Legendarni Padobranac: Zapovijedao sam najelitnijom postrojbom HV-a, ali u Oluju sam vodio brigadu seljaka i radnika
Poznat je i po tome što je nakon teške bitke na Rosinjači, u obrani Osijeka 1991. godine osobno predvodio akciju izvlačenja poginulih pripadnika svoje postrojbe
Oluja je Vukovar, Škabrnja i Knin. Oluja sam ja i mojih četvero djece. Zagorje, Lika, Istra, Dalmacija, Hercegovina, Zagora, Kordun, Banija i Slavonija. Sve je to Oluja... Tim bi riječima, da ima samo 60 sekundi, mladom vojniku general u miru Mladen Mikolčević objasnio što je Oluja. Padobranac, kako ga zovu prijatelji i suborci, gostovao je u studiju Večernji TV-a u posebnoj emisiji posvećenoj 30. obljetnici vojno-redarstvene akcije Oluja. Prisjetio se svega što se događalo neposredno prije Oluje, uoči same akcije bio je u Šepurinama, u Središtu gardijskog za specijalističku obuku dočasnika Damir Tomljanović – Gavran, uz tada brigadira, a kasnije generala Antu Gotovinu.
Jedan od najdirljivijih trenutaka emisije bio je Mikolčevićev opis posljednjeg susreta sa svojim prijateljem, pukovnikom Predragom Matanovićem, prije nego što su obojica krenuli u borbe tijekom Oluje. Mikolčević se prisjetio trenutka kada je, nakon što je napustio izobrazbu najvišeg časničkog kadra Hrvatske vojske na Hrvatskom vojnom učilištu u zagrebačkoj Ilici, sreo Matanovića. "Rekao sam mu, idemo i ovo zadnje odraditi i vidimo se u slobodnoj Hrvatskoj", prisjeća se Mikolčević. "Nisam znao da ga više neću vidjeti", dodao je. Matanović je poginuo u borbama kod Petrinje, a Mikolčević je drugi dan Oluje bio teško ranjen, tako je da je oslobođenje Knina dočekao u bolničkom krevetu. Ranjen je dok su probijali dosta snažnu barikadu neprijateljskih snaga na Perjasici, Skakavcu i ušli u Vojnić, kada su oslobodili taj dio teritorija.
„Potičem iz specijalnih postrojbi Hrvatske vojske, Zbora narodne garde i bio sam dozapovjednikom i zapovjednikom najelitnijih postrojbi Hrvatske vojske, zatim gardijske brigade, kasnije sam bio i zapovjednik najjače brigade koju Hrvatska ima i najjače vatrene moći, i danas je to oklopno-mehanizirana brigada. Ali u Oluji nisam išao niti sa specijalnim jedinicama niti s gardistima, nego s pričuvnom brigadom koja je sastavljena od radnika, seljaka, naravno, i obrazovanih - inženjera i tehničara i ekonomista i nekada bivših vojnika itd., ali zapravo pričuvnog sastava koji sasvim drugačije reagira na stres ovog tipa kao što je ratna neprilika, a ratno stanje svakako nije normalno stanje.
Poznat je i po tome što je nakon teške bitke na Rosinjači, u obrani Osijeka 1991. godine osobno predvodio akciju izvlačenja poginulih pripadnika svoje postrojbe. Na pitanje kada je saznao da se Oluja sprema, kako kaže, ne može dati lak odgovor jer je, kao i mnogi drugi, sudjelovao u pripremama te iste operacije ali smatra da je samo nekoliko najbližih vojnom vrhu znalo da će do nje doći tada kada je došlo i da će se ona zvati Oluja. Govoreći o kritikama i osporavanjima Oluje, Mikolčević nije skrivao svoj stav. "Možda se u Oluji dogodio pokoji zločin, ali sigurno nije bilo sistematskih zločina", rekao je. "Naravno, bilo je i incidenata pojedinaca kojima su pobijeni dijelovi obitelji, sin, otac i majka, ali za njih odgovara pravna država", kaže. Mikolčević vjeruje da se zločini, bilo s hrvatske ili srpske strane, trebaju procesuirati, ali ističe da se ne smije zaboraviti šira slika. "Zločini su se događali i ranije, prije Oluje, od Aljmaša do Vukovara i Dubrovnika, i to su zločini koje nikada ne smijemo zaboraviti."
Pored toga, Mikolčević je spomenuo i suradnju s generalom Gotovinom, kojeg opisuje kao "izuzetnog čovjeka i vođu". "Gotovina je osoba koja nikada nije bježala od odgovornosti, ni od bilo kakvih pitanja", rekao je. "On je simbol Hrvatske vojske, i danas, kao što je bio i tada". Uspjeh provedbe Oluje povezuje s činjenicom da je Hrvatska tada bila složna, „i Gotovac, i Čičak, i Budiša, i predsjednik Tuđman, i lijevi i desni“. - Nije nije lako ubiti narod. A mi smo pojedinačno, svi koji smo tada bili na raspolaganju hrvatskom vodstvu, bili spremni dati život za Hrvatsku. Možeš ubiti mene, možeš eliminirati i mnoge druge, ali ne možeš narod – zaključio je.
