Korona virus – početak sotonskog plana sijanja politike straha
Sa pojavom i širenjem opasnog virusa Covid-19 započela je u svim zemljama politika utjerivanja straha. Ta se politika širi iz jednog centra moći. Ona nije bezazlena. Neće stati ni ako se već sutra sve zemlje riješe korona virusa. U pripremi su već drugi potezi sijanja straha kod ljudima – pomoću ekonomske krize, „malih“ ratova, vjerojatno još nekog soja korone i slično. Je li svrha čipiranje ljudi, siromaštvo, bijeda, porobljavanje?
Politika
Politika je umijeće i aktivnost javnog djelovanja u svrhu općih poslova zajednice. To su postupci koji se očituju u organiziranim oblicima društvenog djelovanja. Politikom se reguliraju odnosi u društvu, odnosi među institucijama. Izraz politika izvodi se iz grčke riječi polis (antički grad i država ), politička zajednica. Od antičkih vremena politika je usmjerena na opće i javno dobro. Iz nje su isključeni partikularni, privatni, individualni, pojedinačni ciljevi. U antičkome svijetu politika je zastupala ideje općeg dobra, pravednost i opće koristi. Etika nije bila odvojena od politike. Ono što je etika značila za pojedinca, značila je i za zajednicu. Prijelazom iz srednjega vijeka u novi vijek zamijećen je etatizam kao način vladanja, to jest politika koja koristi sva sredstva moći i vlasti kako bi se održala na životu. S etatizmom politika se počinje odvajati od etike. Na red počinju dolaziti razne tehnike vladanja. U XIX. i XX. stoljeću prevladala su tri shvaćanja politike: 1) politika je sve ono što čini država, 2) politika je umijeće vladanja, vođenja različitih skupina i stranaka, i 3) politika je sudjelovanje u utjecaju i moći, ta podjeli te moći. Prevladala je svijest o monopolističkom shvaćanju moći, o politici kao tehnici moći.
Tjeskoba – strah
Postoje dva pojma koja su za filozofe i filozofiju istoznačna, a to su strah i tjeskoba. Pa tako filozofi radije spominju i analiziraju tjeskobu, negoli strah. Tjeskoba je za njih općenito duševno stanje povezano s neugodom i fizičkim simptomima. Ona je egzistencijalni strah. Pojam tjeskobe javlja se, filozofski gledano, u gnozi i kršćanstvu. Tjeskobu se u filozofskim okvirima počinje stručno analizirati s filozofom Kierkegaardom. On je svoju filozofsku analizu iznio u spisu „Pojam tjeskobe“. Tjeskobu se kasnije počinje shvaćati kao gubitak vlastitog bitka u vremenu i prostoru. Strah se javlja kada se osjećamo ugroženo. Čovjek često odlazi u osamu jer se mora prilagoditi vladavini većine koja diktira javno mišljenje. Prava demokracija razlikuje se od izopačene po tome što pojedinac ima slobodu odlučivanja i što je u njoj osigurana čovjekova individualnost. Ako se neki sustav zove demokracija, a toga nema, onda je na djelu despotizam ili tiranija. To se događa kada su društvene organizacije jedini izvor i pokretač kolektivnog djelovanja.
Politika straha i njezino kruženje u javnom životu
„ Politika straha je ispravno opisana kao projekt manipulacije kojem je svrha neutralizirati nesuglasje u javnosti. To je točno, ali treba reći da je to također i mantra koju razdvojena elita stalno ponavlja i koja predstavlja njezin odgovor u okolnostima izolacije. Jedna od draži politike straha jest u tome što one koji ju provode u djelo oslobađa obveze da kažu što ona uistinu predstavlja……. Nakon 11. rujna politika straha postala je zajednička točka političkih i financijskih elita i učinila je Bushevu administraciju moćnom, kaže jedan kritičar iz akademskih krugova. Za neke komentatore i sama činjenica da je Bush pobijedio na izborima 2004. godine svjedoči o velikoj moći politike straha.
Parlamentarni izbori 2005. u Britaniji
Tijekom razdoblja prije parlamentarnih izbora u Britaniji 2005. godine, komentatori su prihvatili politiku straha kao okvir kojim su tumačili sva zbivanja. „ Politika straha prožima ovu zemlju“, kazao je Tony Travers, politolog na London School of Economics…… Nekoliko dana prije održavanja izbora, Rowan Williams, kanterburški nadbiskup izašao je u javnost s otvorenim pismom u kojem je tražio da sve stranke prestanu poticati politiku zasnovanu na strahu. „Unatoč najboljim namjerama, izborna kampanja se ubrzo može pretvoriti u natjecanje tko će u što većoj mjeri zastrašiti birače“, kazao je nadbiskup. Za vtijeme izborne kampanje kandidati su se međusobno optuživali za igranje na kartu straha, a tijesna povezanost politike i straha dotad je već postala neporecivom činjenicom.
Frank Furedi „ Politika straha“, Izdanja Antibarbarus- Zagreb 2008., Pasusi, str. 162, 163 i 164.
Što je politika straha i tko je „proizvodi“
Imam dojam, a mislim da se ne varam, da nisam u zabludi ako kažem da smo iz dana u dan sve bliže tiraniji ili despotizmu. Sve smo dalje od one idealne, antičke demokracije polisa, u kojoj je političarima na prvome mjestu bilo opće dobro. Kako? Ako pogledamo našu domaću scenu iz posljednjih dvadesetak godina, u prvi su plan iskakale stranačke oholosti i ciljevi (i lijevih i desnih i onih koji za sebe kažu da su centar). Iza te stranačke oholosti i bahatosti iskočile su razne afere krađe javnog dobra. Miljama smo daleko od antičkog shvaćanja politike i katoličkog socijalnog nauka. Svjetska i EU scena slična je, i možda još gora. EU briše suverenost svojih članica jednom rukom, kao učenik spužvom prljavu ploču. Koje li tiranije! Kojeg li nepoštivanja nacionalnih entiteta, a da ljude ni ne spominjemo. Globalizam na silu. Europeizam na silu. I to onakav kakav mi preporučamo. A tko ste to vi? Šačica intelektualnih mediokriteta koji imaju moć i vlast. Mi ćemo odrediti koliko ćete trsova zasaditi, koliko ribe godišnje uloviti. Despotizam i tiranija. Briga nas, mi smo EU moćnici. Što za nas EU moćnike znači što će netko morati uništiti svoj vinograd i dobiti euro po izvađenom trsu sa svoje parcele. A na gro planu, planu planeta zemlja? Baš nas briga za katoličanstvo koje je donijelo i ostvarilo kršćansku kulturu u većini svjetskih zemalja, baš nas brika za eko sustav. Želimo imati jednu vladu, jednu vjeru zasnovanu na New Ageu čije je temelj sotonizam. Jer, „majka moderne duhovnosti“ Helena Blavatsky, i pokreta New Age rekla je: „Sotona je taj koji je jedini bog našeg planeta, i to jedini bog“. Za politiku koja tvrdi da broj ljudi na zemlji treba smanjiti bolestima, malim ratovima, ekonomskim krizama i glađu, i na druge načine, za 50%. Možemo sa sigurnošću reći da je to čisto djelo Sotone. To više nije ni despotizam ni tiranija nego bezumlje koje ne staje i koje će nastaviti sijati strah. Strah i tjeskobu u ljudima i narodima, ako se vjerom u Boga i drugim sredstvima ne okrenemo protiv njih. Kakav čovjek, kakvo Božje stvorenje, kakva etika i ljudsko dostojanstvo? Mi ćemo čipirati sve ljude kao pse i mačke. Hoćemo na profinjen i gotovo bezbolan medicinski način čipirati svakog čovjeka i, normalno, postati jedina svjetska vlada, Sotonini tirani, bogovi podzemlja, bolesni umovi. Neka nam pomogne Svemogući Bog, i neka nas zagovara Blažena Djevica Marija, Majka Crkve.
