Ključni odgovori o štetnim zakonima o gradnji: Hrvate u rezervate, a najljepše parcele strancima za biznis

Set Bačićevih zakona koji su najavljeni kao konačni obračun s devastatorima kroz najveću reformu u prostornom planiranju u zadnjih deset godina, umjesto zaštite prostora otvara prostor za daljnju rasprodaju hrvatskog teritorija

Dok tisuće Hrvata posljednjih mjeseci prosvjeduje zbog ustaša, partizana i nepostojeće Jugoslavije, zbog rasprodaje teritorija postojeće Hrvatske, za koji se 90-ih krvavo ratovalo i polagalo živote, nitko ne izlazi na ulice. Iako je prostor jedan od najvažnijih resursa za opstojnost države i svakog segmenta društva – jer bez teritorija nema ni države – stanje na terenu emitira slike koje zgražaju, a naša naselja nisu cjeline životnog staništa, već kaotične nakupine betona na apstraktnoj matrici katastra.

Novi zakon otvarao je mogućnost da bilo tko gradi izvan građevinskih područja, ne više samo obiteljska gospodarstva, uz uvjet da čestica ne bude manja od 5000 kvadrata, uz povećane dopuštene površine zemljišta na kojima se može graditi. Dakle, nestao je ključni kriterij koji je OPG razlikovao od investitora. Bašić se izborio da se gradnja na poljoprivrednom zemljištu od minimalno hektara dopušta isključivo na antropogenom prostoru koji je čovjek već koristio, umjesto da se i dalje krči i zauzima nedirnuti krajolik, najčešće onaj najveće kvalitete i ljepote.

Drugi amandman koji je Bačić prihvatio odnosi se na priuštivo stanovanje, koje je prema prijedlogu novog zakona trebalo rješavati na rubnim dijelovima građevinskih područja i praktički getoizirati domaće stanovništvo, a arhitekt Bašić inzistirao je da planiranje priuštivog stanovanja može biti samo pomoćni mehanizam, ne i ključno rješenje za pitanje egzistencije hrvatskih građana. Umjesto zaštite i uvođenja reda u prostor, Bačićevi zakoni donose niz štetnih odredbi o kojima se ovih dana u javnosti žestoko raspravlja, no najveće opasnosti prolaze ispod radara. Ovo su ključne od njih.

1. Gradnja izvan građevinskog područja

Prostor koji je stoljećima korišten u pravilu je sitno isparceliran, a veće parcele često su u vlasništvu države i šuma. One su postale meta i u pravilu ih kupuju samo veći igrači, najčešće stranci, koji će taj prostor potom ograditi žicom ili zidovima i koji time zauvijek gubimo.

2. Nema definicije pojmova

Novi zakoni ne definiraju jasno pojmove, već otvaraju golem prostor za manevriranje, traženje rupa i pogodovanje pojedinim interesima. Ne definira se precizno ni što je građevina, što se vidi u definiciji s mobilnim kućicama, koje su vrste građevina, ali za njih nije potrebna građevinska dozvola, iako se neosporno radi o zahvatu u prostoru koji utječe na krajolik.

3. Nije problem ilegalna, nego legalna gradnja

Hrvati se zgražaju nad bespravnom gradnjom, ali samo dok ne treba vlastitu šupu ili spremište nekako legalizirati kao apartman ili progurati bazen pod OPG. U valovima legalizacije pokazalo se da je bespravna gradnja isplativ, umjesto rizičan pothvat.

4. Hrvate u rezervate

Novi zakon predviđa da se za priuštivo stanovanje koriste rubovi građevinskih područja i to bez zahtjeva za ekološkim studijama, što predstavlja getoizaciju na temelju socijalnog statusa. Hrvate se kao Indijance gura u rezervate.

5. Nema zaštite identiteta hrvatskog prostora kao zajedničkog dobra u uvjetima tržišne ekonomije

Ne možemo postojeće nakaradno stanje prihvatiti kao gotovo – ovaj zakon mora potaknuti da se prostor reanimira, da mu se vrati kvaliteta urbane cjeline.

6. Etažiranje turističkih zona s pet zvjezdica

Ministar Bačić tvrdi da popuštanjem pred investitorima omogućujemo razvoj elitnog turizma koji je ključ nove strategije. No u stvarnosti svjetski trendovi pokazuju da turizam ide u smjeru autentičnosti, a ne megalomanskih kopija, betonskih apartmanskih blokova i staklenih stijena. Vila Nai 3.3., koja je ušla među pet najboljih projekata na svijetu, registrirana je kao OPG i nagrađena je s tri Michelinova ključa. To je elitni hrvatski proizvod, dok tzv. elitna hotelska naselja služe kao krinka za nekretninski biznis.

7. Strateški projekti – tko ima podršku

Mali hoteli i obiteljski smještaj, ono što Hrvatsku čini autentičnom, nemaju nikakvu sustavnu podršku. Turističko-nekretninski pritisci, prodor spekulativnoga kapitala, rast regionalnih nejednakosti, degradacija okoliša i krajolika, posebno obalnog pojasa kao prostora višestrukih kontakata i konflikata, te postupna privatizacija zajedničkih dobara – Hrvatska riskira dugoročan gubitak prostornog identiteta i kontrole nad vlastitim teritorijem. Identitet hrvatskog prostora nije nastao iz megaprojekata, spektakularne arhitekture niti uniformnih turističkih zona, već iz prirode, krajobraza, rada lokalnih zajednica, malih gradova i sela, tradicijske poljoprivrede i kulture življenja.

8. Odgovornost arhitekata

Arhitekti više nisu faktor u donošenju odluka, već su to lobiji. Pa iako zakon arhitekte obvezuje da rade prema propisima, oni ih na različite načine zaobilaze, često preko različitih pravilnika koji služe upravo za legalnu devastaciju i legalizaciju mimo pravila...