Koban završetak silovite bitke za Kupres: Broj poginulih branitelja je zastrašujuć

Hrvati su osnivanjem kriznog štaba još u rujnu 1991. godine započeli s pripremama za obranu Kupresa. Po hrvatskim selima i gradu Kupresu od dragovoljaca su osnovane postrojbe, koje su u studenom 1991. prerasle u Kuprešku bojnu sa 569 vojnih obveznika.

U drugoj polovini ožujka 1992. godine stanje u Kupresu jako se je pogoršalo. Srbi su krajem toga mjeseca iselili žene i djecu iz Kupresa u Šipovo, Banju Luku, Beograd i Vojvodinu, a to je bio poziv i Hrvatima da učine isto, pa su tako hrvatske žene i djeca iseljene u Zagreb, Trogir i Baško Polje.

Istodobno su se na hrvatskim graničnim etničkim područjima u BiH koncentrirale jače srpske snage, JNA, TO i četnici, dragovoljci iz drugih krajeva bivše Jugoslavije. U dijelu Kupreškog polja pod srpskim nadzorom počelo je prikupljanje snaga s osloncem na Šipovu, gdje je bilo središte 30. partizanske divizije.

U bitku za Kupres je ušlo 2500 hrvatskih branitelja

Tako je na današnji dan, 03. travnja započela najranija i jedna od najkrvavijih bitaka u BiH čija je žestina dala naslutiti da se ovoj zemlji sprema dugačak i nemilosrdan rat. Srpske snage s područja Donjeg Malovana otvorile su vatru po hrvatskim postrojbama na crti Rajkovača – Batoglav.

Kupres brani Kupreška bojna HVO-a, Trinaesta bojna HOS-a, dragovoljci ZNG (Vukovarci) i ostali hrvatski branitelji iz Tomislavgrada, Bugojna, Uskoplja, Livna, Posušja, Gruda, sveukupno njih 2.500, naoružani puškama s nešto ručnih raketnih bacača i minobacača.

Strašan poraz i 160 mrtvih branitelja

Nakon sedam dana žestoke borba, bitka završava porazno… Do 10. travnja poginulo je 160 hrvatskih branitelja, među njima i vukovarski heroji koji su uspjeli preživjeti pakao razaranja u svome gradu, ali ne i Kupres. U ovome mjestu živote su, između ostalih, izgubili sin Blage Zadre, Robert Zadro i Andrija Marić – jedni od onih koji su nakon pada Vukovara još energičnije išli u dalje oslobađanje okupiranog područja.

Toga dana Kupres je pao u srpske ruke, no oslobađanje ovog područja bilo je i strateški važno i Hrvatima i Bošnjacima. Hrvatima kako bi oslobodili okupirani Kupres i omogućili povratak protjeranog stanovništva, što bi ujedno otklonilo mogućnost srpskog napada prema Šujici te Livnu i Tomislavgradu. S druge strane, Bošnjacima bi oslobađanje ceste Bugojno – Livno bitno popravilo opskrbne rute iz Dalmacije prema dijelovima središnje Bosne koje su držali. Stoga je donesena odluka o zajedničkom djelovanju, pa je osmišljena dvodnevna operacija Cincar započeta 01. studenog, a uspješno završena 03. studenog 1994. kada je oslobođen veĆi dio Kupreškog polja.