Marino Cvetković – Hrabri Opatijac s ličkog bojišta

Kada je Hrvatska 1991. bila napadnuta, puno se mladih ljudi dragovoljno javljalo kako bi je branilo. Upravo su oni bili glavna snaga koja je te godine stala na put velikosrpskim agresorima i obranila Hrvatsku.

Jedan od njih bio je i Marino Cvetković, iz Voloskog kod Opatije. Rođen je 1967., a u Opatiji je završio osnovnu i srednju školu. Potom je radio u Kvarner Expressu i Liburnia Riviera Hotelima. Bavio se sportom, obožavao je košarku. Prijatelji su ga opisali kao marljivog i vedrog, poštenog, omiljenog u društvu.

Ponašali su se svirepo i bahato, vjerujući kako im hrvatske snage ne mogu pružiti adekvatan otpor. Tako su 10. prosinca 1991. srpske snage zauzele mjesto Čanak, gdje su počinile pokolj hrvatskih civila iživljavajući se bestijalno nad njima i potpuno ga spalile, i krenule prema susjednim Ramljanima.

U tom mjestu se nalazilo veliko skladište goriva. Cilj im je bio zauzeti ga i nastaviti dalje prema Ličkom Lešću čime bi prekinuli cestu koja povezuje Otočac i Gospić, što bi bio veliki udarac za hrvatsku obranu na tom području. Ramljane je branila 133. brigada Hrvatske vojske – Otočac.

Nakon pripreme, 12. prosinca neprijateljske snage, koje su bile sastavljene od jedinica bivše JNA, lokalnih srpskih pobunjenika organiziranih u „Teritorijalnoj obrani“ i zloglasnih Belih orlova, poznatih po zločinima nad civilima, krenuli su u napad.

Svjedoci s hrvatske strane govore kako su u jutarnjim satima čuli njihovu pjesmu, viku i pucnjavu. Ponašali su se, govore, tako kao da ni ne očekuju neki ozbiljniji otpor s hrvatske strane.

Međutim, ono što neprijatelji nisu znali jest da je u noći s 11. na 12. prosinca kao pomoć 133. otočkoj brigadi Hrvatske vojske došla A bojna 111. riječke brigade. Uvedeni su na položaje i spremni su čekali napad. Noć je bila vedra i izuzetno hladna, bilo je minus 20 stupnjeva Celzijusa.

Neprijatelj je oko 9 sati ujutro započeo s minobacačkom i topničkom vatrom po Ramljanima, ali i okolnim mjestima. S hrvatske strane su uzvraćali s onim s čime su imali. A potom je krenuo tenkovsko-pješački napad. Padao je snijeg nošen vjetrom. I neprijatelj je doveo pojačanja, jedinicu čiji su vojnici imali bijele, kamuflažne, odore zbog čega su bili teško vidljivi.

Borbe su trajale cijelog dana do kasno u noć s 12. na 13. prosinca. Hrvatski borci iz 133. otočke i A bojne 111. riječke brigade su na kraju razbili srpske napadače. Obranili su Ramljane, cesta Otočac-Gospić ostala je i nadalje sigurna, a potom su krenuli u protunapad prema mjestu Čanak kojeg su uskoro i oslobodile.

Neprijatelj je imao velike gubitke. Cijelu noć je tukao po hrvatskim položajima kako bi uspio izvući svoje mrtve i ranjene. No, borbe u Ramljanima imale su žrtve i na hrvatskoj strani. Tog dana poginuo je i Marino Cvetković, hrabri mladić iz Liburnije. Njegov rodni kraj prepoznao je žrtvu koju je podnio za slobodu Hrvatske i čuva uspomena na njega.

Tako prva prava sportska dvorana u Opatiji, otvorena 2014. godine, koju nazivaju i „sportskim hramom“ koji su čekali 40 godina, nosi njegovo ime. Najavljujući tu odluku, gradske vlasti su poručile kako je do toga došlo na prijedloge brojnih građana i sportaša, a u dogovoru s tamošnjim Sportskim savezom.

„Opatijska dvorana dobit će ime Marino Cvetković, po našem sugrađaninu, uspješnom košarkašu, koji je život dao za obranu domovine. Vjerujem da je ovo ime pravo za mjesto gdje će naša djeca svakodnevno trenirati i brusiti svoje talente, kao što je talent bio i Marino kojeg smo prerano izgubili“, poručile su.

Njegova majka Blaženka tada je bila vrlo emotivna. „U isto sam vrijeme tužna i žalosna, ali i sretna da ste uvidjeli da je taj dečko u svojoj 24. godini dao svoj život da našoj djeci i unucima život bude ljepši. Svaka majka voli svoje dijete više od svega, i ne postoji ništa što bi mi ga moglo nadoknaditi, ali zadovoljna sam da će Marinovo ime stajati na toj sportskoj dvorani u kojoj će se veseliti mladi ljudi“, kazala je.

Na svečanosti otvorenja dvorane poručeno je kako treba čuvati sjećanje na one koji su položili život za domovinu. „Na nama je da uspomenu na Marina, i naše poginule branitelje, čuvamo. Dragi sportaši, vi koji ćete biti ‘stanovnici’ ove dvorane, na vama je taj zavjet i zalog“, rečeno je.

U njegovom rodom Voloskom je još 2008. otkriven spomenik, djelo akademskog kipara Zvonimira Kamenara, u čast poginulim liburnijskim braniteljima. “Ovaj spomenik u čast poginulim braniteljima je ponos grada Opatije”, poručile su tada gradske vlasti. Vojni kapelan Riječke nadbiskupije održao je i molitvu kod spomenika.

“Ovi su heroji život dali za domovinu i želimo da njihova žrtva bude nama dar života. Gdje god podižemo spomenike poginulim braniteljima, molimo za sve one koji su u povijesti život položili za domovinu”, rekao je. Sa šireg opatijskog područja u Domovinskog ratu poginulo je 17 branitelja, a iz Voloskog ih je šest.

Upravo ispred dvorane koja nosi ime Marina Cvetkovića (koji je bio u III. satniji A bojne) održana je 2021. svečanost 30. obljetnice ustrojavanja I. satnije I. bojne 111. brigade Zbora narodne garde. Ta satnija je formirana 31. kolovoza 1991., a nazvali su se Opatijski štakori, bili su to mladići s područja Liburnije.

Na okupljanju mnogi su pali jedni drugima u zagrljaj. „Satnija Opatijski štakori se sastala nakon trideset godina kad smo krenuli na ratište, ličko ratište, emocije su jako velike, u međuvremenu se s nekima nismo vidjeli trideset godina“, rekao je jedan od njenih zapovjednika.

Zanimljivo je da je ta satnija djelovala i prije odlaska u Liku kada su, kako je istaknuto, izviđali i bili spremni spriječiti prodor JNA iz Slovenije prema Rijeci. Kroz tu satniju je u ratnim godinama s opatijskog područja prošlo njih 200-tinjak dok je u 111. brigadi ukupno bilo 9000 boraca, njih 53 je poginulo, a ranjeno ih je 280. Brigada je odlikovana Redom Nikole Šubića Zrinskog.

Opatijske vlasti iznijele su i podatak o velikoj spremnosti ljudi s tog područja da brane Hrvatsku kada je to trebalo. „Odaziv iz ovog kraja na ratište bio je gotovo preko devedeset posto, što znači da su na području u kojem nije bio direktno rat, ljudi shvatili ozbiljnost situacije, išli i obranili našu domovinu“, s ponosom su kazali.

Uspomenu na svoje junake, koji su dragovoljno krenuli u obranu Hrvatske s područja koje nije bilo izravno ugroženo, čuvaju godinama i s ljubavlju. U ime roditelja poginulih branitelja Marin Cvetković zahvalio je lokalnoj samoupravi i udrugama što vode brigu o tome da se očuva sjećanje na njih.

Tako su i 2022. u holu sportske dvorane koja nosi njegovo ime na dan njegove pogibije, 12. prosinca, Marinov otac Marin i sestra Sanja zajedno s gradonačelnikom Opatije zapalili svijeće za Marina i deset njegovih suboraca, Opatijaca koji su poginuli u Domovinskom ratu.

Članovi opatijskih braniteljskih udruga redovito posjećuju mjesto njegove pogibije nedaleko Ramljana, gdje je postavljeno malo spomen obilježje, i odaju počast svojim stradalim suborcima.

Naslovna fotografija/Ilustracija/Hrvatski časnički zbor

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2024. godinu.