MAKSIMIR NA RUBU KATASTROFE? Cvrtila upozorava: “Ako su korištene eksplozivne naprave, ovo poprima obilježja terorizma

Nedjeljni derbi između GNK Dinamo Zagreb i HNK Hajduk Split na maksimirskom stadionu još jednom je pokazao koliko su emocije, rivalstvo i navijačka strast duboko ukorijenjeni u hrvatski nogomet. No ono što se dogodilo ispod sjeverne tribine, na kojoj se nalazilo oko 10.000 navijača, daleko nadilazi granice navijačkog folklora i otvara ozbiljna pitanja sigurnosti, odgovornosti i mogućih kaznenih posljedica.

Bakljade, dimne zavjese i koreografije desetljećima su dio derbija između Dinama i Hajduka. Međutim, trenutak kada je ispod tribine izbio požar više nije pitanje “navijačkog spektakla”, nego ozbiljno upozorenje koliko malo nedostaje da sportski događaj preraste u tragediju s nesagledivim posljedicama.

Prema službenom izvješću Policijska uprava zagrebačka, utakmica odigrana 9. svibnja na stadionu Maksimir bila je proglašena susretom visokog rizika te je osiguranje provedeno uz koordinaciju Stožera za osiguranje utakmica visokog rizika Ravnateljstva policije. U osiguranje su bile uključene i druge policijske uprave, kao i značajne policijske snage i tehnika kako bi susret sa sigurnosnog aspekta prošao bez većih incidenata.

Unatoč tome, policija je prije, tijekom i nakon utakmice pronašla ukupno čak 215 komada pirotehničkih sredstava, od čega je 88 komada otkriveno već tijekom protueksplozijskog pregleda stadiona prije početka utakmice. Taj podatak dodatno otvara pitanje kako je ostatak pirotehnike ipak završio unutar tribina i među tisućama gledatelja.

Zbog različitih prekršaja policija je privela ukupno 60 navijača – 37 domaćih i 23 gostujuća. Većina je privedena zbog posjedovanja pirotehničkih sredstava, dok su ostali evidentirani zbog alkohola, zabranjenih predmeta i narušavanja javnog reda i mira.

No ključni trenutak dogodio se nedugo nakon početka utakmice kada je na sjevernoj tribini planuo veliki transparent. Požar su morali gasiti vatrogasci, dok policija provodi kriminalističko istraživanje radi utvrđivanja svih okolnosti događaja.

I upravo tu prestaje priča o “navijačkom folkloru”, a počinje pitanje moguće kaznene odgovornosti.

Jer podmetanje ili izazivanje požara ispod tribine pune ljudi nije samo prekršaj iz Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima. U određenim okolnostima takav čin može predstavljati osnovu za sumnju na počinjenje ozbiljnog kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom.

Posebno zabrinjava činjenica da se incident dogodio na stadionu koji je bio pod posebnim režimom osiguranja i pod stalnim audio-video nadzorom. Policija je potvrdila da je sukladno članku 79. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima provodila snimanje i fotografiranje javnog okupljanja, tribina i prilaznih pravaca upravo radi dokumentiranja mogućih protupravnih ponašanja.

Sada ostaje pitanje: tko će snositi odgovornost ako se utvrdi da je živote tisuća ljudi ugrozila organizirana i svjesna radnja pojedinaca?

Jer jedno je zapaliti baklju kao simbol navijačke strasti. Sasvim drugo izazvati požar pod tribinom prepunom ljudi gdje je samo nekoliko minuta panike moglo izazvati stampedo, gušenje dimom ili tragediju kakvu hrvatski sport ne pamti.

Ovaj incident još jednom pokazuje da hrvatski nogomet više ne može ignorirati sigurnosne rizike skrivajući ih iza riječi “atmosfera” i “navijačka tradicija”. Granica između navijačkog spektakla i ozbiljnog ugrožavanja života očito je opasno tanka.

Za mišljenje o sigurnosnom aspektu događaja na maksimirskom derbiju između GNK Dinamo Zagreb i HNK Hajduk Split pitali smo stručnjaka za sigurnost Željko Cvrtila, mr. krim.:

Kako je moguće da je zapaljiva naprava ili više njih uneseno i pripremljeno unaprijed unutar stadiona?

„Radi se o očitom propustu prije svega zaštitara za što je odgovoran sam organizator utakmice, a onda i policije koja je u konačnici odgovorna za sprječavanje počinjenja prekršaja i kaznenih djela, a koja se očituju u paljenju predmetnog transparenta.“

Je li zaštitarska služba ili policija uopće provela detaljan pregled tribina i infrastrukture prije otvaranja stadiona?

„Za pregled posjetitelja zadužena je zaštitarska tvrtka (koja god bila angažirana u ovom slučaju), a policija eventualno asistira tim pregledima ukoliko dođe do odbijanja ili sukobljavanja posjetitelja sa zaštitarima. No, zabranjena sredstva mogu se unijeti direktno kod ulaska posjetitelja, skrivanjem u odjeći ili predmetima koji se mogu unijeti ili ranije prije utakmice prilikom opskrbe stadiona s hranom, pićem ili drugim potrepštinama, te skrivanjem zabranjenih rekvizita unutar stadiona na unaprijed dogovorenim mjestima gdje ih onda navijači pokupe. Također, moguće je i unošenje putem klupskih zaposlenika koji ne podliježu rigoroznim pregledima na ulazima.

To znači da se propust ili namjerni propust mogao dogoditi na više razina, ne samo prilikom neposrednog ulaska posjetitelja. Nije tajna da često pojedini zaposlenici klubova, pa i sami dužnosnici, kao i pojedini zaposlenici, pa čak i sami rukovoditelji ili vlasnici, surađuju ili „surađuju“ s pojedincima iz navijačkih skupina i izvršavaju njihove zahtjeve za unosom nedozvoljenih stvari na stadione.“

Je li policija imala informacije o mogućim sigurnosnim rizicima i jesu li poduzete sve preventivne mjere?

„Teško je reći je li policija imala saznanja da će netko zapaliti transparent, posebice o načinu zapaljenja jer da je imala tu informaciju sigurno bi ranije reagirala i to spriječila. Glede preventivnih mjera, očito su poduzete, no vidljivo je da su bile nedovoljne jer da su bile potpune, do ovog događaja ne bi došlo.“

Tko snosi odgovornost za potencijalno ugrožavanje života tisuća gledatelja?

„Izravnu odgovornost snosi počinitelj koji je zapalio transparent, a nakon toga organizator i posredno zaštitari i policija. No da bismo mogli govoriti o krivnji pojedinca ili organizacija, treba prvo utvrditi počinitelja i način počinjenja što će onda otkriti odgovornost svih u lancu odgovornih za osiguranje utakmice.“

Imamo li dovoljno educirane i profesionalno osposobljene ljude za osiguranje utakmica visokog rizika?

„Mislim da ima, samo treba poduzeti dodatne mjere koje se ne mogu svesti samo na postavljanje zaštitara i policije na ulaze i kontrolne pozicije nekoliko sati prije utakmice. Mjere treba poduzeti puno ranije i to unutar klubova i navijačkih skupina, u čemu potencijalno ima posla i za SOA-u. Vidljivo je i ozbiljno zakazivanje sudstva koje ovakve vrlo rizične sigurnosne incidente blago sankcionira, uglavnom bez zatvorskih sankcija.“

Koliko još ozbiljnih incidenata treba dogoditi da bi sigurnost na stadionima postala prioritet, a ne tek reakcija nakon skandala?

„Bojim se da dok netko ne pogine, nažalost državni sustav se s ovim problemom neće ozbiljno suočiti. Ovdje se već duže ne radi o uobičajenom navijačkom rivalstvu, nego ozbiljnom pokušaju ugrožavanja i to potencijalno većeg broja ljudi, posebice ako su točne informacije o postavljanju eksplozivnih naprava i njihovo aktiviranje na daljinu, neovisno o tome jesu li one služile samo za paljenje transparenta ili se radilo o ozbiljnim eksplozivnim napravama čije je aktiviranje spriječeno, kako pišu neki mediji.

Ukoliko se radilo o takvim eksplozivnim napravama, onda se ovdje vrlo izvjesno radi o pokušaju terorizma. Kako god, sigurnosni sustav Republike Hrvatske ozbiljno bi se trebao pozabaviti, sada valjda svima vidljivim, namjernim izazivanjem ozbiljnih sukoba između sjevera i juga Hrvatske, s ciljem izazivanja dodatne netrpeljivosti, mržnje pa i sukoba koji bi se proširili i izvan navijačkih skupina, a što u konačnici može ugroziti i jedinstveno funkcioniranje države.

Stoga MUP i SOA moraju žurno reagirati, pronaći počinitelje, uhititi ih i prijaviti, a javnost izvijestiti o tome što se točno dogodilo kako dezinformacije same po sebi ne bi izazvale nove sukobe. Sud također treba žurno djelovati primjenjujući sve moguće sankcije koje su mu zakonski na raspolaganju.“

Kazneni zakon Republike Hrvatske jasno propisuje da “dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom” predstavlja ozbiljno kazneno djelo (čl. 215. KZ-a). Uz to, Zakon o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima precizno definira odgovornost organizatora, zaštitarskih službi i svih uključenih u sigurnosni sustav, posebice kroz članke 5. i 14.

Sjetimo se samo slučaja “svastike” na Poljudu 2015. godine, kada je također postavljeno pitanje kako je moguće nesmetano djelovanje unutar stadiona. Motiv je tada bio drugačiji, ali sigurnosna poruka identična – sustav ima ozbiljne rupe. Nažalost, čini se da iz tih propusta nismo naučili gotovo ništa.

Maksimir jest infrastrukturno dotrajao stadion, ali loši zidovi i derutne tribine ne mogu biti opravdanje za lošu sigurnosnu pripremu. Jučerašnji događaj mora biti prijelomna točka. Sve drugo značilo bi svjesno čekanje trenutka kada će posljedice biti puno teže od dima i panike.