Kolone lijesova – istina koju nitko ne može relativizirati

Izjava potpredsjednika Vlade i ministra hrvatskih branitelja Tomo Medved da je “tzv. Jugoslavenska armija u Domovinskom ratu bila fašistička” izazvala je burne reakcije u javnosti.

No ključno pitanje nije je li JNA počinila zločine – jer o tome nema spora – nego je li politički i povijesno ispravno koristiti pojam “fašizam” za vojsku koja je bila instrument velikosrpske agresije na Hrvatsku.

JNA – oružje agresije, a ne ideološka metafora

Jugoslavenska narodna armija tijekom 1991. i 1992. godine djelovala je kao ključni vojni alat politike Slobodana Miloševića. Formalno jugoslavenska, u praksi je postala produžena ruka velikosrpskog projekta.

Nazivati JNA “fašističkom” može zvučati politički efektno, ali povijesno gledano – preciznije je reći da je bila agresorska vojska, sila koja je sudjelovala u etničkom čišćenju i struktura odgovorna za teške ratne zločine i razaranje hrvatskih gradova.

Pogrešno imenovanje ne umanjuje zločine – ali može zamagliti karakter agresije.

Primjeri zločina JNA u Hrvatskoj

Vukovar i Ovčara

Opsada Vukovara (kolovoz – studeni 1991.) ostavila je grad u potpunosti razorenim. Nakon pada grada, iz vukovarske bolnice odvedeno je više od 200 ranjenika, civila i branitelja.

Na poljoprivrednom dobru Ovčara počinjeno je masovno ubojstvo – jedno od najtežih ratnih zlodjela na europskom tlu nakon Drugog svjetskog rata.

Škabrnja

U studenome 1991. u Škabrnji su ubijeni deseci civila, među njima starije osobe i žene. Napad je izveden uz sudjelovanje postrojbi JNA i srpskih paravojnih snaga.

Ovaj zločin simbolizira brutalnost napada na civilno stanovništvo.

Granatiranje Dubrovnika

Stari grad Dubrovnik – pod zaštitom UNESCO-a – bio je meta topničkih napada. Granatiranje povijesne jezgre izazvalo je osudu međunarodne zajednice i pokazalo razmjere vojne sile usmjerene protiv kulturne baštine i civila.

Logori i zarobljenički sustav

Brojni hrvatski branitelji i civili odvođeni su u logore na području Srbije i okupiranih dijelova Hrvatske. Svjedočanstva govore o zlostavljanjima, mučenjima i nečovječnim uvjetima.

Zašto je preciznost važna?

Hrvatska je u Domovinskom ratu vodila obrambeni rat protiv agresije.

Branitelji su branili teritorijalni integritet i pravo na samostalnost – ne kao nositelji ideoloških etiketa, nego kao vojnici i civili koji su štitili svoje domove.

Nazvati JNA “fašističkom” možda zadovoljava političku retoriku, ali povijesno preciznije je govoriti o velikosrpskoj agresiji, sustavnom kršenju međunarodnog prava i ratnim zločinima i odgovornosti.

Jer istina o Domovinskom ratu mora ostati čvrsta, dokumentirana i oslobođena pojednostavljenih etiketa.

Zločini su se dogodili.
Gradovi su razarani.
Ljudi su ubijani i odvođeni.

To su činjenice koje ne trebaju retoričko pojačavanje – nego dosljedno i jasno imenovanje odgovornosti.