MARCEL HOLJEVAC: Vukovar ih podsjeća na moralni i vojni slom, zato im smeta da ga obilježavamo

Novine pišu da su “desničari bijesni” i “divljaju” zbog Dežulovićevog teksta “J.. vas Vukovar”. Koliko ja vidim, jedino je on bijesan i divlja, cijeli taj tekst je jedno bjesnilo i divljanje.

I to piše lik koji je u Vukovar ušao s “oslobodicima” i vozio se džipom JNA okolo i potezao rakijicu s nekim “Bogoljubom” dok su drugi bogoljubi okolo klali, pa i njegove kolege novinare. Kaže, predstavio se kao novinar „iz Splita” (srpskog, valjda) i pustili ga da se vozi s njima. Nisu ga upucali ni nabili nogom u guzicu, nego ono, ajde malo s nama u obilazak „oslobođenog grada”. Ma hajde. Nismo baš tako naivni.

S jedne strane je odvratan, s druge je gušt vidjeti koliko ga Vukovar boli i muči. Dežulović je s ovom kolumnom otišao još korak dalje u primitivizam. Jer, j..ati nekom mjesto masovnog pokolja i nacionalne tragedije – ali i ponosa – je krajnji neukus. Sve za malo pažnje i čitanost!

Neka vam smeta

No od njega se i očekuje tako nešto. Ali sad i cijela HND bulumenta bjesni, skupa s hrvatskim dušebrižnicima od Bojana Glavaševića do Saše Lekovića, zajedno s Borom. Smeta im što se obilježava Vukovar. Pa jasno da ih smeta, jer ih stalno netko podsjeća na njihov potpuni vojni slom i moralni odron. Vukovar je bio posljednji čavao u lijes ideje jugoslavenstva, i zabili su si ga sami. A smeta im i što Hrvatima smeta da im netko psuje svetinje. Leković nam ne j…e samo Vukovar, nego i Hrvatsku, piše „j..a vas ovakva Hrvatska”. Iz Vučićeve Srbije, oko koje EU polako gradi sanitarni kordon.

Sama činjenica da je Srbin iz Beograda tako nešto napisao o Hrvatima, k tome tip koji je jedno vrijeme lijepo zarađivao u Hrvatskoj kao čelnik udruge čiji brojni članovi inače voli seruckati po Hrvatima s manje ili više prikrivenih pozicija velikosrpskog i jugoslavenskog nacional-šovinizma, je krajnje skandalozna. Inače ako ste ga zaboravili, to je onaj oko kog se digla ogromna frka jer je optužio „ustaše” da su mu prepilili vijak na „točku”, bar mu je tako rekao njegov automehaničar u Rumi ili Staroj Pazovi, vjerojatno član Dveri. Naravno, policija nije našla ništa. A istina, j…la nas ovakva Hrvatska kad „dobronamerne” sakrivene iza maske jugoslavenstva postavljamo na čelo Hrvatskog novinarskog društva! Doduše, velik dio tog društva čine Lekovići i oni koji bi to htjeli biti.

A onda kreće medijsko zgražanje: „Isuse, oni mrze, napadaju Dežulovića, slobodu govora”. Ma neka njemu sloboda govora. Dapače, lijepo ga je gleadati u njegovom jadu zbog Vukovara i njegove „sakralizacije”. Sakraliziran je i Jasenovac, i Srebrenica, jer su to mjesta masovnog stradanja. I trebaju biti, to je ljudski, to je normalno. Civilizirani i dobronamjerni ljudi obilježavaju grobove onih koji su stradali za njihovu slobodu i iskazuju im poštovanje. Divljake i barbare nije briga, a neprijateljima smeta.

Sloboda govora svima, ne samo njima

Ali kad nekom opsujete javno mater ili bilo koju svetinju, onda mu morate dati i pravo da vam vrati istom mjerom. Inače nije sportski. Sloboda govora podrazumijeva odgovornost za izgovoreno, i spremnost da se snosi predvidive posljedice u vidu zgražanja i osude javnosti. Opsujte nekom u Teksasu Alamo pa vidite kako ćete proći. Dobro ako ne budu pucali na vas, tamo su svi naoružani. Tko nije spreman suočiti se s osudom javnosti, ne treba toj javnosti psovati ono što je većem dijelu te javnosti na neki način sveto ili važno. Treba paziti što govori. Tko jest, ima pravo govoriti što ga volja.

Ali oni bi da Bora ima pravo svima psovati sve, u ime slobode govora, ali ne bi dali tu istu slobodu drugima, jer oni kad mu uzvrate, „oni mrze”. Bora je tekst napisao iz ljubavi, kažu, on samo brine za Vukovar, iskreno, on bi eto, kaže u svojoj interpreteativnoj izjavi (koja ne sadrži ispriku) kako mu je to bila namjera, a ne frustracija zbog otkazivanja koncerta Radi Šerbedžiji i izgubljenog rata. Priče za malu djecu. Znano na čijoj su strani bili svi koji ga sad podržavaju. A biti neutralan u obrambenom ratu, znači biti na strani agresora, točka. Tim više ako ste tijekom rata pisali protiv strane koja se brani, brinući tobože za demokraciju i ljudska prava. Kojih u primitivnom i zatucanom Splitu nije bilo, pa je Bora odselio u kozmopolitski Beograd, metropolu demokracije i ljudskih prava, i pisao o ustašizaciji Hrvatske dok su mu četnici praktički pod beogradskim prozorom tražili rehabilitaciju Draže, a osuđeni ratni zločinac Šešelj sjedio u parlamentu.

No još su jači oni koji nam sad tumače kako kockoglavi ognjištari nisu razumjeli dubinu misli intelektualca Dežulovića. Njegove stvarne intencije. Skupa s Pupovcem, koji je žestoko – i licemjerno – osudio Bujančev mali socijalni ekspriment, kad je preinačio Borin tekst zamijenivši Vukovar Jasenovcem. Kako se usuđuje vratiti istom mjerom? To je fašizam i govor mržnje! Kad mi to radimo, onda nije. A onda će svi oni doći u Jasenovac i pričati kako im je tamo ubijeno pet djedova i osam baka svakom. Priče o milijun ubijenih Srba i agitprop uradci tipa „Dare” nisu eksploatacija? Pa i Amerikancima su se zgadili s tako primitivnom propagandom.

Hrvatski dušebrižnici

Razumjeli smo ih, a i oni su, makar se prave da nisu. Dosta je vidjeti tko je stao na Borinu stranu, sve sami „prijatelji Hrvatske”. Pored Lekovića tu je i „ja.ne.mrzim” (četnike, ali baš ne voli one koji su se protiv njih borili) Bojan Glavašević koji drobi o „plinsko bocaškim brigadama”. Pa on je sam potaknuo prosvjed branitelja kad je na tribini Documente rekao da su svi PTSP-ovci simulanti, i zapitao „kako to da Srbi nemaju PTSP”, sugerirajući kakao eto Hrvate muči savjest zbog pokolja nedužne srpske nejači i agresije na goloruku JNA. I zanemarujući da Srbi i te kako imaju PTSP iz rata, samo im ga njihova država ne priznaje – jer nije ratovala, naravno.

No ako laže koza, ne laže rog. Kriptočetničija i ona prava četničija iz Srbije masovno komentira Borin tekst, oduševljena što je konačno Hrvatima netko rekao kako je laž da je JNA napala Hrvatsku i kako su Srbi nedužne žrtve. Kao što ne bismo smjeli slaviti Oluju, ne bismo, kažu, ni Vukovar. Jer njih to vrijeđa.

A vrh licemjerja su mudroseri iz Indexa, koji u tekstu „Do kad ćemo biti opsjednuti ratom” pišu kako je svaki dan neka ratna obljetnica, uz nju i misa, živimo u prošlost, dokle više, strava i užas. Par dana ranije su objavili članak “Na današnji dan partizani su oslobodili Split”. To nije problem. Valjda zato jer nije bilo mise. A i za koga bi je bilo, u tom oslobađanju nitko nije poginuo, osim onih koje su oslobodioci strijeljali. „Neprijatelj nije pružio nikakav otpor”, kažu. Stvarno, velika i važna pobjeda.

No istina, ne treba Bori vraćati istom mjerom, spuštati se na taj psovački nivo. Od njega se, uostalom ništa drugo nije niti očekivalo. Ali tragedija je što ga podržavaju mediji, Faktograf, pa i dio javnosti koji iz nekog razloga želi biti „progresivan”. No Bora je zapravo samo primitivan, tko bi njegove tekstove uopće čitao da nisu puni psovki, vulgarnosti, riječi kojima nije mjesto u javnoj, pisanoj komunikaciji? Skandaliziranje javnosti i odbacivanje dobrog ukusa je obično dobar način da se privuče pažnja i klikovi, ali to je smećarski način. Kad nemate što reči, govorite glasno i popratite psovkama na račun onog što je ljudima sveto, poput njihovih mrtvih, i sigurno ćete privući pažnju i reakcije. A to je stari recept svakog siledžije – muneš nekog nogom ispod stola, pa ako uzvarti glumiš žrtvu i kmečiš da te napada.

No, hajde, neka netko od njih bude Džek pa napiše za Jeruzalem post nešto tipa “j. vas holokaust, 80 godina maltretirate ljude s tim, posvetite se živima i zaboravite svoje mrtve”. Pa da vidimo onda reakcije i tko će onda reći da netko bijesni i divlja. Ili Srebrenica. Ili Jasenovac. Ili nešto takvo. Bilo koje mjesto masovnog stradanja nedužnih ljudi.

Ovo, kažu, ovo treba zaboraviti, oprostiti, posvetiti se budućnosti. Malo smo pjevali, malo smo pucali, malo smo pobili ljude, ma nema veze. Nemojte to sad “eksploatirati”. Tko to eksploatira? Pa deseci tisuća ljudi u koloni sjećanja do nedavno nisu ni primali političare u svoje redove, ukrcali su se! Je li netko rekao Pupovcu da ne eksploatira Grubore? Ili, još bolje, Bojanu Glavaševiću, koji je čitavu karijeru izgradio upravo na eksploatiranju vukovarske žrtve svog oca? Za kog nitko ne bi čuo da nije sin svog oca, čiju smrt oni koji ga guraju koriste za „false flag” operaciju preko njega? “Već desetljećima u politici postoji grupa ljudi koja parazitira na simbolici Vukovara kako bi na njoj prikupljali političke bodove. To su oni kojima je upućen naslov Dežulovićeve kolumne”, kaže Bojan. Možda bi bilo dobro da se – pogleda u ogledalo. Dežulović ne mora, on zna što će tamo vidjeti. Bradu, sve dulju. Ne baš četnik, ali daleko od toga da bude čovjek.

** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stavove redakcije Portala Dnevnih Novosti