MANJINSKA PRAVA ILI MANJINSKE PRIVILEGIJE: Brojke koje ruše narativ o ‘ugroženosti’

“PAD ILI RAST? RAST! Zašto SNV i Novosti dobivaju sve veći novac iz državnog proračuna – privilegija ili potreba?”

U javnoj raspravi koja je nedavno ponovno potekla nakon što je predsjednik Srpsko narodno vijeće (SNV) Boris Milošević oštro reagirao na odluku Savjet za nacionalne manjine da smanji sredstva tjedniku Novosti, još se jednom otvorilo pitanje: radi li se o smanjenju financiranja i ugrozi manjinskih prava ili o nekom drugom fenomenu? Milošević je tu odluku nazvao “presedanskom” i “napadom na slobodu govora”, ali analiza dostupnih podataka pokazuje kompleksniju sliku – i to ona u kojoj se ukupno financiranje ne smanjuje, nego značajno povećava. 

Analiza – Smanjenje jedan izvor, ali rast ukupnih sredstava

Istina je da su Novosti iz Savjeta za nacionalne manjine dobile manje novca u 2025. nego prethodne godine; iznos je pao s oko 610.000 € na 400.000 €. No to nije kraj priče – drugi državni izvor, Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, gotovo je udvostručio svoja izdvajanja za Novosti, pa će ukupna sredstva iz državnog proračuna za Novosti u 2025. iznositi oko 1,1 milijun eura. Samo za medij Vida TV iz Ureda je odobreno približno 1,39 milijuna eura. 

Drugim riječima, iako je jedan izvor povukao dio novca, država ga je time preusmjerila kroz drugo proračunsko poglavlje – što znači ne smanjenje, nego rast ukupne potpore.

Širi kontekst: financiranje SNV-a danas vs. prije deset godina

Još indikativniji je širi financijski trend. Podaci iz Ministarstva financija pokazuju da je ukupno financiranje SNV-a iz državnog proračuna u 2025. znatno veće nego prije deset godina – s oko 1,65 milijuna eura u 2017. godini na više od 22 milijuna eura do kolovoza 2025., a nekolicina izvora tvrdi da bi to mogao biti i iznos veći od 25 milijuna eura u cijeloj godini. U deset godina sredstva su narasla i više od 1200 %.

To je rast koji nadilazi običan trend financiranja civilnih udruga – i ukazuje na dramatično povećanje uloge i opsega javnih sredstava koje SNV koristi.

Zašto toliko financiranja?

Ključni elementi koji objašnjavaju razloge rasta:

Ustavna i zakonska obveza zaštite manjina
SNV je institucionalni predstavnik srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj i njegov rad je (prema Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina) zajamčen kao oblik samouprave i kulturne autonomije. Takav status omogućuje mu pristup programima državnih institucija predviđenim za manjinsku zaštitu i promicanje prava. 

Širok spektar programa i partnerstava
SNV ne prima samo financiranje kroz Savjet za nacionalne manjine, već sredstva dolaze i iz Ureda za ljudska prava, ministarstava (pravosuđa, znanosti, obrazovanja, uprave) i trećih izvora kroz međunarodne fondove (EU, europske organizacije, nevladine fondacije).

Projekti i kapaciteti izvan medija
Osim medija, SNV upravlja nizom programa – od kulturno-edukativnih aktivnosti do Centra za razvoj i investicije, koji potiče razvoj lokalnih zajednica. Takvi programi mogu opravdavati veću potporu, ali isto tako otvaraju pitanje je li obim sredstava u skladu s realnim potrebama, osobito s obzirom da Srbi čine oko 3,20 % ukupnog stanovništva Hrvatske prema posljednjem popisu stanovništva. (izvor: dzs.gov.hr )

Politički, društveni i medijski utjecaj

Financiranje medija poput Novosti ne služi samo očuvanju manjinskog jezika i kulture, već i osigurava prostor za komentare i kritike o političkim temama. Kritičari takvog financiranja ističu da to može dovesti do situacija u kojima mediji koji primaju milijunski državni novac postaju strujna ili ideološka platforma, umjesto isključivo kulturno-jezične institucije. 

S druge strane, zagovornici prava manjina ukazuju da ukidanje ili smanjenje financiranja takvih medija može predstavljati ugrozu pluralizma i slobode izražavanja – zakonski zaštićenog prava.

Transparentnost i dvojaki standardi

Iako se SNV financira kroz ugovore i izvješća koje državne agencije nadziru, transparentnost i odgovornost trošenja javnih sredstava često su predmet kritika. Dio javnosti smatra da je financiranje neuobičajeno veliko i netransparentno, što otvara sumnje o političkom pogodovanju i neravnomjernom tretmanu u odnosu na druge civilne i kulturne institucije.

Brojke pokazuju da financiranje SNV-a i njegovih medijskih partnera, poput Novosti i Vida TV-a, ne pada, nego kontinuirano raste. Iako se u pojedinim stavkama mogu javiti prilagodbe, ukupni trend ukazuje na znatno povećanje ukupnih javnih sredstava koje ta organizacija prima. To upućuje na to da je reakcija poput “financijskog gušenja” medija politički retorički instrument, a ne objektivna analiza financijske dinamike.

Pitanje ostaje – je li takvo financiranje opravdano s obzirom na veličinu i potrebe srpske manjine u Hrvatskoj? I treba li se u javnoj i zakonodavnoj sferi ponovno razgovarati o kriterijima dodjele i transparentnosti državnih sredstava manjinskim organizacijama?

Ovo su pitanja koja zaslužuju detaljnu javnu raspravu, a ne samo političke i medijske retorike.