KULMINACIJA KRIZE ‘Teheranu se omaknuo veliki gaf. Zapad možda više nema izbora nego napasti Iran!‘
Za ugledni britanski list piše John Bolton, bivši veleposlanik SAD-a pri UN-u i bivši savjetnik SAD-a za nacionalnu sigurnost
Napadi Hutija na komercijalne brodove i brodove američke mornarice u Crvenom moru prijete globalnom gospodarstvu, ugrožavajući ključnu trgovačku rutu Sueskog kanala.
Kao da nije bilo dovoljno 14 takvih napada protekloga mjeseca, i to direktno protiv Izraela, sada se u borbu uključio i Iran. Pentagon je 23. prosinca priopćio da je bespilotna letjelica koju je lansirao Iran pogodila trgovački brod izraelske podružnice u Indijskom oceanu.
Ovo je prvi put od 7. listopada da je Washington izravno okrivio Iran, čak i nakon više od stotinu napada na američko osoblje u Iraku i Siriji od strane šijitske milicije ovisne o Iranu. Teheran je zanijekao napad u Indijskom oceanu, ponavljajući svoju mantru da Hamas djeluje neovisno u ratu protiv Izraela.
Unatoč tome, Indija je rasporedila razarače s navođenim projektilima u regiji i traži više dokaza o razmjerima napada.
Iranski ajatolah Ali Khamenei i fotografija generala Sulejmanija
Ključna je istina da se Iran direktno upustio u ratno djelovanje protiv onoga za što je vjerovao da je izraelska meta. Iako se teško može usporediti s barbarstvom Hamasa 7. listopada, napadima Hezbollaha i Hutija te golemim zalihama oružja i obavještajnom podrškom, Teheran je sada prešao crtu oružanih neprijateljstava, piše John Bolton, bivši savjetnik bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa za nacionalnu sigurnost u osvrtu za britanski Telegraph.
Zapad bi sada morao pretpostaviti da će toga biti još više. Iran je, primjerice, nedavno zaprijetio blokadom Sredozemlja. Iranska ratobornost je pokretač potencijalne eskalacije, a ne samoobrana Zapada, piše Telegraph.
Bidenova administracija, veliki dio medija i iranski propagandisti vjerojatno će nastaviti ignorirati stvarnost onoga tko odlučuje o ovom sukobu. No, dokazi neumoljivo rastu da je masakr 7. listopada trebao poslužiti da poteče židovska krv s ciljem provedbe Sulejmanijeve strategije "vatrenog prstena", pri čemu Iran vrši pritisak na Izrael na više frontova, usmjeravajući operacije preko terorista i državnih aktera koje je naoružao, obučavao i financirao.
Kratkoročni ciljevi Irana ostaju nejasni. Je li hamasov brutalni iznenadni napad bio jednokratni potez da se vidi hoće li se izraelska vlada srušiti; procijeniti podršku Zapada Izraelu; blokirati izraelsko-saudijsku razmjenu diplomatskih odnosa; ili neka kombinacija? Je li Iran čekao da vidi je li Izrael vojno zaglavio u Gazi, a zatim odlučio svoj sljedeći korak?
Ili je Hamas jednostavno bio prvi surogat koji je Iran pokrenuo? Hezbolah od 7. listopada ispaljuje rakete i minobacače, prisiljavajući Izrael da evakuira civile iz dva kilometra širokog pojasa duž libanonske granice. Iako Hezbollah još uvijek nije pokrenuo pravi napad, pripremio je svoj arsenal, možda čekajući pogodan trenutak.
Joe Biden
Napadi Hutija i šijitskih militantnih skupina naišli su zasad na slabe i neučinkovite odgovore Zapada. Ni Hamas, ni Hutiji, ni iračka milicija još nisu potaknuli SAD ili Izrael da izravno uzvrate Iranu.
Očito je da Iran ne osjeća dovoljno veliki pritisak da zauzda svoje potrošne surogate, što dokazuje da Zapad nije pripremio uvjete za odvraćanje, čime bi potencijalno ohladio sukob.
Bijela kuća i njezini medijski stenografi beskonačno ponavljaju da ne žele eskalaciju trenutnih neprijateljstava, ali nepostojeća Bidenova strategija, utemeljena na nadi, neće uspjeti.
Samo ako Izrael, Amerika, Britanija i drugi pokažu da imaju odlučnost i sposobnost da nametnu značajne troškove Iranu, kao kaznu za njegovu agresiju, uvjerit će ajatolahe da će im eskalacija donijeti nepodnošljivu bol.
Vrlo vjerojatno da će samo izravna vojna sila, protiv ključnih ciljeva unutar Irana, nametnuti takve troškove, dokazujući Teheranu da je krivo izračunao ne samo u vezi s Iranom, nego i s Bidenom i Zapadom općenito. Zato su dokazi o izravnom iranskom napadu na komercijalni brod u Indijskom oceanu potencijalno toliko važni.
To je ishod koji Washington i London trebaju tražiti. Umjesto da tjerate Izrael na nove "stanke", "primirja", "prekide vatre" ili slično, dopustite Jeruzalemu da postigne svoj legitimni cilj eliminacije Hamasa kao vojne i političke sile. To je jedan od sigurnih načina da se ajatolasi uvjere da njihova strategija nije uspjela i da je njihov kraj možda blizu, zaključuje bivši Trumpov savjetnik.
