjeti mit o "ustaškoj" Hrvatskoj. Istovremeno, brojni pripadnici nekadašnjih agresorskih snaga danas primaju hrvatske mirovine, pa čak imaju i statuse branitelja, što je samo po sebi apsurd. Dok hrvatski branitelji umiru u tišini, dok se obitelji poginulih heroja moraju boriti za svoja prava, srpski agresori nesmetano uživaju u privilegijama koje su im omogućene pogrešnim političkim odlukama.

Nažalost, u Hrvatskoj su se posljednjih godina aktivirale i tzv. "antife", koje pod krinkom antifašizma promiču komunističku ideologiju i napadaju hrvatske domoljube. Istovremeno, partizanske mirovine se još uvijek isplaćuju, i to čak osobama koje su rođene nakon rata, dok su braniteljske mirovine strogo ograničene i nasljedne samo u prvom koljenu. Smrtnost hrvatskih branitelja alarmantno raste, a nitko ne govori o mogućem korištenju biološkog i kemijskog oružja protiv njih tijekom Domovinskog rata. Priče o tzv. "paučini" samo su vrh sante leda, dok se o ozbiljnijim aspektima ovog problema i dalje šuti.

Iako smo pobijedili u Domovinskom ratu, specijalni rat protiv Hrvatske nikada nije prestao. Srpska politika i mediji i dalje opsesivno ponavljaju narativ o "ustašama" kako bi kompromitirali hrvatsku borbu za slobodu. Hrvatska mora prestati popuštati tim pritiscima i jasno isticati istinu – branitelji su obranili Hrvatsku od agresije, a priče o "ustašama u Domovinskom ratu" obična su lažna propaganda velikosrpske ideologije. Naš najveći izazov nije bio samo obraniti državu, već i obraniti istinu o ratu. A ta borba još uvijek traje.

Poruka mladima

• Istina o Domovinskom ratu mora se braniti – velikosrpska propaganda nikada nije prestala i stalno pokušava iskriviti povijest.

• Ne smijemo dopustiti da se žrtve i heroji Domovinskog rata zaborave – moramo njegovati sjećanje na one koji su obranili Hrvatsku.

• Moramo biti svjesni specijalnog rata koji se i dalje vodi protiv Hrvatske.

• Mladi trebaju istraživati i učiti iz pouzdanih izvora.

• Domoljublje nije ekstremizam – braniti istinu, kulturu i identitet Hrvatske znači biti svjestan svoje povijesti i odgovornosti za budućnost.

Autor: Dražen Šemovčan/PDN