KAPA DO PODA: On je prvi ušao u vojarnu i skinuo jugoslavensku zastavu

Čovjek koji je ušao u vojarnu i skinuo jugoslavensku zastavu

Najava nove epizode emisije Veterani mira ponovno je otvorila važno poglavlje novije hrvatske povijesti. Hrvatski povjesničar i voditelj emisije Borna Marinić predstavio je gosta čija ratna biografija govori sama za sebe – Željko Kalić, čovjeka koji je u presudnim trenucima Domovinskog rata bio ondje gdje je bilo najteže.

Kalićev profesionalni put započeo je još u vrijeme Jugoslavije, kada je bio pripadnik specijalnih postrojbi u Lučkom, a potom i u Beogradu. Upravo su ta iskustva, stečena znanja i vojničke vještine bili razlog njegova uključenja u ATJ Sljeme – elitnu jedinicu koja je 1991. djelovala u sklopu Lučkog. Tu postrojbu vodili su Slavko Butorac i Željko Sačić, ljudi koji su u najranijoj fazi rata stvarali jezgru hrvatskih specijalnih snaga i davali ton obrani države.

Nakon tog razdoblja Kalić se vraća u Požeštinu, gdje sudjeluje u formiranju voda specijalne policije pri tadašnjoj Policijskoj upravi Slavonski Brod. Ratno proljeće 1991. provodi na više ratišta, a najveći dio vremena u Vukovaru, u danima kada se lomila sudbina grada i države.

Početkom lipnja Požeština dobiva prvu profesionalnu vojnu postrojbu – 63. samostalnu bojnu. Kalić tada napušta policiju i preuzima zapovjedništvo nad 1. satnijom. Paralelno s obukom, postrojba se naoružava i oprema, a prva borbena iskustva stječe na novogradiškom bojištu. U rujnu je satnija podređena “Tigrovima” i djeluje u selima južno od Okučana – Čovcu i Gređanima.

Kako se rat rasplamsava i na području Požeštine, Kalić sa svojom postrojbom vraća se u Požegu i sudjeluje u zauzimanju vojarne JNA. Upravo je on po ulasku u vojarnu skinuo jugoslavensku zastavu – čin koji je ostao snažan simbol prekida s bivšom državom i početka pune hrvatske suverenosti na tom prostoru.

Uslijedile su nove borbe i prvi oslobodilački pokušaji prema Pakracu. U listopadu 1991. formirana je 123. požeška brigada, a 63. bojna postaje njezina 1. bojna. Kada Miljenko Crnjac preuzima zapovjedništvo brigade, Kalić dolazi na čelo bojne koja će imati ključnu ulogu u operaciji Papuk-91 i oslobađanju okupiranog dijela Požeštine, ali i sela prema Pakracu, uključujući Bučje.

Ratni put vodi ga i u Bosnu i Hercegovinu, gdje u više navrata sudjeluje u borbama na oraškom, modričkom i bosanskobrodskom bojištu. Nakon preustroja 123. brigade u pričuvno-ročnu postrojbu, Kalić postaje njezin zapovjednik te u toj ulozi vodi brigadu u operaciji Bljesak, dočekavši kraj rata spreman i za konačno oslobađanje istočne Slavonije.

Objava je izazvala brojne reakcije javnosti: „Konačno da se govori o našim braniteljima“, „Narod zaboravlja što smo prošli devedesetih“, „Kapa do poda“, „Vojničina“, „Svaka čast hrvatskom vitezu“.

Ova priča još jednom potvrđuje koliko je važno govoriti o ljudima koji su, rame uz rame s imenima poput Butorca i Sačića, u najtežim trenucima stvarali hrvatsku obranu. To nisu samo ratne biografije – to su temelji države i obveza trajnog pamćenja.