Kolone lijesova – istina koju nitko ne može relativizirati
MEDVED PODIGAO PRAŠINU: Je li JNA bila “fašistička” – ili brutalna agresorska sila?
Provjereno.info je online medij iz Banja Luke , objavio je slijedeće: Sramna izjava hrvatskog ministra: "JNA bila fašistička", ne znamo zašto bi to bilo sramno, ako se prisjetimo uloge JNA u Domovinskom ratu:
Izjava potpredsjednika Vlade i ministra hrvatskih branitelja Tomo Medved da je “tzv. Jugoslavenska armija u Domovinskom ratu bila fašistička” izazvala je burne reakcije u javnosti.
No ključno pitanje nije je li JNA počinila zločine – jer o tome nema spora – nego je li politički i povijesno ispravno koristiti pojam “fašizam” za vojsku koja je bila instrument velikosrpske agresije na Hrvatsku.
JNA – oružje agresije, a ne ideološka metafora
Jugoslavenska narodna armija tijekom 1991. i 1992. godine djelovala je kao ključni vojni alat politike Slobodana Miloševića. Formalno jugoslavenska, u praksi je postala produžena ruka velikosrpskog projekta.
Nazivati JNA “fašističkom” može zvučati politički efektno, ali povijesno gledano – preciznije je reći da je bila agresorska vojska, sila koja je sudjelovala u etničkom čišćenju i struktura odgovorna za teške ratne zločine i razaranje hrvatskih gradova.
Pogrešno imenovanje ne umanjuje zločine – ali može zamagliti karakter agresije.
Primjeri zločina JNA u Hrvatskoj
Vukovar i Ovčara
Opsada Vukovara (kolovoz – studeni 1991.) ostavila je grad u potpunosti razorenim. Nakon pada grada, iz vukovarske bolnice odvedeno je više od 200 ranjenika, civila i branitelja.
Na poljoprivrednom dobru Ovčara počinjeno je masovno ubojstvo – jedno od najtežih ratnih zlodjela na europskom tlu nakon Drugog svjetskog rata.
Škabrnja
U studenome 1991. u Škabrnji su ubijeni deseci civila, među njima starije osobe i žene. Napad je izveden uz sudjelovanje postrojbi JNA i srpskih paravojnih snaga.
Ovaj zločin simbolizira brutalnost napada na civilno stanovništvo.
Granatiranje Dubrovnika
Stari grad Dubrovnik – pod zaštitom UNESCO-a – bio je meta topničkih napada. Granatiranje povijesne jezgre izazvalo je osudu međunarodne zajednice i pokazalo razmjere vojne sile usmjerene protiv kulturne baštine i civila.
Lovas – jedan od najmonstruoznijih zločina JNA u Domovinskom ratu
Ako se traži jedan zločin koji do kraja razotkriva brutalnost i zločinački karakter JNA, onda je to Lovas (listopad 1991.) – zločin koji se po svojoj svireposti i namjeri ubrajа među najgore ratne zločine počinjene u Europi nakon Drugog svjetskog rata, a o kojem se i danas govori premalo.
Što se dogodilo u Lovasu?
U listopadu 1991. selo Lovas u istočnoj Slavoniji okupirale su postrojbe Jugoslavenska narodna armija zajedno sa srpskim paravojnim snagama. Nakon ulaska u selo započinje sustavni teror nad civilnim stanovništvom.
Vrhunac zločina dogodio se kada su hrvatski civili – mještani sela – pod prisilom natjerani da hodaju kroz minsko polje koje je prethodno postavila JNA, civili su tjerani bez ikakve zaštite, mine su eksplodirale pred njihovim očima, ljudi su komadani, ranjavani i ubijani, a preživjeli su svjedočili da su morali nastaviti hodati dok su oko njih ginuli susjedi, prijatelji i članovi obitelji
U tom zločinu ubijeno je najmanje 21 civil, a ukupno je u Lovasu tijekom okupacije stradalo 70 civila.
Ovo nije bila “kolateralna šteta” – ovo je bio zločin s namjerom
Lovas nije bio borba.
Lovas nije bio vojni cilj.
Lovas nije bio “slučajna tragedija”.
To je bio plansko mučenje civila, svjesno korištenje mina kao oružja za ubijanje nenaoružanih ljudi i čisti ratni zločin i zločin protiv čovječnosti.
Natjerati civile u minsko polje znači svjesno poslati ljude u smrt. To nema nikakve veze s ideologijom, a još manje s ratnom nuždom.
Zašto je Lovas ključan za razumijevanje JNA?
Lovas razbija sve mitove da je JNA “čuvаla mir”, da je “razdvajala sukobljene strane” i da su zločine činili samo “neodgovorni pojedinci”
Bez logistike, zapovjedne odgovornosti i potpune kontrole teritorija – ovakav zločin nije moguć.
Lovas pokazuje da JNA nije bila samo agresor, nego aktivni sudionik i sukrivac u najtežim zločinima nad civilima.
Zašto se o Lovasu šuti?
Zato što je Lovas previše jasan, previše dokumentiran i previše brutalan da bi se relativizirao.
U Lovasu nema “sivih zona”.
Nema “dvije strane”.
Nema ideoloških etiketa koje mogu oprati krv.
Postoji samo istina:
civili natjerani u minsko polje – i država koja za taj zločin nikada nije platila punu cijenu.
Logori i zarobljenički sustav
Brojni hrvatski branitelji i civili odvođeni su u logore na području Srbije i okupiranih dijelova Hrvatske. Svjedočanstva govore o zlostavljanjima, mučenjima i nečovječnim uvjetima.
Zašto je preciznost važna?
Hrvatska je u Domovinskom ratu vodila obrambeni rat protiv agresije.
Branitelji su branili teritorijalni integritet i pravo na samostalnost – ne kao nositelji ideoloških etiketa, nego kao vojnici i civili koji su štitili svoje domove.
Nazvati JNA “fašističkom” možda zadovoljava političku retoriku, ali povijesno preciznije je govoriti o velikosrpskoj agresiji, sustavnom kršenju međunarodnog prava i ratnim zločinima i odgovornosti.
Jer istina o Domovinskom ratu mora ostati čvrsta, dokumentirana i oslobođena pojednostavljenih etiketa.
Zločini su se dogodili.
Gradovi su razarani.
Ljudi su ubijani i odvođeni.
To su činjenice koje ne trebaju retoričko pojačavanje – nego dosljedno i jasno imenovanje odgovornosti.
Izvor:Portal dnevnih novosti
Autor: Dražen Šemovčan Šeki/Foto: privatni album
